Ivo Josipović rođen je u Zagrebu 28. kolovoza 1957. godine, gdje je završio osnovnu školu i maturirao u Prvoj gimnaziji. Pravni fakultet završio je 1980. i potom položio pravosudni ispit. Magistrirao je na poslijediplomskom studiju kaznenopravnih znanosti 1985., a doktorirao 1994.
Zatvor u Ukrajini
Nakon srednje muzičke škole nastavio je glazbeno obrazovanje na studiju kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Skladao je za različite instrumente, komorne sastave i simfonijski orkestar, među ostalim “Igru staklenih perli”, “Tubu Ludens”, “Sambu da Camera” i “Hiljadu lotosa”.
Za skladbe je dobio mnogo domaćih i međunarodnih nagrada, uključujući i Nagradu Europske radiounije i diskografsku nagradu “Porin” 1999. i 2000. Radi kao sveučilišni profesor, saborski zastupnik i skladatelj.
Na fakultetu predaje kazneno procesno pravo, međunarodno kazneno pravo i prekršajno pravo. Član je više domaćih i međunarodnih pravničkih i umjetničkih udruga. Objavio je 85 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima.
Zastupao je Hrvatsku pred Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju. Surađivao je u nekoliko međunarodnih projekata, a kao ekspert Vijeća Europe sudjelovao je u vrednovanju zatvora u Ukrajini, Mongoliji i Azerbajdžanu.
U braku s profesoricom
Bio je član SKH od 1980. godine i sudjelovao u njegovoj transformaciji tijekom demokratskih promjena, kad je napisao i prvi Statut SDP-a. Godine 1994. napustio je politički angažman i SDP te se potpuno posvetio pravu i umjetnosti. Na poziv Ivice Račana 2003. vraća se u politiku i postaje nezavisni zastupnik SDP-a u Hrvatskome saboru i potpredsjednik Kluba zastupnika SDP-a.
U mandatu od 2005. bio je zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, a 2007. godine ponovno je izabran u Hrvatski sabor. Prošle se godine i formalno vratio u članstvo SDP-a i postaje kandidat SDP-a na izborima za predsjednika države. U braku je s Tatjanom, također sveučilišnom profesoricom prava, i imaju osamnaestogodišnju kćer Lanu. Govori engleski i služi se njemačkim.
ma zaludu josipoviću 500 stručnih radova i 1000 skladbi kad ne može reći jednu vlastitu rečenicu, a da se pri toma na njegovom licu vidi neki žar, mimika... za svaku riječ pogledom je tražio milanovića i njegovo odobravanje, a ovajaj ljubomoni pas je zamišljo da njegovo ime skandiraju.