– Nisam znala da ima dobrih ljudi spremnih pomoći drugome i kada je to na njihovu štetu dok se nisam uvjerila na svom primjeru kada je meni i mojoj djeci pomogla prijateljica s posla Dubravka Glavaš. Ona je moj i zaštitnik moje obitelji jer da nije njene geste, pitanje je što bi bilo s nama – kaže Đurđica Švigač iz Ćelija, prvog spaljenog sela u Domovinskom ratu. I danas je prođu trnci, kaže, iako je prošlo gotovo godinu dana, na spomen sastanka kada je direktor Unidala pročitao imena triju žena koje će dobiti otkaz, među kojima je bila i ona. Tada je prijateljica Dubravka Glavaš predložila da njoj daju otkaz umjesto Đurđici, samohranoj majci dvoje djece. Iako se tjedan prije govorilo da je tvrtka u krizi i da će biti otkaza, a prvi će otići oni koji su zadnji došli, nije vjerovala da će biti među otpuštenima.
Suprug poginuo
– Kada se sjetim kako je Dubravka rekla neka mene ostave jer je ona sama i živi s roditeljima pa će njoj biti lakše bez posla, prođu me trnci iako tada zapravo i nisam bila svjesna što se događa kada sam čula svoje ime. Pomislila sam “što je tu je” pa nisam ni čula što je zapravo rekla Dubravka. U prvi mi se mah sve pomiješalo – sada kažu da dobivam otkaz, a trenutak poslije da ostajem. Tek sam poslije shvatila što to za mene znači. Ne mogu ni pomisliti što bih da sam ostala bez posla jer valja hraniti dvoje školaraca i vraćati kredit za kuću koju smo suprug i ja sami sagradili – kaže Đurđica dodajući da je prije Unidala radila kao krojačica u nekoliko tvrtki koje su proizvodile odjeću za Benetton, a u vinkovačkom Unidalu je gotovo dvije godine. Prije četiri godine 34-godišnjeg supruga na cesti je usmrtio teretnjak i otad sama podiže djecu, 8-godišnjakinju i 11-godišnjaka. Roditelji, koji se bave poljoprivredom, bili su žalosni kada su čuli kako je moguće da Đurđica dobije otkaz, ali kada su doznali što je Dubravka napravila, plakali su od sreće. Đurđica se s Dubravkom čula u srijedu popodne kada se vlakom vraćala s dodjele nagrade za osobu godine u izboru Večernjeg lista i bila je jako uzbuđena zbog svega što se događalo u Zagrebu. Čestitala joj je na nagradi iako nije sumnjala da će je dobiti čim je bila kandidirana.
– Rekla mi je da nije naviknuta na sav taj glamur i novinare i opet mi je ponovila kako to nije napravila da bi bila na novinskim naslovnicama, već zbog mene i moje djece te nije ni pomišljala da će to biti toliko važno za javnost. Definitivno je zaslužila tu nagradu. Posebno me ganulo kada je rekla da nagradu posvećuje svim samohranim majkama jer i tada je mislila na nas. Jako sam ponosna na nju i, iako ona ne voli publicitet i teško se s tim nosi, voljela bih da svi čuju što je Dubravka napravila za svoju prijateljicu.
I ovdje u Ćelijama ljudi znaju za Dubravku i kažu mi da imam pravu prijateljicu, da je njena gesta ljudska i da je malo ljudi poput nje – kaže Đurđica pokazujući slike djece jer, kad smo bili kod nje, nisu bila kod kuće. Otkrila nam je i svoj plan za proljeće.
Ženski klub u Nuštru
Počet će trenirati nogomet i već se učlanila u ženski nogometni klub u Nuštru.– Zbog djece imam puno obveza, ali zanima me nogomet i u 31. godini želim igrati i odmjeriti se s drugim nogometašicama – kaže Đurđica.
>> Dubravka Glavaš: Još nemam posao, ali nijednom nisam požalila zbog odluke
Dubravka, svaka čast. kapa dolje i naklon... A sram može biti sve one Todorkune i tajkune koji se ne sjete ponuditi radno mjesto ovoj heroini. Prvi bi to trebao učiniti Mirando Mrsić u svom resoru