Austrijski Strabag uložio je žalbu na odluku Hrvatskih cesta da stonsku obilaznicu, južni dio pristupnih cesta Pelješkom mostu, gradi grčki Avax. Tako je nastavljeno širenje “virusa žalbi” na hrvatskim javnim nadmetanjima zbog kojih ona traju unedogled. Natječaj za stonsku obilaznicu objavljen je 3. prosinca 2018. i već je bio zaustavljen u veljači kad je Colas izjavio žalbu na natječajnu dokumentaciju samo dan prije prvotnog roka za podnošenje ponuda.
Žalba je nakon mjesec dana odbačena. Za gradnju dionice Duboka – Sparagovići natječaj je pak objavljen 9. ožujka 2018. i u tom je slučaju izjavljena žalba na natječajnu dokumentaciju koja je odbačena, a zatim su uložene i žalbe na odluku o odabiru, koje su prihvaćene. U HC-u su prije nekoliko dana donijeli novu odluku o odabiru. Gradnja pristupnih cesta Pelješkom mostu tako nije počela ni nakon gotovo godinu i pol otkako je objavljen prvi natječaj za njihovu gradnju.
Dva mjeseca rješavali žalbe
A i sam Pelješki most počeo se graditi nakon više od dvije godine otkako je bio raspisan natječaj u dva kruga za njegovu gradnju, u lipnju 2016. Na natječajnu dokumentaciju bile su izjavljene četiri žalbe, tri su odbačene, a jedna prihvaćena. Na odluku o odabiru da Kinezi grade most stigle su dvije žalbe, a njihovo je rješavanje potrajalo dva mjeseca. Obje su odbijene. I HŽ Infrastruktura suočava se sa zlouporabama žalbi na svojim natječajima.
Primjerice natječaj za prugu Križevci – državna granica, projekt vrijedan više od dvije milijarde kuna, objavljen je 26. studenog 2018., a ponude su otvorene tek 19. srpnja ove godine. Na natječajnu dokumentaciju stigle su četiri žalbe, dvije su odbijene, a dvije prihvaćene. Hrvatski Zakon o javnoj nabavi usklađen je s EU propisima, a naši dobro upućeni sugovornici kažu da je malo prostora za njegove izmjene, ali da se ipak može nešto učiniti kako bi se spriječila zloupotreba žalbi, o čemu razmišljaju i u Vladi. Tako je jedno od rješenja da se ograniči rok za izjavljivanje žalbi na natječajnu dokumentaciju, i to na 15 dana od dana objave natječaja. Naime, neki to zloupotrebljavaju tako da žalbu ulože dan prije roka za dostavu ponuda. I to kako bi dobili na vremenu da prikupe potrebnu dokumentaciju.
Naši sugovornici iz javne nabave smatraju i da je naknada od 5000 kuna za pokretanje žalbenog postupka na natječajnu dokumentaciju preniska. Napominju i da tu žalbu može uložiti svatko tko ima pravni interes, a to znači – bilo tko. Tako je, primjerice, na natječaju za Pelješki most, vrijednom više od dvije milijarde kuna, žalbu uložila nepoznata tvrtka Snaga vjetra s prihodima od 468 tisuća kuna. A često se dogodi, žale se iz sektora nabave, da žalbu uloži odvjetničko društvo umjesto neke tvrtke. Naši sugovornici kažu da se ne može ograničiti nikome pravo da izjavi žalbu, ali smatraju da naknada ne bi smjela biti tako jeftina jer nikome onda ne predstavlja problem zbog bilo kojeg razloga zaustaviti sa samo 5000 kuna natječaje vrijedne milijarde kuna.
Usto, u sektorima javne nabave državnih tvrtki problem su i pitanja na natječajnu dokumentaciju koje tvrtke također postavljaju, primjerice, noć prije otvaranja ponuda. I to po 40 pitanja odjednom. A dok se ne odgovori na ta pitanja i ne prođe 10 dana od slanja odgovora, ponude se ne mogu otvoriti, odnosno za toliko se produljuje rok za njihovu dostavu. HŽ Infrastruktura tako je na natječaju za prugu Križevci – državna granica dobila 720 pitanja. Mjeseci se gube i na prikupljanje potvrda o nekažnjavanju odgovornih ljudi, kojih u stranim kompanijama, u tvrtkama koje su se javile na natječaje, ima na desetke. A rješenje za to je, kažu nam upućeni, da se prihvate pisane izjave o nekažnjavanju, što su uveli primjerice Slovenci.
Rok za velike projekte
Naknada žalbenog postupka na odluku o odabiru ovisi o vrijednosti posla, a ne može biti veća od 100.000 kuna. No neki naši sugovornici smatraju da bi i ta naknada mogla biti veća za poslove na natječajima od nekoliko milijardi kuna. Dkom bi inače trebao žalbe na natječajima za velike projekte koji se financiraju iz EU fondova rješavati u roku 30 dana. No taj rok se nekada ne poštuje.
staviti taksu za ulaganje žalbe od 2-3% od procijenjene vrijednosti projekta, pa da vidimo tko će riskirati 20-ak mil kuna za žalbu. ukoliko smatraš da si u pravu, dat ćeš žalbu i novac će ti se vratiti. ukoliko si igrač koji voli zezati i nekome čuvati vrijeme za 'pravu' ponudu, ostat ćeš bez lijepog novca. zašto bi iznos za žalbu bio ograničen? nema potrebe. sve proporcionalno. i uvesti pravilo da se na sličnom natječaju 5 godina ne može javiti firma koja je pokušavala rušiti natječaj, i izgubila žalbu. ovo kod nas već ide malo u krive vode. natječajnu dokumentaciju treba otkupljivati, svako pitanje u vezi nje nek se plaća. državni interes je ipak ispred ovih.