Kada je E. Nolte davne 1962. u Njemačkoj elaborirao “fašizam u svojoj epohi” kao najcrnji fenomen totalitarizma, usporedio ga je s komunizmom. Doživio je veliki pljesak, ali i oštre primjedbe da “komunizam nije totalitarizam”. Nolte je prešutio sve napade i ustrajao na svojoj tezi. Trebalo je proći dobranih tridesetak godina da se nakon pada Berlinskog zida i otvaranja arhiva boljševičkih zemalja utvrdi ono što je Nolte tako hrabro i smjelo ustvrdio. Dogodilo se još veće iznenađenje kada se u Francuskoj pojavila znamenita “Crna knjiga komunizma”.
Smjeli i hrabri istraživači, osobito nakon osamdesetih, sve su više počeli zavirivati u skrivene i nedostupne arhive ne samo obavještajnih službi (civilnog i vojnog karaktera), već i u masonske arhive u raznim zemljama. Najveći domet u tim istraživanjima ostvarili su britanski i američki istraživači. Pod pojmom “teorije zavjere” objavljeno je na stotine naslova različitih autora pa je tako svijet otkrivao skrivenu i tajnu povijest zadnjih tristotinjak godina. Među najzanimljivijim otkrićima svakako su pojava i djelovanje političkih stranaka, rad i djelovanje masonskih loža u Europi, njihova povezanost i upletenost u određene političke procese, kao i stvaranje snažnih međunarodnih organizacija koje su osiguravale određene utjecaje različitih lobija u svijetu.
Tako je svijet doznao da je Marxov Savez komunista bio zamišljen kao paramasonska organizacija, pa su se pojmovi lokalne organizacije u ložama zamijenile pojmom ćelije i komune. Tu je, naravno, i otkriće kako su određeni masonski krugovi bili upleteni u organizaciju i ostvarivanje boljševičke revolucije u Rusiji. Trocki i Lenjin nisu znali ili možda nisu dovoljno znali tko im je i koliku financijsku potporu dao da ostvare svoje nakane. Gotovo u isto vrijeme u Francuskoj i Britaniji, a kasnije u Italiji, pojavila se ideja fašizma. Ona je naišla na najplodnije tlo u Njemačkoj, osobito nakon poraza u Prvom svjetskom ratu. Kao što je ideja “Sloboda, jednakost i bratstvo” proizišla iz pariških masonskih loža i postala borbena parola buržoazije i građanskog sloja za parlamentarnu demokraciju i civilno društvo, tako su i srp i čekić kao simboli seljaka i radnika našli svoje mjesto na crvenoj petokraki Saveza komunista.
A ta petokraka sa srpom i čekićem, što je danas paradoksalno, bila je korištena kao plamteća zvijezda sa srpom i čekićem u nekim engleskim ložama. Zahvaljujući Savezu komunista i boljševičkoj revoluciji, ova petokraka postala je simbolom proletera i nove povijesne klase vladajućeg sloja. Ali tek nakon Prvog svjetskog rata, u zemljama gdje je zavladao nacionalsocijalizam i fašizam; kao i u zemljama gdje je pobijedila boljševička revolucija pod simbolom svastike i petokrake uime nekakvog novog poretka, bit će izvršeni najgnjusniji zločini protiv čovječanstva.
Prva zemlja Europe u kojoj je fašizam ostvario važnu političku pobjedu je Italija. Svoje pravo lice talijanski fašizam pokazat će tek nakon 1925. godine. Kao što je poznato, Njemačka je dugo kuhala, ali nakon Leipziškog procesa i Münchenske noći, Njemačka je pokazala svoje liderstvo u stvaranju novog fašističkog svijeta. Francuska im se poslije pridružila plativši visoku cijenu svoje neodlučnosti. No moramo reći nekoliko riječi i o povijesti napada na masone. Masoni su se nakon svoje prve objave na Ivanje 1717. u Londonu prvi put našli na udaru papinskom enciklikom “In eminenti” iz 1738. Oštrina i srž ovog napada klasičan su oblik dogme i kršćanskog totalitarizma. Svake godine od tada pa sve do danas Papa će se jedanput godišnje očitovati o masonima. Terminologija u ovim enciklikama, kao i drugim istupima rimokatoličkih prelata, može se samo studirati.
Za hrvatske prilike iz doba Austro-Ugarske Monarhije, svakako su najzanimljivije besjede i napadi biskupa Strossmayera, objavljivani u njegovu “Obzoru”. Dinamika ekonomskog, gospodarskog i ukupnog razvoja Europe, posebno rađanje SAD-a kao druge vrlo snažne masonske države, osobito nakon stupanja na svjetsku pozornicu tijekom Prvog svjetskog rata, dovelo je i masone u nove okolnosti i na drugu poziciju.
Prema podacima leksikona koji se bave masonerijom, oko 1920. godine u svijetu je bilo gotovo dvadeset milijuna masona (što u regularnim, što u neregularnim ložama). Nakon Morganove afere i krize masonstva u SAD-u, ono je u ovoj zemlji doživjelo snažnu renesansu. U carskoj Rusiji masonstvo je sve do boljševičke revolucije uživalo zaštitu cara i patrijarha. Tek nakon pobjede Crvenog oktobra i stvaranja prve Kominterne, Lenjin se dosjetio da su mu masoni prijetnja pa je tako otvorio poznato francusko pitanje i postavio demarkaciju: ili mason ili komunist. Nakon njegove smrti, Staljin je drastično obračunao s masonima – najprije u partiji i politbirou, a zatim u svim porama života.
