Franjo je prvi papa koji je stigao u Irak, u zemlju Abrahama, oca triju monoteistički religija (židovstva, kršćanstva i islama).
– Neka utihne oružje. Dosta je bilo nasilja, ekstremizma, netolerancija – poručio je papa Franjo nedugo nakon dolaska u Irak. Papa je osudio “nerazumna i nehumana barbarstva” počinjena u Iraku, drevnoj Mezopotamiji, “kolijevci civilizacije”.
U kolijevci civilizacije
Papa je stalno nosio zaštitnu masku u zrakoplovu, a u zračnoj luci u Bagdadu dočekao ga je premijer Mustafa Abdellatif Mshatat, znan kao Al- Kadhimi. Dočekale su ga i Beethovenove note Himne Radosti All’arrivo u izvedbi glazbenika iračkih vojnih snaga. Franjo i Mshatat rukovali su se bez obzira na zdravstvene mjere, a dvoje djece u tradicionalnoj nošnji papi su poklonili cvijeće. Poslije predstavljanja delegacija i obilaska počasne straže, Franjo i premijer Mshatat su u dvorani zračne luke imali privatni susret.
“Blindirani” Bagdad dočekao je Franju. Ulice su bile pune policije i vojske te blindiranih vozila, a nebom su kružili vojni helikopteri. No, izvan zračne luke bilo je hodočasnika s iračkim i vatikanskim zastavicama te natpisima dobrodošlice papi Franji. Ostatak grada praktički je bio prazan. Trgovine zatvorene i bez ljudi na ulicama. No, nije to samo zbog sigurnosti već i zbog lockdowna u kojem se nalazi država zbog pandemije COVID-19.
Franjo smatra obvezom posjet Iraku, mučeničkoj zemlji. To je potvrdio i novinarima (75 novinara, snimatelja i fotoreportera) u zrakoplovu na putu u Bagdad. Odlazak u Irak potvrdio je i nakon raketnih napada na međunarodne baze u Iraku i bez obzira na pandemiju koronavirusa. Franjo je rekao da je zadovoljan što može ponovno početi putovati (to je njegovo prvo putovanje poslije studenoga 2019. kada je bio u Tajlandu i Japanu). To 33. njegovo putovanje izvan Italije je i simboličko osim što je potrebito prema iračkim kršćanima čija je prisutnost u Iraku posljednjih godina smanjena sa 1,5 milijuna na oko 500 do 600 tisuća. Mnogi su protjerani, ali i ubijeni samo zato što nisu muslimanske vjere.
Papin zrakoplov je preletio i Libanon, a libanonski predsjednik, kršćanin, Michel Aoun poručio je: Dobro došla Vaša Svetosti Papa Franjo na Levant, prostor koji je uvijek bio susretom civilizacija, religija i kultura”, te je poželio da to papino putovanje bude poticaj miru potrebu kojeg imaju ne samo Iračani, već i njima susjedni narodi.
– Irački narod nas je čekao, čekao je Ivana Pavla II. kojem je bilo zabranjeno otputovati na te prostore. Ne možemo razočarati jedan narod po drugi put – kazao je papa Franjo. Ivan Pavao II. namjeravao je pohoditi Irak od 1. do 3. prosinca 1999., ali taj gotovo pripremljeni pohod nije se ostvario jer ga je, nakon dugih pregovora, Saddam Hussein odgodio. No ni sada situacija nije sigurna, ali unatoč pandemiji i terorističkim prijetnjama, Franjo ga nije htio odgoditi. Poručio je iračkom narodu da se s njime želi susresti, vidjeti “vaša lica”, tu “staru i izvanrednu civilizaciju”.
– Dolazim kao hodočasnik moliti Gospodina oprost i mir nakon godina rata i terorizma. I dolazim k vama kao hodočasnik mira – rekao je Papa u videoporuci objavljeno uoči odlaska.
– Napokon dolazim k vama. Toliko se želim susresti s vama, vidjeti vaša lica, posjetiti vašu zemlju, drevnu i iznimnu kolijevku kulture – dodao je papa Franjo.
Program je počeo molitvom u katedrali Naše Gospe od Vječnog Spasenja na kraju dana. Ta je crkva u središtu Bagdada bila na Sve svete 2010. poprište najkrvavije otmice kršćana u Iraku koja je završila s 53 mrtvih.
Bit će to vjerojatno najvažnije putovanje tijekom Franjina pontifikata, ali i najopasnije. U znaku je Mira i nade. Danas u gradu Najafu, jednom od svetih za šijite, sastat će se s ajatolahom Sayydom Ali Al- Husaymi Al -Sistanijom i to će biti potvrdom dokumenta koji je u veljači 2019. potpisao s Ahmadom Al Tayyibom, velikim imamom Al Azhara o “Ljudskom bratstvu”, što je temeljem suradnje kršćana i muslimana.
