Jedna od najvećih vjerskih svetkovina u svijetu, štovanje Crnog Nazarećanina, koja potječe iz 17. stoljeća kada je samo kip crnog Isusa preživio požar na brodu koji ga je prevozio iz Acapulca u Manilu, održava se svake godine 9. siječnja u Manili na Filipinima.
Više od milijun bosonogih vjernika priključilo se ovogodišnjoj procesiji u većinski kršćanskim Filipinima kako bi odali počast kipu Isusa Krista, koji mnogi Filipinci smatraju čudotvornim. Ispunili su trg Plaza Miranda pred crkvom Quiapo i strpljivo čekali da se pojavi Crni Nazarećanin.
Kip potamnio u požaru
Drveni kip Isusa s krunom od trnja prema vjerovanju su na Filipine dopremili španjolski misionari 1606. godine. Brod kojim su plovili zahvatio je požar, no drveni kip, osim što je potamnio, ostao je neoštećen, te je dobio ime Crni Nazarećanin. U procesiji koja traje između 14 i 20 sati, kip se tradicionalno prenosi iz parka Rizal do bazilike sv. Ivana Krstitelja. Brojni Filipinci (90% su kršćani, a 82% katolici) vjeruju kako kroz kip struji božja čudotvorna moć, osobito moć ozdravljanja zbog čega pružaju ruke prema kipu. Zbog želje milijuna ljudi da dotaknu kip Crnog Nazarećanina u nevjerojatnoj gužvi dolazi i do stampeda zbog čega veliki broj ljudi završi s ozbiljnim ozljedama, a ponekad ima i smrtnih slučajeva. Ove godine je u prva četiri sata nakon početka procesije 478 ljudi zatražilo liječničku pomoć zbog teškoća s disanjem, vrtoglavice, dehidracije, ozljeda...
Na početku procesije otvore se crkvena vrata, a mnoštvo započinje mahnito klicati. Iz crkve se u mnoštvo dobacuju dva dugačka užeta i ljudi sami vuku kola na kojima se nalazi Crni Nazarećanin. Poklonici se bore da se dohvate užad, jer to predstavlja veliku čast. Drugi se hvataju za ruke i pokušavaju stvoriti mjesta za prolazak procesije. Svi muškarci su bosi, svaki na sebi ima majicu, a na glavi ili oko vrata nosi ručnik.
U glavnu procesiju ženama je zabranjen pristup. Razlog tome postaje očit dok se kip Crnog Nazarećanina polako približava trgu; situacija se zaoštrava. Ushićeno mnoštvo obožavatelja pruža ruke, međusobno se gurajući, pa čak i penjući se jedan preko drugoga u gorljivom pokušaju da dotaknu Crnog Nazarećanina. Čuvari kipa, koji se voze na kolima s Crnim Nazarećaninom, prisiljeni su odgurivati vjernike u nastojanju da zaštite kip od gomile ljudi u transu. Vjernici nagurani u uske ulice Quiapoa svoju odanost kipu pokazuju visoko uzdignutim svijećama ili pak manjim kipovima, replikama koje čuvaju u domovima.
Vjernici dobacuju ručnike i marame te druge tkanine čuvarima kipa koji se voze na kolima s Crnim Nazarećaninom. Oni njima prebrišu kip ili njegov križ pa ih bacaju natrag, kako bi vjernik tim ručnikom obrisao svoje lice. Nakon glavne procesije slijedi duga kolona kipova, od kojih su mnogi manje verzije Crnog Nazarećanina, a tu se i žene mogu priključiti.
Izrezbario ga je Indijanac
Prema vjerovanju kip je izrezbario jedan meksički Indijanac, a obojen je tamnosmeđom bojom, što odgovara boji puti kako Meksikanaca tako i Filipinaca. U 18. stoljeću Crni Nazarećanin je postavljen u crkvu u Quiapou na zahtjev manilskog nadbiskupa Basilia Sancha. Potom je, početkom 19. stoljeća, papa Pio VII blagoslovio kip. Tek 1923. kip je prvi put iznesen iz crkve kao dio vjerske procesije, a zatim je to postala tradicija sve do naših dana.
Iako su Filipini četvrta država na svijetu po broju katolika, predsjednik Filipina Rodrigo Duterte vodi verbalni rat s Katoličkom crkvom i želi da građani prekinu ići na mise. On tvrdi da je crkveni nauk izvan svog vremena i da su biskupi korumpirani.
– Sagradite kapelu u svojoj kući i molite se tamo. Ne morate ići u crkvu i plaćati ove idiote – rekao je Duterte.
Bog je, tvrdi on, bio “glup” kada je stvorio ljude s istočnim grijehom. No istodobno Duterte je predsjednik koji se javno hvalio da ima dvije supruge i više djevojaka, te je osobno zahvalio farmaceutskoj tvrtki Pfizer za Viagru, koja mu je omogućila da drži korak s njegovim brojnim, mlađim partnericama. Sve to Crkva, naravno, ne odobrava. Tim više jer je Duterte zakonom, zbog sigurnosti u prometu, zabranio krunice na retrovizorima.
>> Osječki Djed Božićnjak - odrasli vjeruju da zaista postoji
iako se u hrvatskoj svi mediji trude izraze iskrene vjere uglavnom izrugati ili prikazati zaostalima, zapitajmo se mi, kad već autor članka nije, što nagoni milijun ljudi da unatoč gužvi i muci bosonogi hodaju 20 sati nekoliko kilometara i iskazuju štovanje i čast Isusu predstavljenom ovim kipom? vjera i zahvalnost! o, kad bismo ih barem mi još imali...