Francuski veleposlanik u Italiji Christian Masset, koji je prije nekoliko dana povučen iz Rima zbog stava talijanske vlade prema Francuskoj, mogao bi se uskoro vratiti u talijanski glavni grad. Taj potez povlačenja veleposlanika na konzultacije pokazuje temperaturu diplomatskih odnosa.
Poslije njega dolazi do prekida diplomatskih odnosa, ali to se, dakako, neće dogoditi između Italije i Francuske. Francusko-talijanski diplomatski odnosi imali su i niske trenutke, ali se nikad u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata nije dogodilo da se povuče veleposlanika na konzultacije.
No sada smo u žestokoj predizbornoj kampanji za europske izbore i talijanske napade na Francusku i obrnuto treba gledati u tom svijetlu. Iz te svađe, koja služi za dobivanje kojeg glasa više, dakle za unutarnje potrebe, nanijet će se zlo ekonomskim odnosima, a vjerojatno će najveću štetu osjetiti upravo talijanska ekonomija. Za šaku glasova Pokret 5 zvijezda (M5S) napadima na Francusku zadao je težak udarac talijanskoj industriji.
Zanemarivanje protokola
I u Italiji ima onih koji mrze Francuze, kao i obrnuto. Međusobno se nazivaju “prekoalpskim bratićima”, ali postoji i konkurencija koja katkad prelazi granicu običnih doskočica.
Talijanska politika, primjerice, zamjerila je na francuskom držanju prema izbjeglicama na granici kod Ventimiglie. Zatim su francuski žandari nekoliko puta ušli na talijanski teritorij i ostavili izbjeglice u šumi pokraj talijanskog mjesta Claviere. Francuski predsjednik Emmanuel Macron kazao je kako Talijani zaslužuju bolju vlade od ove žuto-zelene koju čine M5S i Liga.
No, potpredsjednik vlade Luigi Di Maio (M5S) i član toga pokreta Alessandro Di Battista napravili su ono što ni jedna država ne bi smjela učiniti drugoj. Otišli su u Pariz gdje su se sastali s predstavnikom jedne od struja, one krajnje desne, unutar “Žutih prsluka”, Christopheom Chalençonom, koji je čak pozivao na državni udar protiv Macrona. Kako bi talijanska vlada reagirala da je potpredsjednik francuske vlade došao u Rim i sastao se s onima koji su razbijali i palili grad tijekom prosvjeda pokreta “No global” te im poručio: samo tako naprijed. Di Maio je otišao u Pariz, a da nije najavio predstavnicima francuske vlade da će doći.
Ne samo pristojnost, već i protokol, diplomacija itd. nalažu da državnik najavi svoj, pa i privatni, posjet drugoj državi. Di Maio sada govori kako je u Pariz predstavniku “Žutih prsluka” otišao kao čelnik stranke, ali to nije isprika jer obnaša i državnu funkciju. Kako bi zakrpao rascjep, Di Maio je napisao pismo Le Mondeu u kojem je pohvalio “tisućljetnu” francusku demokraciju.
Sada ga u Italiji ismijavaju kako ne zna ni koliko godina je u Francuskoj demokracija. Moglo bi se Francusku revoluciju uzeti kao početak demokracije, dakle 1789. godinu, ali nekoliko godina poslije nje na vlast je 1804. došao Napoleon.
Čelnici M5S-a optužili su Francusku za neokolonijalizam jer zbog franka CFA (nekada, kada je uveden 1945., zvao se franak francuskih afričkih kolonija, a sada se zove franak afričke financijske zajednice, ali je ista kratica), koji kao svoju valutu ima 14 država, građani tih država su siromašni i emigriraju.
U istom su danu na dva različita TV kanala Di Maio i Di Battista optužili Francusku za neokolonijalizam i CFA nazvali kolonijalnim frankom. Francuzi su se uvrijedili i kazali kako svaka država može izaći iz afričke financijske zajednice kada želi, ali su birači M5S-a likovali jer su njihovi lideri očitali lekciju Parizu.
Drugi potpredsjednik Matteo Salvini (Liga) spočitava Francuskoj zatvaranje granice za izbjeglice kod Ventimiglie te policijsko vraćanje izbjeglica u Italiju u šume na Alpama. Osim toga, Salvini traži da Francuska izruči još 13 osoba optuženih i osuđenih u Italiji za terorizam sedamdesetih godina.
