Iako će ambiciozni plan bivšeg dugogodišnjeg šefa slovenske diplomacije Karla Erjavca o rušenju vlade Janeza Janše i preuzimanju mandatarstva za sastav nove vlade lijevog centra tek sredinom tjedna doživjeti konačan epilog, već sada je prilično jasno da se Erjavčev plan ne odvija kako je zamišljeno i da je vrlo vjerojatno da će doživjeti neuspjeh. Naime, Erjavec je krenuo u rušenje Janšine vlade, a da pritom nije osigurao natpolovičnu većinu od 46 mandata u slovenskom parlamentu.
Sebe za premijera
Koristeći se institutom konstruktivnog nepovjerenja, koji u slovenskom političkom sustavu omogućava izglasavanje nepovjerenja vladi uz istodobno imenovanje mandatara za sastav nove vlade, slovenska je opozicija, okupljena u Koaliciji ustavnog luka (KUL), uložila prijedlog izglasavanja nepovjerenja Janšinoj vladi i imenovanja Erjavca za sastav nove vlade, iako su opoziciji nedostajala još tri glasa do potrebne većine. Erjavec je smatrao da će problem biti riješen zahvaljujući tajnom glasanju i da će potrebne dodatne glasove dobiti među nezadovoljnim zastupnicima Stranke modernog centra (SMC), koja je u prošlom preslagivanju s DeSUS-om podržala Janšinu vladu, zbog čega je stranku napustio čak i njezin osnivač i bivši premijer Miro Cerar. Stranke KUL-a Janšinoj vladi zamjeraju loše upravljanje epidemijom koronavirusa s obzirom na to da je Slovenija po broju zaraza i mrtvih na milijun stanovnika među najpogođenijim zemljama Europe i svijeta, ali i zbog autoritarnog stila vladanja, pritisaka na novinare i pogrešne vanjske politike, pa i popustljive politike prema Hrvatskoj. Janša je onima koji pokušavaju srušiti njegovu vladu u vrijeme epidemije poručio da “ne vole Sloveniju”.
Međutim, Erjavčev plan se izjalovio kada je kod jednog zastupnika potvrđena zaraza koronavirusom, zbog čega je još devet zastupnika moralo u karantenu, s obzirom na to da je time onemogućen normalan rad parlamenta i mogućnost tajnog glasanja svih zastupnika. Erjavec je bio primoran do daljnjega povući zahtjev za glasanje o nepovjerenju aktualnoj vladi i svojoj kandidaturi za premijera, sve dok se za to ne steknu uvjeti, što se, čini se, neće dogoditi tako brzo. Opozicija zahtijeva žurnu izmjenu parlamentarnog poslovnika, kojima bi se osigurala mogućnost tajnog glasanja zastupnicima koji su u izolaciji, no vladajuća koalicija za to nije previše zainteresirana.
Osim tehničkog problema s glasanjem, Erjavec se suočio s još ozbiljnijim problemima i otporima u vlastitoj stranci, DeSUS-u, koju je ponovno preuzeo koncem prošle godine i koju je odmah povukao iz koalicije s Janšom. Naime, Erjavec nije uspio uvjeriti ni sve zastupnike DeSUS-a da ga podrže u njegovu planu rušenja Janše.
Neposlušne izbacuje
Od pet zastupnika DeSUS-a, jedan je odmah odrekao poslušnost Erjavcu zbog čega je izbačen iz stranke, ali sada se pokazuje da ni preostala četvorica nisu jedinstvena kada treba izabrati između Erjavca i Janše. Aktualni premijer dao je DeSUS-u rok do srijede da se odluči želi li surađivati s vladajućima ili želi biti u opoziciji, o čemu će u DeSUS-u na sastanku sa zastupnicima odlučivati u utorak.
Naravno da je sve to obeshrabrilo i razljutilo ostale čelnike KUL-a, što je dovelo u pitanje i jedinstvo opozicije. Marjan Šarec, bivši premijer i čelnik LMŠ-a, najveće stranke KUL-a, tako je ovih dana priznao da u “normalnim okolnostima” nikad ne bi podržao Erjavca za premijera. Čelnica socijaldemokrata Tanja Fajon smatra pak kako je ovako teško nastaviti postupak izglasavanja nepovjerenja Janšinoj vladi i da treba ponovno preispitati cijeli plan, što je odmah otvorilo pitanje podržava li još Erjavca za premijera. Iako opozicija u ovom trenutku nema drugog imena, Erjavec bi najprije morao osigurati potporu svojih zastupnika, smatra Tanja Fajon. Erjavec je već drugi kandidat KUL-a za mandatara. Prvi je bio ekonomist Jože P. Damjan, koji je kandidaturu prepustio Erjavcu, računajući da će Erjavec lakše osigurati potporu 46 zastupnika, ali zacijelo se radilo o pogrešnoj računici.