I dandanas ostalo je nerazjašnjeno kako su neki ugledni stvaratelji preživjeli čistke – Maksim Gorki, Tuhačevski, Saharov i mnogi drugi. “Francusko pitanje” pod pojmom odanost Kominterni odnijelo je brojne žrtve u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj. U komunističkim partijama na zapadu nisu htjeli postupiti tako rigorozno kao što je to tražio staljinizam. S nastupajućim fašizmom, komunističke partije na zapadu okrenule su se stvaranju antifašističke fronte i snage otpora: pogotovo u Francuskoj i Italiji, a klasičan primjer tog obračuna bio je Španjolski građanski rat. Španjolska Republika je pala, ali otpor španjolskih antifašista i republikanaca postao je primjer, a prednjačili su španjolski masoni.
Generalisimus Franco nekoliko je puta prije svoje pobjede tražio da bude primljen među masone. Odbijanje je rezultiralo najvećim progonima i fizičkom likvidacijom više od 400 masona. Još je bilo užasnije to što je Franco naredio da se nad svima njima izvrši lobotomija. Glavni liječnik zadužen za taj “pothvat” zapitao je zašto je to potrebno, a Franco mu je odgovorio: “Da vidimo što ti masoni imaju u svojim glavama zbog čega se neće predati i prihvatiti me.”
Uz najveće počasti za odanost idejama republike i španjolskom narodu, kralj Juan Burbonski 1975. godine položio je vijence uz velikog majstora Velike lože se Španjolske na najvećoj masonskoj grobnici u Europi i svijetu. Svakako su među najvećim grobnicama masona fašistički logori u Njemačkoj. Prema fašističkoj doktrini o rasnoj segregaciji i superiornosti, masoni su bili izloženi najvećim progonima. Himmler je izdavao specijalne upute svojim agentima kako da pronalaze, otkrivaju i likvidiraju ne samo nearijevce nego i arijevce masone.
Prema podacima koje su objavili njemački istraživači i masonski autoriteti, za vrijeme fašističke diktature u Njemačkoj i na okupiranim područjima likvidirano je između 60 i 80 tisuća masona. Koliko god ovaj broj bio zapanjujući, dovoljno je pogledati masonske podatke o broju masonskih loža u Njemačkoj do 1930. i broju članova u tim ložama. Nakon Velike Britanije, Njemačka je bila druga zemlja po snazi i broju masona u Europi. Drugi svjetski rat, holokaust i sve što se dogodilo tijekom tog rata pa do pobjede antifašističke koalicije drastično je promijenilo sliku svijeta.
Masoni u Velikoj Britaniji, SAD-u i u Francuskoj zajednički su reagirali na nastupajući fašizam već 1939. godine, a osobito nakon susreta Roosevelta i Churchilla. Potpisana je Atlantska povelja i stvorena velika antifašistička koalicija. U svim zemljama na svim kontinentima to je bio signal za organiziranje i stvaranje najšire antifašističke fronte u borbi protiv fašizma i kolonijalizma. Ovoj širokoj fronti priključili su se SSSR i Kina, kao i sve snage otpora kojima su rukovodile komunističke partije. Masoni Francuske i Italije otišli su korak dalje. Oni su i sami stvarali udarne grupe i borbene jedinice koje su djelovale protiv Trećeg Reicha i talijanskih fašista.
S pobjedom antifašističke koalicije, otvorila su se nova pitanja oko budućnosti čovječanstva i putova razvoja. Ponajprije je trebalo sanirati goleme štete i razaranja, svladati pustoš i glad, organizirati snage ekonomskog i gospodarskog profila za nove početke. Tako su se, zahvaljujući američkoj federaciji masona i vladi, stvorila dva velika plana: Marshallov za obnovu Njemačke i McArthurov za obnovu Japana.
Danas je nezamislivo govoriti o toj obnovi, a da se ne istakne golema financijska pomoć i pomoć u tehnici koju je pružio SAD i ostale zemlje. Naravno, trebalo je pomoći i SSSR-u koji je u svom europskom dijelu doživio teška razaranja i izgubio više od 25 milijuna ljudskih života. Stvorene su brojne međunarodne organizacije preko kojih je organizirana ova pomoć, a svakako je najveće dostignuće stvaranje UN-a. U svemu tome ugledni masoni, kao ekonomisti, gospodarstvenici, inženjeri, stručnjaci iz različitih područja, dali su golemi doprinos i prirodno je da se u njihovim zemljama i na širem međunarodnom planu njihova imena časno i dostojanstveno obilježavaju i slave. Ali tu ne prestaje masonsko djelovanje.
Izazovi novog razvoja tražili su više: tako je u Haagu formiran europski pokret za obnovu demokracije i javnog i društvenog života u Europi. Slične akcije pokrenute su i u Aziji, a u Africi se zahuktala antikolonijalna borba. Njemačka je postala najveće gradilište u Europi, dok se u Rimu stvarao Rimski klub kao nova asocijacija koja će pomoći u stvaranju i izgradnji Europe kao ekonomske, gospodarske i društvene zajednice pod imenom Europska unija. Paneuropski pokret grofa Kalergija iz SAD-a ponovno se vratio u Europu i počeo svoje široko djelovanje. Američka federacija masona objektivno je najviše pomogla u obnovi masonskih loža u Italiji, Njemačkoj, Austriji i Francuskoj. Poticala je razvoj slobodnog zidarstva i u drugim zemljama gdje je to bilo moguće.
.................slabo su to radili..............