U znak sjećanja na progon i ubojstvo 3.176 građana Prijedora i okolice danas se obilježava Dan bijelih traka, a ovaj dan obilježio je i zastupnik Bojan Glavašević statusom na Facebooku kojeg prenosimo u cijelosti:
"Danas je #DanBijelihTraka, i želim vam ispričati priču o svom djedu. Na današnji dan 1992., zločinačka, okupatorska vlast općine Prijedor u BiH naredila je nesrpskom stanovništvu da na svojim domovima istakne bijele plahte, a dok hodaju po ulici, moraju nositi bijelu traku na nadlakticama. Ta naredba, duhovni nasljednik žute zvijezde kojom su nacisti obilježavali Židove, bila je, baš kao i žuta zvijezda, uvod u istrebljenje.
U nešto više od 3 godine, ubijeno je preko 3000 ljudi, od toga više od 100 djece. Moj djed bio je jedan od preko 10000 potpuno nedužnih ljudi koji su prošli kroz tri koncentracijska logora: Keraterm, Trnopolje i Omarska. Tamo je pretrpio strašna mučenja i zlostavljanja prije nego što je poslan u četvrti konc-logor, Manjaču, na još mučenja. Moj djed nije nikome ništa skrivio; bio je civil, nije posjedovao oružje, nije nosio uniformu. Njegov jedini "grijeh" bio je što nije bio Srbin. Moj djed je imao sreće: preživio je sva četiri logora i razmijenjen je. Kada smo ga u Karlovcu pokupili, imao je valjda 50 kg. Dok sam živ, neću zaboraviti kako izgleda ljudsko biće koje je mjesecima zlostavljano i tretirano kao životinja. Idući dan pitao je "Gdje je Siniša?", samo da bi saznao da je tata nestao. Rekao je da ne može trpiti tu nepravdu, i pridružio se 5.GBR HV, s činom satnika.
U vojsci je proveo malo vremena, oko godinu dana. Otišao je kada je netrpeljivost prema Bošnjacima u Hrvatskoj postala toksična, i kad mu je bilo dosta suočavanja s predrasudama koje je politika probudila u njegovoj vlastitoj braći po oružju. Na kraju je dom pronašao u Norveškoj, na njezinom najdaljem sjeveru, i tamo je proveo mnoge sretne godine. Ali to je druga priča. Za mene će uvijek biti junak zbog svega što je prošao. Danas je #DanBijelihTraka i njegova priča je jedna od mnogih koje će danas biti ispričane", napisao je Glavašević.
Prema informacijama iz udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno 3.173 civila, dok je 31.000 ljudi bila zatočena u logorima u okolini Prijedora. Istraživačko dokumentacijski centar iz Sarajeva navodi da je od 1991. do 1995. u direktnim vojnim akcijama ubijeno ili nestalo 5.209 građana Prijedora, od toga 4.093 Bošnjaka, 898 Srba te 182 Hrvata.
I onda taj Glavašević svojim sramotnim političkim djelovanjem abolira zločince i omogućuje da u budućnosti doživimo ponavljanje zločina. Da li ti druže Glavaševiću znaš koliko tisuća Hrvata nije nikad vidjelo svoga djeda jer su ga bez suda pogubili zločinci iz partije, odnosno pravne i pilitičke sljednice čiji si ti član?