Rumunjska je pretekla Hrvatsku po kupovnoj moći i individualnoj potrošnji građana. Nakon što je 2014. kupovna moć u Hrvatskoj bila na 59, a u Rumunjskoj na 56 posto prosjeka EU28, jučer objavljeni revidirani podaci europskog statističkog ureda za 2015. godinu pokazuju da su još jedino Bugari lošiji od nas. Kupovna moć Rumunja u godini dana skočila je na 59 posto prosjeka EU, dok je Hrvatska pala na 58 posto!
Paritet kupovne moći u nekoj zemlji međunarodna je usporedba kojom se ujednačava vrijednost kupljenih roba i usluga za istu količinu novca, dok stvarna individualna potrošnja dodatno ujednačava vrijednost roba i usluga koju konzumira pojedinac, neovisno o tome da li ih je sam platio ili mu ih je osigurala država. Prema toj klasifikaciji, stvarna individualna potrošnja (AIC) u Europskoj uniji varira između 53 i 137 posto europskog prosjeka. Na začelju sa standardom koji je 40 posto ispod prosječnog nalaze se Bugarska, Hrvatska i Rumunjska, vodeći EU trojac čine Luksemburg, Njemačka i Austrija, ne računajući nečlanice Norveršku i Švicarsku koje su tik uz Luksemburg. Gdje je Hrvatska pogriješila i kako su nas u zadnjih desetak godina uspjele preteći gotovo sve tranzicijske zemlje možda je najbolje za Večernji list iz prve ruke opisao mladi Čakovčanin Josip Špicar koji živi u Rumunjskoj već više od dvije godine.
Zaboravljene predrasude
– U početku, kad sam selio u Rumunjsku, bio sam sklon predrasudama o Rumunjskoj kao „ciganskoj“ državi, a drugi u mojoj okolini podržavali su tu sliku – kaže Josip. Sada, nakon dvije godine volontiranja, rada i putovanja po svim predjelima te zemlje, osim što je razbio predrasudu o Rumunju kao istoznačnici za Roma (samo 10% stanovništva Rumunjske su Romi), doznao je i na svoje oči svjedočio kako je Rumunjska pretekla Hrvatsku što se tiče gospodarstva, ulaganja i kupovne moći građana.
– Rumunjska je država s najvećim porastom stranih ulaganja i najbržim gospodarskim rastom u Europskoj uniji. Broj otvorenih radnih mjesta stalno se mijenja, ali mislim da je najmanje četiri puta veći nego u Hrvatskoj. To je postkomunistička zemlja, baš kao i Hrvatska, no rumunjski komunizam je bio gori nego kod nas, a zemlja raspolaže s još više prirodnih resursa nego mi i rasprodala ih je stranim korporacijama. Unatoč svemu tome, Rumunjska se uspješnije izvlači iz gliba od nas i to je po mojem mišljenju zemlja budućnosti i brze zarade – ističe Josip Špicar.
Sve velike strane korporacije otvaraju svoje ogranke u Rumunjskoj dobrim dijelom i zbog nižih plaća. Bukurešt je postao mravinjak od 3 milijuna ljudi na površini manjoj od Zagreba, a broj došljaka iz drugih dijelova zemlje pretekao je broj autohtonih stanovnika glavnog grada Rumunjske. Rumunjska, čak i sam Bukurešt, ima više stranaca koji tu privremeno rade nego Hrvatska. To nisu stranci iz zemalja Trećega Svijeta, nego se radi o Talijanima, koji su najveća manjina u Bukureštu, Poljacima, Englezima, Portugalcima, Španjolcima... Josip ističe da Španjolci koji žive u Bukureštu uporno tvrde kako je kriza u Španjolska puno gora nego u Rumunjskoj. Španjolska je, baš kao i Hrvatska, na silaznoj putanji, dok je Rumunjska na uzlaznoj.
Prosječna stanarina u Bukureštu je 450 eura po stanu s tri spavaće sobe, dnevnim boravkom, dvije kupaonice i balkonom. Cijena kruha je 3 kune, a mlijeka 5,5 kuna. Pivo u centru grada stoji 17 kuna, s time da je izbor pubova, kafića i noćnih klubova neusporedivo veći nego u Zagrebu.
Zdravstvo i školstvo na dnu
– Najčešći i najlakše dostupan posao za strance je u službi za korisnike na materinjem jeziku ili prevođenje s engleskog na materinji jezik, koji je u slučaju prevođenja na hrvatski prosječno plaćen 6350 kuna, što je solidna plaća s obzirom na to da sam u rodnom selu u Međimurju kilogram Cedevite platio 50 kuna, a ovdje u glavnom gradu ista stoji oko 40 kuna – ističe naš sugovornik.
– Rumunjsko zdravstvo i školstvo su na koljenima, baš kao i u Hrvatskoj, a korupcija je golema u svim granama gospodarstva i društvenim slojevima. Međutim, ono što sam primijetio je da Rumunji nisu nacionalisti, izuzetno su prijazni i otvoreni prema strancima, i zakoni koje vlada donosi pogoduju razvoju poduzetništva i investitorima – kaže hrvatski prevoditelj.
Hrvatski ekonomist dr. Zdenko Babić smatra da se relativno gospodarsko zaostajanje Hrvatske u proteklom kriznom i postkriznom periodu u odnosu na druge bivše socijalističke zemlje, a sada članice EU, može pripisati kasnijem ulasku Hrvatske u EU, ali i lutanjima i pogreškama u ekonomskoj i socijalnoj politici bivših Vlada zbog kojih je recesija u Hrvatskoj, poslije Grčke, najdulje trajala i ostavila najteže posljedice.
– Prepreke na kojima treba raditi vezane su više uz domaće/unutarnje ograničavajuće faktore rasta kao što su nepoticajna poduzetnička klima, slabija konkurentnost vezana uz neučinkovite administrativne procedure, visoke parafiskalne namete, djelomice nereformiran sustav obrazovanja i još značajnu prisutnost političkog klijentelizma. Također, vrlo važno će biti u budućnosti voditi proaktivnu gospodarskom rastu usmjerenu ekonomsku politiku koja će voditi ka povećanju proizvodnog potencijala zemlje u srednjem roku – zaključuje dr. Babić.
>> Kupovna moć prosječne plaće 27% manja nego 1978. godine
Hrvatska je pred kraj 2011. imala rast BDP dva kvartala, a onda dolazi Milanović te nas iz krize baca u ponor. Dok su sve države 2012. 2013. 2014. imale rast Milanović je u tim godinama nanizao rekordan pad BDP-a. Kakoo je precizno izračunao poduzetnik Nenad Bakić, Milanovićeva politika je državu koštala točno 15% godišnjeg BDP-a, odnijela oko 100.000 radnih mjesta (sve u produktivnom sektoru) i dovela do iseljavanja 50.000 pretežno mlađih ljudi. Tek se prikupljaju podaci o zloupotrebama u ministarstvima esdepeovske. Ovo je rezultat Milanovićeve vlasti.