Poštovani, u Večernjem listu od subote, 23. lipnja 2012., objavljen je članak vašeg novinara Denisa Kuljiša pod naslovom: “Revizori tragaju za Hribarovim računima”. Spomenuti članak vrvi neistinama, netočnostima i proizvoljnim konstrukcijama o radu, poslovanju i ulozi kako Hrvatskog audiovizualnog centra, tako i mene osobno kao ravnatelja ove ustanove, a vaš novinar teškim klevetama i uvredama posebno iskazuje namjeru da sasvim izričito navaljuje baš na mene osobno.

1. Podnaslov Večernjakova spornog članka glasi: “Otkako je Hribar ravnatelj HAVC-a, ni jedan hrvatski film nije zabilježio uspjeh na svjetskim festivalima, a broj gledatelja je smiješan”
Ovaj je navod u cijelosti netočan. U tekućoj 2012. godini hrvatski filmovi, koje je sufinancirao i promovirao HAVC, zasad bilježe ukupno 11 nastupa u službenim programima četiri A festivala. (Cannes, Moskva, Karlovy Vary, Oberhausen, Annecy). Ukupna gledanost domaćeg filma, koju Večernjak naziva “smiješnom”, u razdoblju dvaju Pulskih festivala iznosila je 270.000 gledatelja, po čemu je druga najveća od osamostaljenja Hrvatske. U sezoni kad sam preuzeo HAVC, (2010.-2011.) gledanost je iznosila 20.000, dakle 13 puta manje nego danas! 
2. Na str. 42. Večernjak u spornom članku navodi: “ Svi producenti tih filmova prime po pet milijuna kuna od dobroga HAVC-a, a zatim okolo žicaju sponzore i, ako nisu sasvim blesavi, metnu u džep milijun eura, a onda nastoje te svoje rukotvorine što jeftinije izraditi.”

Hrvatski producenti su ukratko – kriminalci! Ova je tvrdnja mahnita s logičkog stajališta i do srži smušena: HAVC nikome do sada nije uplatio 5 milijuna kuna, nitko do sada nije pribavio više od stotinjak tisuća kuna sponzorskih sredstava i matematički je nemoguće da producent igranog filma, snimajući hrvatski igrani film “u DŽEP” spremi milijun eura, jer je to više novca no što ukupno ima na raspolaganju. Večernjak falsifikatom nastoji okrenuti javnost protiv filmskih djelatnika. Huškajući sponzore i publiku protiv domaćeg filma lažnom glasinom, Večernjak materijalno ugrožava audiovizualnu struku i zaposlenje hrvatskih građana.
3. Na str. 41. Večernjak u spornom članku objavljuje fragment korespondencije između Državne revizije i Ministarstva kulture koje se odnosi na razdoblje koje prethodi mojem preuzimanju dužnosti ravnatelja HAVC-a. Sam dokument, koji se bavi načinom knjiženja audiovizualnih subvencija, prepiska je javnih službenika od kojih ni jedan nije zaposlenik HAVC-a.
4. Nadalje, Večernjak objavljuje kako je RTL-u i Novoj TV “Hribar oprostio 20 milijuna kuna duga”.

S obzirom na činjenicu da je ukupan trogodišnji dug RTL-a i Nove od 2008. do 2011. narastao do 9,063.579,9 kuna – brojka od 20 milijuna je aritmetička halucinacija, tipična za ovaj neobjašnjiv i klevetnički članak. Ako nije postojao dug od 20 milijuna – on nije mogao biti oprošten! Postojao je dug od 9 milijuna kuna i on je dugo bio zanemarivan ili “opraštan”, ako želimo njegovati tu terminologiju, a filmska proizvodnja se približavala točki zastoja. Tako je bilo sve do datuma kad sam nastupio na mjesto v.d. ravnatelja HAVC-a. Stupivši na dužnost, spomenuti dug RTL-a i Nove TV, ukratko, nisam “oprostio” – nego sam ga, nakon ozbiljnih pregovora – naplatio.

