Na Sleme, na Sleme, na Sleme noga vre sama beži...” Bježi jer voziti se od 2007. žičarom ne može, a osim noge, s vrha Medvednice, čini se, bježi i novac. Ozbiljnije ćemo se time pozabaviti malo kasnije, a sad ćemo se nakratko prvo vratiti u šezdesete, kad je proračun za gradnju žičare bio samo iznos na papiru. Otprilike pola milijuna tadašnjih dinara trebala je stajati prva sljemenska žičara, “ali poskupljenje materijala i radne snage te dodatni radovi znatno su utjecali na povišenje ukupnih troškova do završetka gradnje”.
Piše tako Andrija Bogner u časopisu “Građevinar” iz 1962. Međutim, konačnu cijenu tadašnjeg projekta, koji je napravljen prema ideji arhitekta Franje Bahovca, Bogner ne navodi. Kao i o ovim sadašnjim gondolama, na koje se čeka 13 godina, i o prvima – crvenima, žutima i plavima – maštalo se godinama. Točnije, gotovo pola stoljeća, još od 1911. “Nakon višegodišnjih rasprava i diskusija raznih društvenih organizacija i organa, 1957. osnovana je Komisija za izletnički turizam koja je iznijela obrazloženi prijedlog o potrebi izgradnje suvremene turističke žičare na Sljeme.
Investicijski program za žičaru napokon je odobren potkraj 1959., a ZET je određen kao investitor u prvoj polovini 1960. Financiranje je predviđeno iz republičkih sredstava za poboljšanje godišnjih i drugih odmora, iz Fonda NO grada Zagreba, iz dotacije Zavoda za socijalno osiguranje i fondova preventive, iz doprinosa privrednih organizacija, Turističkog saveza i građana, iz deviznih razlika ostvarenih turističkih deviza, iz prihoda lutrije i iz zajma općeg investicijskog fonda”, u “Građevinaru” objašnjava Bogner, dodajući kako je izbor trase žičare određen nešto prije nego što je ZET izabran za investitora.
“Moglo bi se reći da nije nađeno baš najsretnije rješenje. Naročito nije nimalo sretno rješenje početne stanice, što će se odraziti dosta nepovoljno u troškovima građevinskih radova”. piše 1962. Bogner, a mi gledamo kako se povijest ponavlja. Te je godine počela gradnja prve žičare, radove je izvodio Udarnik iz Zagreba, a opremu je dobavljala i montirala Metalna iz Maribora.
Stara žičara stala 2007.
“S obzirom na to da u Jugoslaviji još ne postoje propisi za građenje i održavanje žičara, svi proračuni trase i čelične konstrukcije izvedeni su po austrijskim propisima”, piše inženjer Bogner. Prva vožnja obavljena je 1963. godine, a žičara je uglavnom poslovala s gubitkom. Računalo se da će na 23-minutnu vožnju do Sljemena 675 tisuća putnika na godinu, a primjerice 1967. i 1969. otišlo ih je ukupno 510 tisuća. Ali vozila je trasom dugom četiri kilometra. Nisu problem Zagrepčanima bile ni male kabine za po četvero ljudi, ni činjenica da su u jednom trenutku, njišući se na vjetru, tlo gledali sa 65 metara visine. Nisu od nje odustali ni sedamdesetih, kad je Medvednicu poharalo nevrijeme, a pojedini putnici ostali visjeti 24 sata prije nego što je po njih stigla pomoć. Posljednju turu stara je žičara odvezla zadnji dan lipnja 2007. Nakon 44 godine rada, zbog kvara na elektromotoru, stala je.
– Popravit ćemo je! – bila su prva obećanja iz ZET-a tada, ali kad se shvatilo koliko bi koštalo da se cijeli sustav dovede u red, 1. srpnaj 2007. postao je datum koji mlađe generacije pamte kao prvi otkako na vrh Zagrebačke gore ne mogu žičarom.
A upravo je taj dan onaj i kad su se počeli kovati planovi o novoj. Moderna žičara s donjom stanicom na Dolju, a ne više iza tunela kod nekadašnje Vile Rebar, kao ideja pojavila se 2009. Iz Gradskog poglavarstva tada se doznalo da se radi studija o utjecaju na okoliš, a kad sve bude spremno, počet će i gradnja, a put Sljemena njome će se 2011. Obećana je potom 2012., zatim i 2013., a sve je baš bilo spremno da je grade 2015., ali opet ništa. Počela je i 2016. godina...
– Ove ili početkom sljedeće godine gradit ćemo žičaru – rekao je tada gradonačelnik Milan Bandić i skočio si u usta, a onda je kasnije 2016. kazao da on povremeno radi anketu među Zagrepčanima i da je jedna od njihovih prvih želja upravo žičara. A te je godine za nju raspisan natječaj za izradu glavnih i izvedbenih projekata.
