U Zagrebu će 13. veljače biti predstavljena knjiga "Buntovnici iz
Villefranchea". Predstavit će je osobno autorica, francuska književnica
Louise L. Lambrichs, ali ne hrvatsko izdanje, koje ne postoji, već
bosansko. Nitko u Hrvatskoj nije objavio tu knjigu o prvoj pobuni u
nacističkoj vojsci. A riječ je o pobuni koju su u francuskom gradiću
Villefranche de Rouergue 1943. izveli Hrvati.
Zašto se ova knjiga, poput nekoć filma "Harrisonovo cvijeće", godinama
krije od hrvatske javnosti? Je li doista riječ samo o tome da izdavače
ne zanima knjiga o događaju koji veličaju i sami Francuzi i koji je u
toj zemlji dobio naziv "Pobuna Hrvata"? Ili su se u Hrvatskoj odrekli
tog događaja jer su buntovnici uglavnom bili iz BiH?
Hrvati smetali
Ne znam zbog kojih okolnosti knjiga još nije izišla u Hrvatskoj,
ali znam da je tema važna i za Hrvatsku i za BiH. Stoga me pomalo čudi
to što izdavači u Hrvatskoj nisu znali prihvatiti preporuku Marije
Grgičević koja je o tome pisala prije nekoliko godina ni onu Silvije
Luks koja je o pobuni u Villefrancheu snimila vrlo dobar dokumentarni
film kaže urednik bosanskog izdanja Asaf Džanić.
Događaj iz Villefranchea, koji bi točnije bilo zvati
hrvatsko-muslimanskom pobunom, bivše su jugoslavenske vlasti dugo
djelomično falsificirale. Pod svaku su cijenu izbjegavale istaknuti
nacionalnost pobunjenika iz 13. SS-Waffen divizije koja je bila
smještena u francuskom gradiću. Pobuna u kojoj su buntovnici ubili
većinu njemačkih časnika, ali koja je brzo krvavo ugušena, u
jugoslavensko se doba pripisivala svim narodima te države, iako su u
njoj sudjelovali isključivo Hrvati katolici i muslimani.
Stoga je čak i na spomeniku, koji je 1950. podignut na mjestu ukopa,
napisano da su tu poginuli jugoslavenski, a ne hrvatski borci.
Jugoslavensko se veleposlanstvo u Francuskoj, osim toga, vrlo bahato
odnosilo prema spomeniku, pa ga je na nekoliko godina jednostavno
"zaboravilo". Tada su ga počeli posjećivati članovi hrvatske emigracije
koja se nije htjela odreći tih mladića i dopustiti da se njihova pobuna
pripiše partizanima. Unatoč toj zbrci, lokalno stanovništvo nikada nije
zaboravilo tko su bili ti mladići, pa je u kolovozu 1961. put koji vodi
do njihova groba nazvalo Avenijom Hrvata.
Louise Lambrichs pokušala je u toj knjizi na temelju brojnih
prikupljenih dokumenata rasvijetliti pobunu Hrvata u Villefrancheu.
Kako bi što vjernije rekonstruirala događaj, ona je analizirala sva tri
gledišta francusko, hrvatsko-bosansko i njemačko. Na vidjelo
iznosi brojne verzije uzroka pobune koje su, ovisno o izvoru, bile
potpuno različite od one da je bila riječ o nezadovoljstvu
vojnika, preko toga da su partizani imali svoje krtice u diviziji ili
da su Hrvati bili u dosluhu s francuskim Pokretom otpora, pa sve do
pretpostavke da se vojnicima nije išlo ratovati na istočnu frontu.
Izdani i nasamareni
"Dobrovoljci i oni prisilno mobilizirani, katolici i muslimani, svi
osjećaju da su izdani, izmanipulirani, nasamareni. Prvi jer su mislili
da se uključuju kako bi branili svoju domovinu, drugi jer su otrgnuti
iz svoje zemlje da bi se pod tuđom zastavom borili za zemlju koja nije
njihova", jedna je od autoričinih konstatacija u kojoj valja tražiti
prave uzroke pobune.
Inače, Louise Lamrichs izdala je i knjigu "Mi više nikada nećemo
vidjeti Vukovar" u kojoj upozorava na poraznu ideologiju etničkog
čišćenja koja se razvija u Srbiji još od 19. stoljeća. U Sarajevu će
knjiga u bosanskom prijevodu izaći tijekom 2006. Hoće li i ona u
Hrvatskoj doživjeti sudbinu "Buntovnika iz Villefranchea" i
"Harrisonova cvijeća"?
Knjiga o pobuni koju su 1943. izveli Hrvati iz 13. SS-Waffen divizije doživjela bosansko izdanje