I to je jedna od najbitnijih stvari koju sam uopće u HAVC-u učinio! Izokretanje tih činjenica u njihovu suprotnost – ukazuje se isključivo kao sračunata patvorina.
Naplativši spomenuti dug, osigurao sam HAVC-u likvidnost, a hrvatskom filmu gotov novac koji je omogućio stabilnu proizvodnju. (U prvih 6 mjeseci ove godine snimili smo 7 filmova.) Vrijednost gotovine – 9 milijuna, uvećana je za dodatnu vrijednost određenog oglasnog prostora, kojim hrvatski film inače notorno oskudijeva, što vaš novinar koji se žali na gledanost domaćeg filma dobro zna, ali ovdje prešućuje. Oglasi na Novoj i RTL-u sigurno imaju udjela u povećanju kino gledanosti domaćeg filma s 20 na 280 tisuća, što su brojke provjerljive u ovjerenim izvještajima prikazivača.
5. Večernjakova tvrdnja u spornom članku da sam osobno režirao spotove za HAVC prikazane na Novoj i RTL-u (iz čega neizrečeno – ali implicitno – slijedi da sam to onda i naplatio). Nisam ni jedno ni drugo. Ova laž nalijepljena je povrh svega, stila radi, no u sadržajnom smislu predstavlja još jednu sasvim notorno utuživu klevetu na moju štetu. 
6. Nadalje, Večernji list tvrdi da HAVC nikome ne odgovara predočenim računima! Večernji list fabricira pomisao na pronevjeru, što je drastična kleveta. Poslovanje HAVC-a podvrgnuto je složenom sustavu nadzora triju vijeća, vanjskoj reviziji, inspekcijskim ovlastima Ministarstva kulture koje u našem slučaju zastupa Vladu kao osnivača – te stoga HAVC istom ministarstvu šalje redovite izvještaje. HAVC se pritom nalazi i pod paskom Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja – kao da nacionalna audiovizualna djela u malenoj europskoj zemlji mogu ugroziti američku konkurenciju. Svaki projekt sufinanciran od HAVC-a dobiva sredstva u fazama tek nakon što “pokaže novac” koji je drugdje prikupio, a za svaku potrošenu lipu svojih korisnika, HAVC zahtijeva kompleksna izvješća. Jedan od odjela HAVC-a je MEDIA desk Hrvatske, ogranak velikog europskog programa, s europskim revizijskim procedurama koje su postale standard čitave ustanove, a po prirodi su znatno rigoroznije od općih hrvatskih navika, standarda i prakse.

Večernjak kao da lovi vještice, i na ovom mjestu, ponovno naše vrline krivotvori u mane.
7. Na str. 42. u spornom članku Večernjak “istraživački” objavljuje neslužbene i neobjavljene financijske podatke koji sadrže nerazvrstane kumulativne troškove HAVC-a s osnova hladnog pogona, promocije, međunarodne reprezentacije i marketinga nacionalnih djela. Još jedna aritmetička konfuzija i mrzilačka manipulacija.

