Alarmantni su rezultati dosad najobuhvatnijeg istraživanja provedenog na učenicima trećih i četvrtih razreda iz svih gimnazija i strukovnih škola u Vukovarsko-srijemskoj županiji o namjeri iseljavanja! Trećina ih želi otići u inozemstvo, trećina se želi preseliti nekamo drugamo u Hrvatskoj, a samo ih 35,6% želi ostati u svojoj županiji.
Kad ih se pitalo koji od razloga značajno utječu na odluku mladih da odu u inozemstvo za 92,9% njih su to veće plaće, zatim lakše pronalaženje posla (88,8%), lakše napredovanje i razvoj karijere njih (83,2%) te nezadovoljstvo vođenjem države (69,4%). Mladi, očito, ne žele trpjeti nepravde u državi u kojoj je većina građana i političara usmjerena tek na svoje kratkoročne interese. Dosta im je čekanja i da se, čast iznimkama, politička i intelektualna elita sjeti da su djeca i mladi prioritet, a poslije njih svi ostali. Mladi imaju budućnost, a ostali građani tek prigodu ušićariti nešto sada, ali ne za sutra jer nema održivih javnih sustava bez njih.
VIDEO Zašto Hrvati iseljavaju u inozemstvo?
Upoznavanje svijeta sporedno
Istraživanje znanstvenika Instituta Pilar provedeno je u veljači i ožujku 2019. na uzorku od 744 učenika trećih i četvrtih razreda srednjih škola u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Sociolog dr. Mateo Žanić iz Pilarova područnog ureda Vukovar bio je voditelj projekta, kojem je cilj bio utvrditi migracijske aspiracije mladih i stavove o kvaliteti života u županiji.
– Rezultati istraživanja pokazali su da bi 35,6% mladih nakon srednje škole voljelo nastaviti živjeti na području županije, njih 32,2% željelo bi se iseliti nekamo drugamo u Hrvatsku, a 32,2% bi ih željelo iseliti u inozemstvo. Kada je riječ o kvaliteti života u županiji, mladi su izrazito nezadovoljstvo iskazali prema mogućnosti pronalaska posla i transparentnosti zapošljavanja, a prisutno je i nepovjerenje u institucije, primjerice u političke stranke i pravosuđe. Kada ih se pitalo koji razlozi utječu na odluku mladih da napuste Vukovarsko-srijemsku županiju i odsele u inozemstvo, opet dominiraju tvrdnje koje se tiču zaposlenja i razvoja karijere, a potom slijedi nezadovoljstvo vođenjem države, dok u manjoj mjeri kao razloge ocjenjuju učenje stranih jezika ili upoznavanje svijeta – govori Žanić.
Sve mantre politike da mladi odlaze zbog upoznavanja svijeta ne drže vodu jer im je to tek peti i šesti razlog na listi razloga za iseljavanje. Primjerice, tek 39,2% ih je ocijenilo da upoznavanje svijeta uvelike utječe na odluku mladih da idu van, a školovanje za njih 33,4%.
Uspjeh se traži – što prije
– U suvremenim okolnostima mladi vrlo slabim procjenjuju svoje šanse za profesionalni i radni uspjeh u Vukovarsko–srijemskoj županiji. Kada tome dodamo nepovjerenje prema institucijama koje bi trebale osigurati transparentnije napredovanje u društvu, jasniji su razlozi zašto velik broj mladih želi u budućnosti živjeti negdje drugdje. Loše je i što mladi nisu optimisti po pitanju budućnosti županije jer je veći broj onih koji misle da će se za pet godina živjeti lošije nego danas nego onih koji misle da će se živjeti bolje. Promjene koje vode poboljšanju društvenih, političkih i ekonomskih okolnosti zahtijevaju dosta vremena, a nije izvjesno u kojoj su mjeri mladi spremni pokazati strpljenje u ubrzanom svijetu u kojem se uspjeh traži što prije – kaže Žanić.
Demograf Dražen Živić, koji je sudjelovao u istraživanju, ističe da rezultati iz Vukovarsko-srijemske županije ne odudaraju od općih razloga za iseljavanje mladih iz zemlje, a to su veće plaće, lakši pronalazak posla i napredovanje, nezadovoljstvo vođenjem države, dok manje utječe na njih i neriješeno stambeno pitanje. Rezultati su dramatičniji jer se radi o županiji ionako pogođenoj iseljavanjem iz koje želi otići blizu 65% mladih.
– Često govorimo da su mladi budućnost zemlje, no moramo govoriti o mladima danas jer ovo društvo ima budućnost ako sada ostanu u zemlji – kaže Živić.
DIO 1 -......Sto se drugo i moze ocekivati u Slavoniji, poljoprivrednom kraju, i zemlji u kojoj je poljoprivreda bacena na koljena?? U korist uvoznog lobija, inspekcijsko-veterinarsko-birokratskim terorom nekad veliko unutar-hrvatsko trziste hrane je unisteno. Drzavno- inspekcijsko-veterinarsko-birokratskoj ekipi je smetalo i i kaznjavali su sve. Smetalo lo im je što se veliki dio trgovine hranom u obavlja bez papira, što se velik dio tih transakcija ne obavlja novcima neg kompenzacijama. Smetali su im nefiskalizirani stocni sajmovi, smetao im je do prije manje od 20tak g standan hrvatski nacin nabavke hrane,, na stocnim sajmovima selima ili trznicama. Smetala su im klanja (telad, janci, goveda, svinjokolja), koja je za drzavu bila crnije gospodarstvo nego uzgoj maka za heroin, dok je za hrvatske seljakebila i je potreba za prezivljavanjem. I dogodilo se sto se dogodilo. Nekad veliko unutar-hrvatsko trziste hrane je unisteno, a Hrvati su prisiljeni kupovati hranu u shoping centrima. Jos oko 2000te od kraja 8, do 10tog mjeseca traktori i kombajni su brundali od kraja do pocetka noci. Svajs aparati i brusilice i kvarili se od siline potrebnih popravaka traktora i druge poljo mehanizacije. Guzve pred otkupnim centrima isilosima su blokirale cijele gradove na po pol mjeseca.....nastavak sljedi dolje......