Obojica spočitavaju Francuskoj napad na Libiju i svrgavanje Gadafija nakon čega je ta država postala bez vlasti i preko koje u Europu dolaze afrički izbjeglice. Kada Macron i njegovi optužuju talijansku žuto-zelenu vladu da je protiv Europe, Di Maio i Salvini mu odgovaraju kako je u francusko-njemačkom nedavno potpisanom sporazumu preuzeo obvezu djelovanja da Njemačka postane stalni član Vijeća sigurnosti UN-a. Macron, da je pravi europejac, mogao je kazati kako stalno mjesto u Vijeću sigurnosti Francuska prepušta Europskoj uniji i tada bi Europa imala svoga predstavnika i bila ujedinjenija.
Glasnogovornik francuske vlade Benjamin Griveaux kaže kako Salvinijeve i Di Maiove doskočice protiv Francuske nisu pomogle Italiji da ne uđe u recesiju. Možda to traženje vanjskog neprijatelja pomaže sakrivanju unutarnjih problema, ali ako dođe do odmjeravanja snaga na ekonomskom polju, veću će štetu imati Italija.
Talijanski brodograditelj Fincantieri otkupio je većinski dio dionica francuskog brodograditelja STX iz Saint-Nazarea. To se dogodilo prije dolaska na vlast Macrona. Naime, Fincantieri je htio otkupiti većinsko vlasništvo nad francuskim škverom od Južne Koreje čija ga je tvrtka htjela prodati.
Macron je to zaustavio i najavio nacionalizaciju brodogradilišta. Pomalo nelogično. Južnokorejci mogu imati većinsko vlasništvo, a Talijani ne mogu. Sada Fincantierijevu kupnju STX-a razmatra europska Komisija za konkurenciju. U Fincantieriju se pribojavaju da bi diplomatska francusko-talijanska svađa mogla navesti Francuze na odustajanje od prodaje svog brodogradilišta.
Teško i uzaludno vladanje
Talijansko-francuska robna razmjena u 2017. iznosila je 76,6 milijardi eura s time što Italija ima oko 10 milijardi eura viška, odnosno za toliko je više izvezla nego uvezla. No francuske kompanije imaju u svome vlasništvu više talijanskih kompanija nego obrnuto, odnosno ima više francuskog izravnog ulaganja u Italiju nego talijanskog u Francusku.
Francuske tvrtke upravljaju s više od 1900 talijanskih tvrtki s 250 tisuća zaposlenih, a talijanske tvrtke upravljaju s oko tisuću talijanskih tvrtki s nešto više od 100 tisuća zaposlenih. U francuskom su vlasništvu poznate talijanske modne tvrtke (Gucci, Bottega Veneta, Sergio Rossi, Fendi, Bulgari, Brioni, tvrtka koja oblači Jamesa Bonda i htjela je ulagati na Brijunima, itd.), banke (jednu od vodećih, BNL, drži francuska banka BNP Paribas), ali i tvrtku za izgradnju vlakova koju je francuskom Alstomu prodao Fiat.
Od kada postoje talijansko-francuske svađe? Ne može se zanemariti da je Francuska uvijek imala pretenzije nad Italijom, ali će Francuzi odgovoriti kako je Galiju osvojio Julije Cezar. Talijanska Mona Lisa proslavila je Louvre premda u pariškom muzeju ima i te kako važnih izložaka.
A Francuskoj sada smeta što ju je Italija prestigla po vinima i pjenušcima. Charles de Gaulle kazao je kako se ne može vladati zemljom (Francuskom) koja ima više vrsta sireva nego dana u godini. Vladati Talijanima nije teško, nego uzaludno, kazao je 1892. tadašnji talijanski premijer Giovanni Giolitti, a poslije je tu uzrečicu preuzeo i Mussolini. Francusku i Italiju povezuju i Cezar i Asterix. Sadašnja diplomatska kriza jedna je od mnogih.
Italija u recesiju - komentar Silvija Tomaševića
Povijest ljudskog roda povijest covjecanstva je povijest krvavih ratova i sukoba..