Sve kad bi se iznesena kumulativna svota od 3,5 milijuna kuna uzela kao stvarni trošak našeg “hladnog pogona”, sa 6% troškova “hladnog pogona” u odnosu prema 94% sredstava koje su čista programska investicija – HAVC bi još uvijek bio najefikasnija hrvatska kulturna ustanova. U našim ustanovama troškovi održavanja redovito su veći od programskih. (U HNK odnos je otprilike 10% – 90% u korist “hladnog pogona”.) U stvarnosti, razvrstamo li do kraja troškove i izdvojimo li one koje HAVC “in house” ulaže u potporu programa, razbistrit će se da HAVC za plaće, održavanje i tehničke troškove koristi manje od 3% svog ukupnog proračuna. 
8. Večernjak u nastavku članka tvrdi da su Horde Hribarovih kletvenika pohrlile u društvo djelatnika i smijenile Nadu Gaćešić.
Ovu čudnu rečenicu nije napisao August Šenoa, nego vaš novinar. Ideja da sam ja, Hrvoje Hribar, upravljao glasovanjem u procesu izbora predsjednika mnogoljudnog društva, kojem sam nisam član, neumjereno je precjenjivanje moga utjecaja. I pritom kleveta. Isti novinar tijekom godina objavio je gomilu drastično negativnih napisa o spomenutoj bivšoj predsjednici udruge, slično kao i o njezinu mentoru i savezniku Antunu Vrdoljaku, umirovljenom saborskom zastupniku. Dugogodišnjim ocrnjivanjem ove gospođe i gospodina vaš novinar je znatno doprinio njihovoj omraženosti i umanjio im šanse na sindikalnom biralištu. Svojim naopakim tekstom, pisanim u njihovu podršku, novinar Večernjaka nije se odvojio samo od stvarnosti, činjenica i brojki, on se kemijski razlučio od sebe samog. 
 9. Idući nadnaslov u spornom članku, koji je grafički i opremom posebno istaknut u odnosu na ostatak članka, glasi: “Ne stigne: Pače kojeg je pojelo more”

“Na natječaju Ministarstva kulture, Hribar je 2007. godine dobio 3,200.000 kuna za realizaciju filma “Pače kojeg je pojelo more”.

Ovim nadnaslovom, uz moju fotografiju, Večernjak stvara percepciju da je za potrebe filma koji sam pripremao, a nisam snimio (Naslov je PACE, ne pače!) uplaćeno 3,2 milijuna kuna koje nisam opravdao, što je laž. Film koji sam pripremao prema ideji Ivice Vidovića dobio je odobrenje komisije Ministarstva kulture, u godini kad je osnovan HAVC. Za ovaj projekt nikad nije potpisan ugovor niti sam zatražio uplatu makar jedne lipe od predviđenih sredstava. Ivica Vidović, koautor i glavni glumac ovog djela, obolio je naime od karcinoma te nakon nekoliko godina preminuo. Iako svjestan te činjenice, vaš novinar je prešućuje, razmećući se bešćutnošću. Opskurna asocijacija na moju biološku plodnost nastavak je lošeg tona za koji se ovim tekstom opredijelio Večernji list, novine koje čitaju i četvero moje djece.
10. Vaš novinar u članku također navodi kako me, s druge strane, resi ČUDESNA NEPLODNOST U UMJETNIČKOM RADU.

Novinar koji tvrdi da se uspjeh filma objektivno mjeri gledanošću ili nagradama očito nema sluha ni za koju moju nagradu niti za činjenicu da sam režirao, producirao i napisao scenarij za najgledaniji hrvatski film ovog stoljeća (“Što je muškarac bez brkova”). Prateći svoje filmove na ozbiljne festivale obišao sam čitav svijet.

Nagrađivan sam također i za dokumentarce i namjenske filmove, čega je široka javnost prilično svjesna jer su neke nagrade sasvim svježe.

Snimio sam mnoge domaće i međunarodne kampanje za korporacije kao što su Coca-Cola, Unicredit, Allianz, dobivao mnoge angažmane u korporativnom sektoru – u zemlji i osobito inozemstvu, često i u Srbiji – zemlji koju vaš novinar obožava s potpunom predanošću. Zašto vaš list sve to poriče, ako ne za potrebe konstrukcije u kojoj me se želi poniziti na sve moguće načine, pa makar usuprot poznatim činjenicama?
11. Na str. 41. autor u članku navodi da je: “...HAVC po cijelom svijetu zastupljen barem osobom svog uvijek osunčanog ravnatelja, prisutnog gdje god se filmovi promoviraju, kupuju ili prodaju iako on ni jednu od tih funkcija ne obavlja jer HAVC hrvatske filmove ne prodaje, ne kupuje, a bome i ne zastupa...”

