Što su tražili, Hrvatima se i nudi. Autoritativni vođa koji ide po Hrvatskoj i govori "ja ću ovo, ja ću ono" i kod kojeg je sve moguće u tzv. demokratskoj diktaturi. Projekt "Hrvatska država, to sam ja, Mislav Kolakušić" ide dalje. Kolakušić neće ni reklamirati svoj koncept, koji ili razumijete, ili ne. Ako želite promjene, on je tu, ako ne, to je vaš izbor. On je svoju priču već ispričao, ima dokazani izborni legitimitet i kredibilitet stečen na predstečajnim nagodbama, ovrhama... s neovisne pozicije na kojoj je mogao šutjeti “zaštićen kao medvjed”, ali on je sve ostavio kako bi promijenio Hrvatsku na bolje.
Sljedeći mu je korak radikalizirati Škorin projekt proširenja predsjedničkih ovlasti, tako da izvršnu vlast ima jedan čovjek, predsjednik koji bi imenovao njemu odgovornu vladu, dok bi on odgovarao Hrvatskom saboru.
Kolakušićeve pojednostavljene političke analize, svi razumiju, imaju svoju tuđmanovsku logiku i zato su opasne ne samo za HDZ i SDP.
Tih nekoliko nabacanih, neargumentiranih i nerazrađenih ideja koje se moglo čuti u “Nedjeljom u 2” na HTV-u, te s kojima se na prvi pogled lako poistovjetiti, na njegovoj Facebook stranici predstavljeno je kao njegov “politički program i vizija Hrvatske”.
Državnu i lokalnu upravu smanjio bi Mislav Kolakušić za 100.000 uhljeba i besposličara, što je očito rezultat analize za koju je najvažnije da dobro zvuči.
Po kojim je kriterijima došao do te brojke!? Je li takvo što moguće bez konsenzusa za teritorijalnu reformu, ukidanja stotina općina, desetina gradova i barem pola županija?
U takav boj s lokalnom samoupravom nije se usudio ući ni “beskompromisni” kandidat za “predsjednika s karakterom”. Taj “višak” zaposlenih ima neka zakonska i ustavna prava. Znatno lakše bilo bi reorganizirati pravosuđe koje bi Kolakušić sveo na sedam sudova prvog stupnja, četiri drugog i Vrhovni sud.
Uistinu, Nizozemska sa četiri puta više stanovnika ima 11 područnih sudova, četiri žalbena i vrhovni. U Hrvatskoj imamo 34 općinska suda, 15 županijskih, 9 trgovačkih i Visoki trgovački sud, četiri upravna i Visoki upravni, te Visoki prekršajni, uskoro i Visoki kazneni te Vrhovni sud, ukupno 66 sudova. Ali, u Hrvatskoj ne žive Nizozemci, već Hrvati, koji na sud gledaju kao na kiosk koji im mora biti pri ruci za nije važno kako bagatelan bio spor, makar mislili za suce kako su “najkorumpiraniji u Europi”.
Dostupnost sudova za kvalitetu života nacije opsjednute tužakanjem presudan je kriterij. Premda bi prosječan građanin, ako nije kverulant ili političar iz lukrativnih pobuda opsjednut medijima, zapravo sudske usluge trebao tek iznimno, najviše nekoliko puta za života. I nakon jedine prave reforme, u kojoj je nestalo gotovo dvjestotinjak sudova, zar netko stvarno misli da je moguće zatvoriti vrata još njih 50.
Koliko god to zvuči perfektno, koliko je to sudaca manje, tko bi i kako, zar “preko koljena” određivao tko je “višak” uz svu ustavnu, međunarodnu i zakonsku zaštitu koju suci uživaju.
Vrhovni sud u Kninu, Ustavni u Vukovaru. Kako to dobro zvuči! Naravno, to bi stubokom poboljšalo kvalitetu života u tim sredinama. Ali, ima li Knin zgradu s uredima, raspravnom i dvoranom za sastanke za 41 suca, stambenu zgradu za njihove stanove, pa za smještaj 19 savjetnika i stručnih suradnika, 45 službenika i 19 namještenika. S jedinim ciljem kako bi bili neovisni od politike u Zagrebu.
Naravno, jer poznato je kako ponajviše blizina Sabora i Vlade čini sudove ovisnima o politici. Pa što ako je Njemačka 1951. smjestila svoj Savezni ustavni sud u Karlsruhe, mnoge zemlje nisu slijedile taj primjer. S tim da mi nemamo novca za digitalizaciju ili edukaciju sudaca, a kamo li za takve egzibicije za koje je potrebno malo više od populističkih argumenata utemeljenih na osobnim razočaranjima.
I problem lažnih branitelja Kolakušić s lakoćom rješava tezom “sve što je posljedica kaznenog djela je ništavno”. Naravno, ali kazneno djelo treba dokazati, pod uvjetom da nije nastupila zastara. Premda očito ništa nije učinio po pitanju stranačke baze, za njegov projekt “Hrvatska država, to sam ja”, s obzirom da će na njegovu građansku listu biti pozvani “svi dobri ljudi iz svih stranaka” očito je nebitno i ako to bude politička papazjanija.
Bitno da izaberemo Mislava, poslije ćemo lako. Kao svaki put dosad.
Marinko, ne laprdaj... nije istina da se ne može ovo ili ono.. može se sve. Ako treba promijeniti Ustav - promijenit će se Ustav. Apsolutno sve je moguće ako imaš natpolovičnu većinu referendumske baze birača na svojoj strani. I što je loše u tome ako je izvršna vlast u rukama jednog čovjeka (predsjednka) koji odgovara Saboru... ? Amerika tako funkcionira već preko 200 godina i koliko vidim, nisu još propali.