Na Žarkovici više ni ne broje oluje koje im utjeruju strah u kosti. Naučili su u utočištu za pse na sve vremenske (ne)prilike i sve posljedice koje s njima stižu. Poprave što se još popraviti može i krenu dalje, sretni što nitko nije stradao. Nije ih stoga zatekla ni pandemija koja je zatvorila granice. Usporila je njihove planove, ali kažu, neće ni to trajati zauvijek.
– Žarkovica opstaje i raste samo zahvaljujući domaćim i stranim donatorima i vrijednim rukama volontera. Tako je bilo prije 20 godina kad smo krenuli, a tako je i danas. Uz sve obveze intenzivno radimo na saniranju štete od zimskih nevera, orkanskih bura i gromova proteklih godina. Popravljaju se objekti, kućice, ograde boksova, odronjeni zidovi oko utvrda. Radi se na najkritičnijim i najopasnijim mjestima koji bi u sljedećoj neveri mogli ugroziti živote pasa i volontera – priča nam Sandra Sambrailo iz Društva za zaštitu životinja Dubrovnik, voditeljica utočišta na brdu iznad grada. Nedavno im je veliku potporu pružila i udruga "I stand with my pack" čije je sjedište u Los Angelesu.
– Bili su na Žarkovici i uvjerili su se koliko je teška naša borba. Kampanja za pomoć još traje i daje nam nadu da ćemo uz pomoć tih nevjerojatnih ljudi sanirati i urediti Žarkovicu kako bi nastavili s radom i azil pokušali dovesti do registracije. Padamo s nogu od umora i briga, ruke su nam žuljevite, ali ustrajni smo i nećemo odustati. Nove životinje pristižu, ali utješno je to što ih je manje nego proteklih godina. Naš program sterilizacije i edukacije donosi rezultate. Od Grada i Županije nemamo nikakve vijesti. Od bombastičnih i lažnih priča u medijima o njihovoj brizi i pomoći Žarkovici, ništa nije realizirano. I dalje je kompletna skrb o napuštenim i/ili ozlijeđenim životinjama na leđima naših volontera i sugrađana. Praksa ignoriranja, manipuliranja i iscrpljivanja nastavlja se. I u ovim teškim vremenima pandemije radimo bez odmora. Čekamo otvaranje granica kako bismo primili sve one strane volontere, tisuće najavljenih posjeta, da zajedno zasučemo rukave i stvorimo ljepšu, sigurniju i sretniju Žarkovicu – kaže nam S. Sambrailo i dodaje kako na grad Dubrovnik ne računaju i ne očekuju ništa, osim laži i još pokojeg noža u leđima.
Na naš upit jesu li se i kako uključili u sanaciju Žarkovice iz grada odgovaraju kako je Dubrovnik za potrebe rekonstrukcije i sanacije postojećeg azila na Žarkovici izdvojio 500.000 kuna u rebalansu proračuna. Najavili su (prije pandemije op. a.) kako će u svibnju izdvojiti i dodatnih 500.000 kuna.
– Sva novčana sredstva Grad će prebaciti na komunalnu tvrtku u svom vlasništvu, Sanitat Dubrovnik, koja će u suradnji s Društvom za zaštitu životinja sredstva usmjeriti u rekonstrukciju i sanaciju Žarkovice – odgovorili su nam. Na dodatni upit jesu li sredstva već prebačena i koji radovi su napravljeni kažu da Grad, a ni tvrtka Sanitat, neće izvoditi radove na navedenom prostoru, već su osigurali novac. Samu raspodjelu i utrošak novaca treba odraditi Društvo i na kraju pravdati sav potrošeni novac, objašnjavaju. Odgovor na pitanje kako će se to organizirati, jer ni Društvo neće izvoditi radove na Žarkovici, kako će se birati izvođači i kako Društvo može trošiti novac koji ja na računu tvrtke Sanitat, nismo dobili.
Društvo za zaštitu životinja Dubrovnik od tvrtke Sanitat dobilo je mail da će im se javiti radi realizacije odobrenih sredstava. Nitko im se do sada nije javio, a niti jedna kuna od tog novca nije završila na računu Društva.
– Sredstva su na računu Sanitata, kako će ih i hoće li ih uopće utrošiti, ili je i ovo bilo samo obmanjivanje javnosti, vidjet ćemo. I laicima je jasno da Društvo ne može raspisivati natječaj za izradu projektne dokumentacije i izvođača radova, zapošljavanje radnika, odnosno saniranje i registraciju Žarkovice. Misli li Grad, odnosno gradonačelnik, da pored zbrinjavanja svih ozlijeđenih, napuštenih i zlostavljanih životinja, odnosno rješavanja ovog vrlo značajnog problema 365 dana u godini, volonteri moraju zasukati rukave i prihvatiti se miješanja betona? – pita se Anica Sambrailo, predsjednica Društva za zaštitu životinja Dubrovnik. Dodaje kako su neizmjerno zahvalni udruzi iz Los Anglesa, koja je zajedno s prijateljima iz Splita i Zagreba napravila kampanju, a ona je omogućila da se na Žarkovici radi sve ono o čemu su mogli samo sanjati.
Iako je i županija Dubrovačko-neretvanska najavljivala plan obnove Žarkovice, očito je, ni od toga neće biti ništa.
– Na području Županije su tri skloništa koja bi trebalo uskladiti s propisima. Sukladno ranijim dogovorima između Županije i gradova i općina definirano je razvrstati sklonište za životinje na području grada Dubrovnika. U međuvremenu je Grad osigurao proračunska sredstva za funkcioniranje azila na Žarkovici. Dubrovnik planira gradnju skloništa za životinje po sanaciji područja Grabovica koje je u tijeku – odgovorili su nam iz Županije tek na Zahtjev o pravu na pristup informacijama. Dodaju i kako Županija nema zemljište da bi mogli realizirati sklonište pa mogu samo posredovati u pomoći gradovima i općinama. Zaboravljaju pritom da su prema Zakonu o zaštiti životinja upravo županije zadužene za gradnju skloništa, ako ga u županiji nema. A u Dubrovačko-neretvanskoj županiji nema niti jednog registriranog skloništa za napuštene životinje.
I dok Žarkovica već 20 godina opstaje zahvaljujući volonterima i pomoći dobrih ljudi koji ih podržavaju, svaka je gradska vlast imala neki svoj plan s napuštenim životinjama. Jedni su ih htjeli ubijati, drugi su ih selili iz Grada, a neki su samo obećavali. Novca sada nema ni za najavljeno novo sklonište, odustaje se od svih planova. Opet se čekaju neka bolja vremena i krši se Zakon o zaštiti životinja. No, očito je, zbog toga nitko neće odgovarati. Za to vrijeme sa Žarkovice je udomljeno više od četiri tisuće životinja. Zahvaljujući volonterima i dobrim ljudima.