Bandić: Ja koordiniram projekt
– Na Snježnu kraljicu 2018. na Sljeme će se žičarom, projekt je to koji ja koordiniram – opet je bio najavio Bandić, a kad se ni to nije ostvarilo, u Gradskoj je skupštini, nakon što je u ljeto 2018. raspisan natječaj za izvođača radova, obećao zastupnicima da će se s njim u gondoli na vrh Medvednice voziti na Silvestrovo istoga ljeta Gospodnjeg. Došlo je i ono, a kod donje su se postaje stare žičare okupili zastupnici oporbe, nazdravili pjenušcem i ironično obilježili prvi i nepostojeći dan nove vučnice na Sljeme. A dok su se oni častili, gradonačelnikovi su suradnici isti dan objavili da su napokon odlučili – žičaru će graditi GIP Pionir.
U igri je željela ostati zajednica ponuditelja Kamgrad i Tigra, koja se Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave žalila, tvrdeći da tvrtka koju je Grad odabrao nije “dokazala tehničku i stručnu sposobnost” jer nije priložila dokumente kojima bi jamčila da ima broj armirača koji je u natječaju tražen, kao ni broj traženih strojeva. I mjesec dana prije toga nastao je problem jer, nakon prvog otvaranja ponuda s natječaja, ni jedna nije stigla za radove “grupe 3”, odnosno za radove na opremanju platoa. Oduljio se zbog toga proces za koji se vjerovalo da će biti gotov već u rujnu 2019. kaka bi žičara bila spremna za prvu vožnju u drugoj polovici 2020. godine. GIP Pionir, tvrtka koja žičaru gradi, dobila je prije za 5,6 milijuna kuna i posao uklanjanja 13 čeličnih stupova visokih od sedam do 40 metara te dijelova gornje, donje i zatezne stanice stare žičare.
Tvrtka je to koja je, podsjetimo, radila i na fontanama kod NSK, a gradila je i zgradu u Bužanovoj u kojoj stanuje gradonačelnik Bandić. A upravo je on još prije naglasio da će biti u prvoj gondoli kad krene na Sljeme, dok će se u ostale 83 smjestiti Zagrepčani i turisti, i to po njih deset. Do vrha Medvednice, trasom dugom četiri i pol kilometra, trebat će im 16 minuta, a kretat će se s 276 metara nadmorske visine do gornje postaje koja će se nalaziti na 1030 metara nad morem. No među prvim putnicima koji će se voziti novom žičarom mogli bi biti istražitelji. Ovih dana zbog tog projekta pišu se i šalju kaznene prijave, raspravlja se o troškovima gradnje koji su eksplodirali, glavni akteri se međusobno optužuju, pokreću i najavljuju sudske tužbe. U cijeloj priči spominje se i ljubavna afera pa i osveta…
DORH i USKOK se zbog kaznenih prijava koje je već podnio Tomislav Tomašević iz političke platforme Možemo, kao i zbog onih za koje se tek najavljuje da će biti predane, ali i zbog samih medijskih objava o mogućim malverzacijama na projektu nove žičare, moraju tim slučajem baviti, barem prvo kroz izvide. I dok je stara sljemenska žičara u svoje vrijeme slovila kao najduža na svijetu, nova je već dobila epitet najskuplje u svjetskim razmjerima. Prema zasad javnosti dostupnim podacima, taj će projekt ukupno koštati nešto više od 710 milijuna kuna. A svu trenutačnu lavinu događanja oko nove žičare pogurao je sedmosatni film o njezinoj gradnji koji je na YouTubeu objavio nepoznati autor pod pseudonimom nekadašnjeg komunističkog čelnika i zagrebačkog gradonačelnika od 1945. do 1949. Dragutina Sailija - Konspiratora.
U tom filmu se uz brojne dokumente tvrdi da je pri gradnji žičare došlo do brojnih malverzacija. Nitko od prozvanih u tom uratku nije dosad negirao vjerodostojnost tih dokumenata, ali zato osporavaju istinitost iznesenih tvrdnji u filmu. No nepobitne činjenice o žičari su sljedeće: Grad Zagreb je s GIP Pionir potpisao dodatke ugovora prema kojima su radovi poskupjeli za 89,8 milijuna kuna, odnosno na 389,6 milijuna kuna, pa je ponuda Pionira na kraju ispala skuplja od ostalih dviju ponuda koje su bile na natječaju na samom početku. Pritom je ukupna vrijednost tih aneksa 29,9 posto od osnovnog ugovora, što je na samom rubu zakonskog dopuštenja od 30 posto.