Naime, prisutnost kršćana u Iraku zabilježili su u 1. stoljeću apostoli Toma i Tadej te njihovi učenici Agagi i Mari. Kršćanska zajednica u Iraku, dakle, spada među najstarije u svijetu. Većinu iračkog kršćanskog pučanstva čine Asirci koji govore istočnim aramejskim jezikom, no postoji i manjina Armenaca, a kaladejski katolici su najbrojniji kršćani u Iraku.
Asirci su prihvatili kršćanstvo u 1. stoljeću i Asirija je postala središte kršćanstva istočnog obreda i sirske književnosti od 1. stoljeća do srednjeg vijeka. Ipak, nakon islamskog osvajanja, asirske učene osobe imale su utjecajan položaj u Iraku, ali od 13. stoljeća do danas, asirski kršćani bili su žrtve vjerskog i etničkog progona i brojnih pokolja. Sjeverni Irak bio je naseljen uglavnom Asircima, kršćanima koji su govorili istočni aramejski jezik, sve do Timurovih razaranja krajem 14. stoljeća. Asirska Crkva ima svoje korijenje u današnjoj jugoistočnoj Turskoj i Asuristanu, a koncem 13. stoljeća postojalo je dvanaest župa od Pekinga do Samarkanda. Kada je Timur zauzeo Perziju, Mezopotamiju i Siriju ubijeno je 70.000 asirskih kršćana, te još 90.000 u Bagdadu. Četiri stoljeća kasnije započelo je novo razdoblje. Eemir Afrasijab od Basre dopustio je Portugalcima da izgrade crkvu izvan grada. Proglašenjem iračke neovisnosti 1933., iračka vojska provela je veliki pokolj u Simeli nad Asircima koji su podržavali britansku kolonijalnu upravu. Praktički od 1. stoljeća do sada kršćani su uvijek bili proganjani. Istina u određenoj vjerskoj toleranciji živjeli su pod režimom Sadama Huseina možda i zato što je njegov zamjenik Tarkiz Aziz bio kršćanin, ali Sadamov režim provodio je etničke progone, koji su najviše pogodili nearapsko kršćansko pučanstvo, čiju su glavninu činili Asirci istočnog aramejskog jezika (zvani i Kaldoasirci). Pisanje na asirsko-aramejskom jeziku bilo je zabranjeno, a davanje sirskih kršćanskih i akadskih imena bilo je zabranjeno (pravo ime Tarkiza Aziza bilo je Mihail Juhana). Sadam je zlorabio vjerske razlike među asirskim kršćanima, odnosno između Kaldejske, Asirske Crkve Istoka, Sirkske pravoslavne i Drevne Crkve. Sadamov režim provodio je programe preseljenja etnički i jezički različitih Asirica koji su se morali identificirati kao Arapi. Do prije iračko-iranskog rata u Zaljevu u Iraku je bilo oko milijun kršćana, a 2003. broj je pao na 800 000.
Zajednička molitva
Franjo je otišao u Mezopotamiju zbog svih Iračana, a ne samo zbog kršćana, jer su svi propatili. No osnovno je zaustaviti progon i pokolj kršćana. Ipak se ne smiju odvajati patnje jer takvo promišljanje hrani sektaški mentalitet.
U Iraku ima 19 biskupa i 153 svećenika. Na mjestima koja će u Iraku pohoditi Franjo neće biti mnogo hodočasnika zbog sigurnosti, ali i zbog nacionalnog lockdowna. No, time što će papu vidjeti preko malih ekrana ipak će za iračko pučanstvo biti način spoznaje da se upravo u njihovoj državi nalazi poglavar Katoličke crkve.
Drugog dana apostolskog pohoda Iraku, Papa će posjetiti Najaf na jugu zemlje, a nakon susreta s velikim ajatolahom Sayydom Ali AlHusaymi Al -Sistanijom zrakoplovom će otputovati u Nassiriyu gdje će se održati međureligijski susret na ravnici u Uru Kaldejskom, domovini praoca Abrahama. U Bagdadu će zatim predvoditi misno slavlje u kaldejskoj katedrali Sv. Josipa, jednoj od 11 katedrala u Iraku. Sutra, trećeg dana apostolskog pohoda Iraku koji se održava pod geslom „Svi te vi braća“, Papa će posjetiti Irački Kurdistan i dolinu Ninive. U Erbilu će ga dočekati predsjednik autonomne regije Irački Kurdistan i predstavnici vjerskih i civilnih vlasti regije, a onda će se Franjo helikopterom uputiti u Mosul gdje će se na Trgu Crkve (Hosh al-Bieaa) pomoliti za žrtve rata. Slijedi susret s predstavnicima zajednice u Qaraqoshu, a poslijepodne na stadionu „Franso Hariri“ u Erbilu predvodit će misu.
VIDEO Od 12. veljače do 15. svibnja posjetite izložbu "Hrvatska svijetu"
Otisao u irak. sto nisi otisao prvo u Iran. Sto nisi posjetio Kurdistan. Zbog tisuca umrlih Kurda danas Evropa nema Islamsku drzavu. I tvoj posao je spasen zahvaljujuci kurdima i Iranu. Ides tamo u kojem pravcu Ameri pisaju. Ti si nositelj kurca a ne mira