Sučajnost je htjela da upravo u trenutku izbijanja afere s masonima u javnost izađe zbornik radova sa simpozija „Vojska Bezgrešne i masonerija“, koji je uredio provincijal hrvatskih franjevaca konventualaca fra Josip Blažević, koji je među najboljim poznavateljima upravo ove aktualne teme.
– Zahvalan sam masonima za ovu neočekivanu reklamu. Na hrvatskom govornom području zbornik je jedinstven po tome što na više od šesto stranica donosi sabrane radove više od 20 različitih autora iz Hrvatske i inozemstva koji su prikazali i osvijetlili povijest, razvoj i aktualno stanje Vojske Bezgrešne, koja je 2017. godine obilježavala stotu godišnjicu svoga postojanja. Drugi dio zbornika obrađuje masoneriju i stav Katoličke crkve prema masoneriji. Zbornik smo posvetili u čast uvaženom hrvatskom povjesničaru Ivanu Mužiću, masonologu, koji je najviše pridonio rasvjetljavanju slobodnog zidarstva u Hrvatskoj, kaže fra Josip Blažević.
Grijeh je biti mason
– Kakav je stav Katoličke crkve prema masoneriji? – pitamo ga.
– On je nepromijenjen od vremena njezina pojavljivanja do danas. Crkva je vremenom mijenjala retoriku, ali nikada stav. Crkva masoneriju osuđuje od njezina osnutka do danas i svojim članovima najstrože zabranjuje učlanjivanje u masoneriju prijeteći im različitim kaznama kako bi im ukazala na nemogućnost istodobne pripadnosti Katoličkoj crkvi i masoneriji. Tijekom tristo godina postojanja masonerije brojimo otprilike šesto osuda masonerije od raznih papa. U prosjeku to bi bile po dvije osude na godinu. To samo govori o aktualnosti pitanja koje postavljate. Aktualni Zakonik kanonskog prava iz 1983. masone svrstava u „društva koja rovare protiv Crkve“ i o njima piše: „Tko se uključi u društvo koje rovari protiv Crkve, neka se kazni pravednom kaznom; tko pak takvo društvo promiče ili vodi, neka se kazni zabranom bogoslužja.“ Katolik koji bi se priklonio masonima počinio bi teški grijeh – kaže fra Josip Blažević objašnjavajući kako spomenuti Zakonik kanonskog prava iz 1983. godine o masonima govori pod sintagmom „društava koja rovare protiv Crkve“ te da je posve sigurno da masonerija prema Crkvi ima neprijateljski stav.
– On nije ograničen samo na Katoličku crkvu, da se razumijemo, nego i na ostale religije, ali ovdje govorimo o Katoličkoj crkvi. Za razliku od Velike engleske lože koja, na Andersonovim konstitucijama, za masona kaže da „nikada neće biti glupi bezbožnik niti pak libertinac bez vjere“, Veliki Orijent Francuske i Veliki Orijent Italije izbacili su iz svojih rituala sve što se odnosi na religiju, uključujući i „Velikoga Arhitekta Svemira“ te zauzeli istaknuti aniklerikalni stav, što je osobito snažno iskusio sv. Maksimilijan Kolbe u Rimu. Ono što govorim o masoneriji, moram istaknuti, nužno ne mora odražavati i stav svakog pojedinog masona. U masoneriji ima i dobroćudnih ljudi koji su u nju zalutali uslijed različitih okolnosti, vjerske nepoučenosti, radi postizanja uspjeha, ostvarenja karijere, zavedenosti, neznanja u što ulaze, ne poznajući stav Katoličke crkve o masoneriji itd. – kaže Blažević.
– U što vjeruju masoni? – pitamo ga.
– Treba razlikovati dva ključna razdoblja masonerije: predinstitucionalno, odnosno operativno masonstvo, posvećeno gradnji katedrala, bazilika i crkava, i institucionalno razdoblje, odnosno rađanje spekulativne masonerije ujedinjenjem četiriju masonskih loža Engleske u Veliku englesku ložu, kakvo poznajemo danas. U ranoj fazi masoni su još vjerovali u nekakvog Boga, možda ne baš u Boga u kršćanskom smislu te riječi, štoviše, u svoje dužnosti uvrstili su i vjernost Crkvi, kako mason ne bi pao u zabludu i krivovjerje. Prezbiterijanski pastor J. Anderson je, nešto kasnije, u revidiranim konstitucijama, tzv. Andersonovim konstitucijama, unio velike izmjene: „Mason je, na temelju svoga položaja, dužan biti poslušan moralnome zakonu te, ako ispravno shvaća Umijeće, nikada neće biti glupi bezbožnik niti pak libertinac bez vjere.“ Dok je ranije mason morao pripadati religiji zemlje u kojoj je živio, Andersonove konstitucije obvezuju masone samo na onu religiju u kojoj se svi ljudi slažu, kako bi masonstvo postalo središte svjetskog jedinstva neovisno o religijama i religijskim denominacijama – kaže Blažević dodajući da masoni religije drže konkurentnim pokušajima monopoliziranja Božje istine koja je u konačnici nedokučiva.
– Tajnost njezinih ritala i skrivanje identiteta vlastitih članova oduvijek su golicali znatiželju, nadahnjivalo fantastične priče o njima, istodobno prema njima ulijevalo određeno nepovjerenje i sumnjičavost. Odbacivanje objavljene istine i prepuštanje pojedincu da sam sebi kroji religiju po vlastitoj mjeri, što je svojstveno i mentalitetu “new agea”, otvorilo je vrata masonerije svijetu mitova i okultnih učenja.
