Europska unija lani je izdala 3,22 milijuna dozvola za boravak strancima koji nisu građani EU, i to radi zapošljavanja, obrazovanja, obiteljskih razloga, prava na azil i supsidijarnu zaštitu. Iz podataka Eurostata kojim strancima i zbog kojih razloga članice EU odobravaju boravak, vidi se migracijska politika i koje zemlje misle na svoju budućnost.
Među 13 država koje prednjače po odobravanju boravka strancima zbog zapošljavanja Hrvatska je vodeća u EU s udjelom od čak 90% izdanih prvih dozvola stranim radnicima.
To, naravno, ne znači da smo mi odobrili boravak za najviše ljudi izvan EU, jer to mjesto pripada Poljskoj.
Za razliku od Irske i Britanije koje uvezu najviše obrazovanih, k nama ne hrle mladi radi obrazovanja, nego nižeobrazovani radnici. Iako smo lani odobrili oko 60 tisuća radnih dozvola za strance, prema podacima Eurostata 26.307 stranaca koji nisu državljani EU u Hrvatskoj su 2018. dobili prvu dozvolu za boravak, što znači da je za preostale radnike dozvola produljena.
Od tih 26 tisuća stranaca samo njih 495 došlo je u našu zemlju zbog obrazovanja.
K nama dolaze najviše susjedi
Da Hrvatska, nažalost, može privući samo slabije obrazovane, bilo je vidljivo iz podataka MUP-a koje su nam dali početkom godine, a prema kojima od 43.219 stranaca kojima je lani odobren privremeni boravak tek njih 2064 imalo visoku i višu stručnu spremu. Hrvatska je tradicionalno i lani uvezla najviše radnika iz susjedstva, pa su tako državljani BiH, Srbije i Kosova prednjačili po broju odobrenih prvih dozvola za boravak u našoj zemlji.
No, kako bazen radne snage isušuje i u susjedstvu, a Hrvatska nema migracijsku politiku, poslodavci uvoze najjeftinije radnike otkud stignu.
– U nas je situacija anarhična, ide se prema ukidanju kvota za uvoz stranih radnika, a mi nemamo nikakvu migracijsku politiku. Uvozimo sve koji se prijave za rad kod nas, pa nam osim tradicionalno iz susjedstva, dolaze radnici iz Indije, Pakistana, Nepala..,. otkud god se poslodavci sjete. Nemamo selektivnu imigracijsku politiku kao manje-više sve razvijene zemlje iako je bitno da se kvotama pokuša dohvatiti iseljeništvo, osobito iz južnoameričkih zemalja čija su društva razorena, od Venezuele pa nadalje. Mi zasad dohvaćamo najjeftiniju radnu snagu, jer je tvrtkama koje se bave uvozom radnika za proviziju svejedno otkud su i kakvog obrazovanja – komentira Šterc.
Dodaje se trebamo kod uvoza radnika orijentirati na zemlje slične identitetski nama, kao što su susjedne jer će dobar dio njih kojima se odobrava boravak ovdje i ostati.
Šterc napominje i da najdemokratičnije zemlje provode selektivnu imigracijsku politiku i da migracije nikad ne mogu biti potpuno slobodne jer bi nastala anarhija u prostoru.
Poljska s 38 milijuna ljudi koja je lani u EU izdala najviše prvih dozvola za boravak strancima, za čak 635 tisuća ljudi, najviše uvozi Ukrajince i Bjeloruse. Poljaci su odobrili boravak za više od 413 tisuća Ukrajinaca, te 126,5 tisuća Bjelorusa. No, udio dozvola strancima zbog zapošljavanja je u Poljskoj 51,6%.
– Poljaci, očito, imaju selektivnu imigracijsku politiku, ciljano i planski uvoze radnike za potrebe svog gospodarstva iz susjednih zemalja, bliskih po načinu života i nizu drugih stvari poljskome. Očito im je bitno uklopiti radnike u poljski način života, a ne da žive u getima kao u nekim zapadnim zemljama – govori Šterc.
U Irskoj prednjače Brazilci
Irska je izdala za gotovo 50 tisuća stranaca izvan EU dozvole za boravak, no za čak 60% ili oko 30 tisuća su odobrene zbog obrazovanja, i to najviše Brazilcima, Indijcima i Amerikancima. Velika Britanija je prva zemlja u EU s najviše izdanih prvih dozvola boravka strancima izvan EU zbog obrazovanja, i to za njih 190 tisuća (42,2%).
Odobrili su boravak za 451 tisuću stranaca, najviše Kinezima, Indijcima i Amerikancima. Samo 11,5 % dozvola otpada na druge razloge, uključujući azil i supsidijarnu zaštitu.
– Irska i osobito Britanija uvoze visokoobrazovane jer im je to bitno za budućnost i znaju da će se obrazovaniji jednostavnije prilagoditi od nižeobrazovanih. Zato Britanci povlače obrazovane Kineze i Indijce – komentira Šterc.
Stvarnost izgleda ovako....... Nije istina da u Hrvatskoj fali radne snage, radnika ima, nego se sve što se mora od strane tzv poslodavaca plaćati mjesečno više od minimalca smatra neprihvatljivim. Zato se uvoze radnici, u zadnje vrijeme su popularni Indijci i Nepalci. U većini slučajeva stvari idu tako da naši ljudi dobivaju otkaze zbog tobože slabe učinkovitosti i produktivnosti, a uvezeni dolaze na njihovo mjesto. U nekim tvrtkama se čak i službeno bez stida počelo govoriti o tome da Hrvati ne žele puno raditi pa je poželjno sve zamijeniti azijskim radnicima, a Hrvati neka si nađu posla negdje dalje. Da je izjava o produktivnosti točna, ne bih riječi rekao. Međutim, unatoč tome što su radnici s indijskog potkontinenta posve druge kulturne tradicije i ponašanja, što su načinom života i dinamikom rada lošiji od hrvatskog prosjeka, svejedno ih se dovlači i zapošljava. 24 godine od završetka rata, lako se može dogoditi da Hrvat postane stranac u vlastitoj zemlji. Poslodavce nitko ne kontrolira, čak ih se potiče na zapošljavanje stranaca. To nam je valjda naša borba dala, jer udruge branitelja i dalje šute upravo sad kad bi se na.ovim slučajevima morale oglasiti.