Mučno je bilo svjedočiti grčkoj tragediji obitelji Laptalo. Ne samo
zbog velikog šoka i živčanog sloma Laptalove kćeri Kristine i supruge
Lidije, već i osjećaja da se nalazimo na prijekom sudu.
Tako je barem izgledalo iz promatračke klupe sudnice u kojoj je
tročlano sudačko vijeće osudilo gospara Laptala na 14 godina uzničenja
i na 200.000 eura kazne, za koje se nadamo da će platiti Laptalov
brodar. U protivnom to bi bio značilo bankrot ove dubrovačke obitelji,
za koji će mnogi reći da je časna.
Već sam ulazak u zgradu suda u Patrasu izvazvao je kod nas određenu
nelagodu. Zatekli smo stariju Romkinju kako jede sendvič na ulaznim
stubama. Dalje, u predvorju, vidjeli smo njezinu mnogočlanu obitelj
(bilo ih je petnaestak) kako iščekuje ishod neke sudske odluke. Vrata
svih sudnica bila su širom otvorena, pa smo tako i mi s lakoćom, bez
ikakve detektorske provjere, ušli u prostoriju u kojoj se krojila
sudbina kapetana duge plovidbe Krste Laptala - optuženog za švercanje
51 kg kokaina.
Iznenadilo nas je kada smo na ulaznim vratima vidjeli pravosudnog
policajca koji puši. Još više nas je zateklo kada su, za vrijeme
saslušanja, u sudnici počeli zvoniti mobiteli. Kad smo još čuli da
cijele romske čerge znaju kampirati (sjediti, ležati) u hodniku ispred
sudnice, onda nam više ništa nije bilo čudno.
Priznat ćemo, u sudnicu smo ušli, navijački. Drukčije nismo niti mogli
nakon svih tih priča o Kristi Laptalu kao o časnom čovjeku kakve je
danas teško naći. Uostalom, zar bi dubrovačka gradonačelnica Dubravka
Šuica podmetnula svoja leđa i politički kredibilitet za čovjeka u čiju
nevinost ona, očito, niti najmanje ne sumnja.
Govorio je to i predsjednik Mesić, koji se sada povlači izjavljujući da
bi svaka njegova izjava na tu temu bilo komentiranje odluke grčkog
suca.
A nju, doista, i treba komentirati jer način na koji je donesena,
brže-bolje, svakom hrvatskom građaninu može stvoriti osjećaj nelagode
pri dolasku u Grčku.
Sve se nekako zbrzalo, a glavni sudac Georgios Aleksopoulos kao da se
žurio da na sudu ne ostane niti minute nakon isteka radnog vremena.
Štoviše, djelovao je kao čovjek koji se žuri na produženi vikend, a to
kako će odluka njega i još dvije članice vijeća utjecati na neka
ljudska bića uvjerena u nevinost svoga supruga i oca, to ga baš i nije
bilo briga.
Barem trećinu jednoipolsatnog završnog izlaganja obrane nije ni slušao.
Ili je zurio tupo u prazno, ili je iščitavao neke svoje spise. Odluku
od 14 godina zatvora za 59-godišnjeg čovjeka pročitao je nemarno kao da
čita recept za musaku, a na bolne krikove i ridanje osuđenikove
obitelji osvrnuo se u stilu “pa što je sada ovima”.
Osudio je Laptala bez ijednog izvedenog dokaza, na osnovi zapovjedne
odgovornosti. A kako smo mi iz zemlje u kojoj se za ubojstva dobiva po
šest, sedam godina, činilo nam se da za 14 godina robije, dotičnoga
doista morate uhvatiti s kokainom u prtljažniku osobnog automobila.
Očajna obitelj htjela pred suca
Za vrijeme izlaganja obrane, prije no što se tročlano sudsko vijeće povuklo na vijećanje, gospođa Lidija Laptalo obratila se kćeri Kristini i sinu Ivanu: - Idemo nas četvero, ti i braća i ja, izaći pred suca pa neka nas upozna. Neka vidi da li mu izgledamo kao nečasna obitelj, kao oni koji bi htjeli kruha preko pogače. Dakako, bio je to samo očajnički pokušaj očajne supruge budućeg osuđenika. Uostalom i Kristina i Ivan kazali su joj da takvo što, nažalost, nije moguće.
Baner: Krivci su u Ekvadoru
Bivši narednik newyorške policije John P. Baner izgledao je prilično razočarano zato što njegovo svjedočenje u korist Laptala nije došlo do izražaja. Baner radi za newyoršku privatnu istražiteljsku tvrtku LMGI, Ltd, za koju rade bivši visoki časnici FBI i DEA (agencije za borbu protiv trgovine drogom). – Očekivao sam da ću svjedočiti barem 20-30 minuta, a nisu mi dopustili da govorim niti dvije minute. Tako su radili i s ostalim svjedocima, pa i sa samim gospodinom Laptalom. Nadam se da će istraga koju vodimo uroditi plodom, već imamo imena osumnjičenika za utovar tog kokaina u Ekvadoru, i da će njihovo uhićenje i procesuiranje dovesti do oslobađanja hrvatskog kapetana – kazao je Baner.
Utovar za nekoliko tisuća dolara
Kako smo čuli od Kevina Bragga iz tvrtke Bonita Europe, za koju je Laptalo prevozio banane, Amerikanci su poprilično pritisnuli kolumbijske narkokartele, pa ovi sada traže nove puteve transporta kolumbijske droge prema Europi. Stoga sada više koriste luke u susjednim državama, Venezueli i Ekvadoru (gdje je utovaren i Laptalov teretni brod). – Narkotrgovci potplate lučke radnike, plate im nekoliko tisuća dolara za utovar. Netko se na tome obogati jer je kilogram kokaina na tržištu negdje oko 25.000 eura, a na koncu svega zbog toga nastrada netko nevin – kazuje Bragg.
Na prizivni sud za 6 do 8 mjeseci
Prema riječima glavnog Laptalova odvjetnika, Johna Iriotisa, specijalista za kazneno pomorsko pravo, na presudu će u roku od 10 dana biti uložena žalba, pa bi slučaj na prizivni sud trebao doći za šest do osam mjeseci. Za razliku od prvostupanjskog suda koji je tročlan, na prizivnom će biti peteročlano sudsko vijeće, pa su time i Laptalovi izgledi veći. Naime, jedna je članica vijeća glasovala za njegovu nevinost, a glavni su ga sudac i druga članica vijeća proglasili krivim. Osmeročlani odvjetnički tim angažirala je belgijska tvrtka Trirreme Vessel koja zapošljava pomorce i osigurava im pravnu pomoć u ovakvim situacijama.