Čudno da se masoni skrivaju
Masonske lože su kroz povijest predstavljale meku hermetičara i mističara različitih okultnih i ezoterijskih tradicija u potrazi za tajanstvenim silama koje bi im podarile nadnaravne moći i besmrtnost. Masonska metafizika je dimenzija koja masoneriju razlikuje od ostalih društava koja imaju čisto zemaljske ciljeve. Masonerija ima nadnaravne ciljeve, ne samo ovozemaljske, ima vlastite inicijacijske obrede, vlastita vjerovanja, zakletve vjernosti pod prijetnjom smrti ako ih se oda što nije baš ugodno, osobito ne onima koji bi iz masonerije rado istupili ali se boje posljedica – kaže Blažević.
– Zašto veo tajnosti?
– U masoneriji nema pekara, smetlara, kuhara… Oni su elitno društvo, sastavljeno od ljudi na visokim položajima, suci, bankari, ravnatelji, političari... Njihova se vrata ne otvaraju na nečije kucanje, nego na poziv iznutra, ulazi se po preporuci. Oni nisu poput Crkve koja prima „neobrađeni kamen“ kako bi ga „obradila“, dovela do svetosti, što masoni sebi pripisuju, oni biraju koga će primiti u svoje društvo, gledaju primiti već „obrađeni kamen“. Pozdravljam razotkrivanje pojedinih masona u javnosti, mislim na njihovo javno deklariranje pripadnicima masonerije, ako je u povijesti bilo razloga za skrivanje „iza zavjesa“ mislim da za to danas, u demokratskim društvima, nema potrebe. Sljedeći bi korak bio demistifikacija masonskih obreda, i da objelodane vlastite ciljeve i doktrinu. Kao što bilo koji građanin može nazočiti obredu bilo koje religije, samo kao znatiželjnik, da mu isto tako budu otvorena i vrata masonske lože, barem ukućanima masona, umjesto što mason svoju pripadnost masoneriji mora tajiti i od svoje supruge i od svoje djece. Da se tako postiglo, danas ove afere ne bi ni bilo – kaže fra Josip Blažević dodajući kako su na simpozij zvali i pripadnike masonske lože iz Hrvatske, ali nisu se odazvali.
– Pozvali smo masone da sudjeluju svojim izlaganjem na simpoziju, ali se njihovu sudjelovanju usprotivio ondašnji veliki meštar Marijan Hanžeković. Obrazloženje koje mi je dao u telefonskom razgovoru bilo je da se Crkva bori protiv masona i da oni s nama nemaju o čemu razgovarati. Objasnio sam mu da se mi protiv njih ne borimo, to nije u naravi Crkve, mi se molimo za obraćenje masona, a moli se za nekoga koga se voli, a ne za nekoga protiv koga se bori. Objasnio sam mu da naš susret ima smisla barem u svrhu otklanjanja predrasuda koje imamo jedni o drugima, da se možemo predstaviti u pravome svijetlu, zajedno čuti jedni druge, makar se i ne slagali. Bio bi to prvi susret masona i Katoličke crkve u Hrvatskoj, ali, nažalost, druga strana nije pokazala sluha za dijalog. Štoviše, ostao sam zaprepašten njihovom hijerarhijskom strogošću, bio je dovoljan glas velikog meštra da se nitko iz lože ne usudi nastupiti. Šteta! – kaže Blažević, a na pitanje što onima koji su zalutali u masone, tj. žele ponovno pristupiti Katoličkoj crkvi, kaže da su “takvi ljudi uvijek u Crkvu dobrodošli“.
– Crkva ih kao Majka uvijek prima u svoje krilo. Zato sam i na kraju zbornika ostavio e-mail na koji mogu kontaktirati svi masoni koji žele kontakt s Crkvom. Crkva se raduje spasenju svakog čovjeka. Spašavanje duša je njezino poslanje. To je u njezinim genima. Njezin DNK. Isus Krist je Crkvu zato i ustanovio. Da nastavi njegovo spasiteljsko djelo do konca svijeta. Misija Vojske Bezgrešne je molitva za obraćenje masona i posvećenje duša. Već sto godina molimo za njihovo obraćenje. Već je kroz povijest bilo obraćenja masona. Ima ih i danas. Vjerujem da će ih u budućnosti biti još i više. Ideali s kojima su ušli u masoneriju vjerojatno su plemeniti, ali istinsko spasenje ne može im osigurati „religija u kojoj se svi ljudi slažu“, kula babilonska, ljudsko djelo, nego živi Bog koji je i danas prisutan u svojoj Crkvi. Radujemo se povratku svakog masona u Crkvu.
Pa u principu postoje ljudi kojima godi egu da pripadaju nekakvom tajnom elitnom klubu dakle to su u suštini egoistični ljudi - karijeristi kojima je posebno stalo do nekakve moči i utjecaja u društvu i uglavnom oni kojima nije staloo do drugih odnosno oni koji su spremni gaziti i preko leševa ili ljudskih sudbina u cilju svog osobnog probitka , oni jednostavno ne mogu biti dobri ljudi jer dobrom čovjeku barem onako kako ga ja vidim ne bi trebalo stati do toga , dobar čovjek će pomagati drugima i samom društvu tako da će se eventualno učlaniti i djelovati kroz neku humanitarnu organizaciju ili udrugu koja radi za određenu dobrobit ili će se u životu ponašati tako da bude obziran prema drugima a ne da ih koristi kao sredstvo , odnosno da gleda druge kao subjekt a ne objekt u svrhu ostvarenja svojih ambicija.