BiH je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja vodi iznimnu brigu o svojim građanima, njihovu mentalnom zdravlju te ih napose želi osloboditi svih oblika stresova na radnome mjestu. Najbolji je dokaz takvoj tvrdnji broj neradnih dana u ovoj maloj državi na brdovitom Balkanu. Koliko ih je ukupno, teško je reći, ali BiH zasigurno prednjači pred svim europskim zemljama. Sjetimo se samo početka godine i siječanjskih praznikovanja. Potom raznih Dana ovoga i Dana onoga, pa evo sada i Dana rada kojeg zbog njegove iznimne važnosti valja obilježavati dva, odnosno četiri dana.
U ovom trenutku pade mi na pamet kako lako riješiti nezaposlenost u BiH. Jednostavno, dok su zaposleni na brojnim kolektivnim godišnjim odmorima koje im država omogućuje, tada bi na njihova radna mjesta dolazili trenutačno nezaposleni, pa bi svi imali gotovo podjednak broj radnih dana. No, pokušajmo biti na trenutak ozbiljni u ovoj smiješnoj situaciji. Zemlja u kojoj je stopa nezaposlenosti oko četrdeset posto, zemlja u kojoj stečaj ili krah neke tvornice više i nije vijest, zemlja s jednim od najnižih standarda u Europi zemlja je s najviše blagdana i praznika.
Da ironija bude veća, na sam Praznik rada tisuće nezaposlenih u Sarajevu prosvjeduju protiv države koja se trudi da joj građani što manje rade. Uzrok je svemu, naravno, nepostojanje zakona o blagdanima, čije se donošenje čeka već godinama, pa se entiteti koriste nekim zakonima s početka devedesetih, odnosno praznikuje kad se tko sjeti. Na kraju ostaje tek nada da će napokon netko u ovoj zemlji početi ozbiljno razmišljati i barem donijeti zakon koji bi riješio kaotično stanje kad je riječ o blagdanima i praznicima. U suprotnom, zamislite tek što nas čeka nagodinu. Tada je 1. svibnja u utorak. Eto pet neradnih dana.