Ova tvrdnja je netočna: među zakonske dužnosti HAVC-a pripada predstavljanje hrvatske audiovizualne djelatnosti i stvaralaštva na međunarodnim festivalima i manifestacijama. HAVC i njegovi ljudi ne putuju tamo gdje nema hrvatskog filma i hrvatskih filmskih autora, a ima ih sve više i sve češće na bitnim manifestacijama. HAVC ne putuje nikamo gdje nisu i naši kolege iz drugih europskih filmskih instituta, a kad putujemo – to činimo da bismo radili svoj posao: lobirali, afirmirali, trgovali, promicali i širili saznanja o našoj zemlji. O rezultatima naših međunarodnih poslova, o nagradama i međunarodnoj afirmaciji Hrvatske koju ostvaruje domaći film uz podršku HAVC-a možete čitati na www.havc.hr, ili se prebaciti na narednu točku.
12.

Na str. 41. u članku se navodi da HAVC ne čini ništa što ne bi mogla i Šestanova tajnica koja, doduše: “... ne bi mogla davati intervjue po novinama i najvešćivati skori procvat i zlatno doba hrvatskog filma, očekivane koprodukcije koje će se opet snimati…”
Ovdje posrijedi dakako nije umijeće govorenja, već djelovanje HAVC-a na uvođenju mjera za poticanje ulaganja u audiovizualnu proizvodnju. HAVC je do danas zaprimio više službenih prijava za inozemne investicije u filmske projekte u ukupnoj vrijednosti od 83 milijuna kuna, predviđenih za potrošnju u RH do kraja tekuće godine. Ako HBO, Naomi Watts, Oliver Hirschbiegel, Pathe, Pinewood ili ma tko drugi s popisa prijavljenih projekata odustane od snimanja u RH, bit će to posljedica krivotvorina objavljenih u Večernjaku. Pretpostavljam da će HAVC u takvom slučaju zatražiti egzaktno obračunatu naknadu štete od novinskog nakladnika koji je angažirao novinara izbačenog iz niza redakcija, po Općinskom sudu u Zagrebu osuđenog krivotvoritelja iz slučaja Jadran-film, da nanosi štetu istoj djelatnosti kojoj je svojim zločinom ranije već nepopravljivo naudio. (Preslik presude Denisu Kuljišu nalazi se u pismohrani HAVC-a, uvršten kao podatak o devastaciji hrvatske filmske industrije u razdoblju 1991. do danas, prikupljen za potrebe studije koju planiramo.)
Osim gore izdvojenih netočnih navoda koje ovim putem demantiram, tekst vrvi mnogim drugim zlonamjernim insinuacijama i uvredama na osobnoj razini u povodu kojih također namjeravam poduzeti odgovarajuće sudske postupke.
Pozdravljam najstariji hrvatski dnevnik.

Video sadržaj

14

VRATILA SE U HRVATSKU

Otkriveno koga ljubi Vlatka Pokos, radi se o bivšem sportašu iz Zagreba

Video sadržaj

41

'SAM JE SEBI UPROPASTIO POZICIJU'

Ustavni stručnjak: Milanovićeva karijera je okončana. Ni da sad da ostavku to ne može pobrisati neustavno ponašanje

Video sadržaj

116

'DOVEDENI SU U TU SITUACIJU'

Sanja Barić: To je to! Nebitno je što privatno mislimo, moramo se držati toga što Ustavni sud kaže

Skromni radnici

Važna su karika u našim životima, a uporno ih zanemarujemo. Hrvatska tvrtka doskočila problemu hit rješenjem!

Ogroman odaziv

Ljubitelji popularnog sporta iz cijelog svijeta hrle u Hrvatsku zbog spektakla koji se ne propušta

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura