U utrci u atomskom naoružanju ipak su pobijedili Sovjeti. I to već 1961., kako to dokazuje nedavno deklasificirani i objavljeni snimak eksplozije “carske bombe”, slobodno se može reći majke svih atomskih bombi. Ta hidrogenska bomba eksplozijom je proizvela oblak-gljivu visine gotovo 70 km što je osam puta više od visine Mount Everesta. Riječ je o najsnažnijoj bombi detoniranoj na Zemlji. RDS-220, kako je službena insignija megabombe, bila je snage 50 megatona, odnosno ekvivalent 50 milijuna tona konvencionalnog eksploziva, što je dosta kako bi se postigla eksplozija koja je bila 3333 puta jača od bombe koja je sravnala Hiroshimu.
Povijesna nadmoć istočne sile
Očito je bila i bitno jača od “Castle Bravo”, 15-megatonske američke bombe koju su detonirale Sjedinjene Države 1954., što je bila najjača bomba te nuklearne sile. Kako se vidi iz 40-minutnog dokumentarca koji su Rusi oblikovali iz arhivskog materijala o “carskoj bombi”, naprava je bila duga osam, visoka dva metra i teška 27 tona, oblikom prilično nalik “Dečkiću” i “Debelom”, bombama koje su razorile japanske gradove potkraj Drugog svjetskog rata. Bila je toliko velika da je bombarder koji ju je nosio na testiranje morao biti preinačen, uklonjena su mu vrata za ispuštanje konvencionalnih bombi i dio spremnika goriva.
Priča je privukla i pozornost The New York Timesa gdje se moralo konstatirati kako se ipak radilo o napravi koja potvrđuje sovjetsku nadmoć u razvoju atomskog naoružanja u to doba. Alex Wellerstein, povjesničar specijaliziran za atomsko naoružanje, zaključio je kako se iz pripremljenog dokumentarca o tehnološkim osobinama bombe zapravo doznaje prilično malo. Iako je i to što se vidi na filmu na koji je zapadni svijet prvi uputio norveški web Barents Observer bitno više nego što bi bilo uobičajeno. Očito, osim što se radi o zgodnom marketinškom triku, svojevrsnom dokazu povijesne nadmoći istočne sile u visokoj tehnologiji, ipak je taj dokumentarac i vrijedan dodatak ukupnim saznanjima o razvoju atomskog naoružanja koji je i danas obavijen velom tajne.
Zanimljivo je i kako je Roswell L. Gilpatric, zamjenik ministra obrane, tek nekoliko dana prije testa divovske bombe rekao kako je vojna korist od konstruiranja i detoniranja takve bombe vrlo upitna te nema razloga da se takvo što učini. Dvije godine nakon praska ipak se pojavljuje dokument u kojem američka vojska iznosi procjenu da njezina tehnologija i resursi daju mogućnost da se takva bomba napravi. No, to se nikada nije dogodilo pa tako Sovjetski Savez ostaje pobjednik u utrci megatonima atomskih bombi. Eksplozija “carske bombe” bila takva da je vrh njezine gljive prošao stratosferu i ušao u sloj iznad, mezosferu.
Zanimljivo je da je SSSR superbombu detonirao nekoliko mjeseci nakon gradnje Berlinskog zida i tek nekoliko dana nakon 16-satnih napetosti kod čuvenog graničnog prijelaza Checkpoint Charlie. Prema Barents Observeru, eksplozija se mogla vidjeti iz planinskog dijela norveške granice, odnosno na udaljenosti od tisuću kilometara od testnog poligona zaljeva Novaja Zemlja gdje je RDS-220 detonirana nakon što ju je sa svoga trupa pri visini od 10 km ispustio modificirani bombarder Tupoljev Tu-95 obojen u bijelo kako bi se smanjio efekt bljeska eksplozije. Izrada atomske megabombe bila je i osobna želja samog Nikite Hruščova koji je pokusom želio postići da svijet doista zadrhti pred moći sovjetske tehnologije. I doista je to bilo oružje kadro sravniti bilo koji svjetski grad i koje bi bilo zadnje utočište u slučaju da se doista dogodio treći svjetski rat.
Šanse za preživljavanje
Snimka koja se vidi na dokumentarcu koji je došao iz Rosatoma, središnje ruske agencije za atomsku energiju, nije nastala snimanjem s Tu-95 nego s pratećeg, lakšeg, bombardera Tu-16 koji je bio tu da prikupi što je moguće više podataka i materijala o eksploziji. Šanse da avioni i njihove posade prežive eksploziju procijenjene su na 50 posto pa je zato bomba spuštena padobranom koji je sam težio oko tone. Polagano približavanje bombe potrebnoj visini detonacije od četiri kilometra omogućilo je avionima da umaknu na udaljenost od 50 km. Na tlu se odvijala prava katastrofa. Selo Severni udaljeno oko 55 km od točke eksplozije potpuno je uništeno, stotinama kilometara udaljena druga mjesta pretrpjela su teška oštećenja zgrada, radiokomunikacija nije bila moguća sat vremena. Od siline udara Tu-95 bježeći je potonuo za tisuću metara.
Još zanimljivije, u konstrukciji bombe snažnije više od 1500 puta od bombi koje su detonirane nad Hirošimom i Nagasakijem zajedno, deset puta snažnije od sveg streljiva ispaljenog u Drugom svjetskom ratu, sudjelovao je znameniti fizičar Andrej Saharov, kasnije gorljivi borac za zabranu atomskog naoružanja.
samo je jedna majka a bomba kao i svaka druga.