Grad Zagreb i GIP Pionir potpisali su šest dodataka ugovora, od toga se četiri odnose na povišenje cijena, a dva na produljenje ugovorenog roka zbog koronavirusa. Aneksi ugovora potpisivani su i s tvrtkom Doppelmayr Seilbahnen s kojom je ugovoreno 111,1 milijun kuna bez PDV-a za opremanje žičare. Ukupno su sklopljena tri aneksa vrijedna 12 milijuna kuna pa je opremanje poskupjelo na 123 milijuna kuna odnosno za 10,8 posto. Tako je projekt nove žičare skuplji za 102 milijuna kuna u odnosu na ugovorenih ukupno 365 milijuna kuna za radove i opremanje. Usto, dodatni troškovi za žičaru poput projektiranja, nadzora, uklanjanja stare žičare… iznose 71,6 milijuna kuna, a kamate za kredit kojim se financira njezina gradnja iznose 122,8 milijuna kuna, dok će se agentima i aranžerima platiti naknada od gotovo tri milijuna kuna. Iznos kredita je pak 357 milijuna kuna i očito da taj iznos neće biti dovoljan za pokrivanje troškova gradnje i opremanja žičare, koji trenutačno iznose 512 milijuna kuna.
Grad krivi projektante
A u Gradu kažu da su krivci za povećanje troškova za žičaru projektanti koji su im dostavili, kako tvrde, neadekvatnu i nepotpunu dokumentaciju. Pročelnik Gradskog ureda za graditeljstvo Dinko Bilić objavio je analizu razloga povećanja troškova koju je na njihov zahtjev 20. listopada ove godine izradila nadzorna inženjerka Ela Mihovilović Brkić. Ona u toj analizi navodi da je projektna dokumentacija za gradnju žičare imala znatne pogreške koje su Gradu prouzročile štetu od 79,2 milijuna kuna s PDVom. A te pogreške su, prema toj analizi, bile da primjerice neke stavke, poput staklene stijene, dijela ograda ili dvostrukih podova, nisu bile predviđene troškovnikom koji je bio podloga za ugovaranje radova, ali su te stavke bile dio izvedbenog projekta. Nadzornica, a time i Grad, projektante prozivaju i za krivo dimenzionirane čelične nosače i sidrene elemente gornje postaje…
Spočitava im se i da nije usklađen glavni izvedbeni projekt, a izvedbeni projekti čelične konstrukcije navodno nikad nisu dostavljeni iako su naplaćeni. Za rast troškova, prema analizi nadzora, krive su i stavke poput portala za kontrolu prolaza, sjevernog pročelja donje postaje i blokova trafostanica, koji nisu bili u troškovniku. Neusklađenost tehničke dokumentacije s troškovnikom izvođenja radova s geomehaničkim elaboratom proizvela je dodatne troškove zemljanih radova, tvrdi se u analizi. A ta neusklađenost glavnih i izvedbenih projekata proizvela je dodatne troškove izrade izmjene i dopune glavnih projekata s revizijama, za ishođenje izmjena i dopuna građevinskih dozvola. Na kraju se navodi da ovo nije završna varijanta pregleda povećanih troškova za žičaru zbog manjkave, nedostatne, nezavršen i neusklađene projektne dokumentacije s obzirom na to da je gradnja još u tijeku. Iz Grada stoga neslužbeno stižu najave o tužbi protiv Elektroprojekta.
A u toj tvrtki pak brane se da nisu oni krivi za rast troškova, nego naručitelj odnosno Grad i izvođač radova te isporučitelj opreme. Tako kažu da je nakon završetka glavnih projekata i ishođenja građevinskih dozvola “došlo do izmjena podloga od isporučitelja opreme i novih podloga od izvođača radova te novih zahtjeva naručitelja”. A to je, navode, “imalo za posljedicu znatne izmjene u projektnoj dokumentaciji, u kojoj su se mijenjali i bitni zahtjevi za građevinu u smislu mehaničke otpornosti i stabilnosti kao i zaštite od požara”. Pritom navode i da su zahtjevi naručitelja bili tehnički neispravni, na što se projektant očitovao da to nije moguće izvršiti. Elektroprojekt je na nadmetanju za izradu glavnih i izvedbenih projekata dao najskuplju ponudu. Procijenjena vrijednost radova bila je 10 milijuna kuna bez PDV-a, a Elektroprojekt ponudio je 6,4 milijuna kuna.
VIDEO: Tko je kriv za eksploziju troškova za žičaru Sljeme?
Druge dvije ponude bile su vrijedne šest i 4,7 milijuna kuna. Druge dvije ponude dali su konzorciji koje su, među ostalima, činile tvrtke Elcon i Institut IGH. Za taj ugovor sklopljena su tri aneksa, od kojih je jednim povećan iznos dok je ostalima produljen rok izrade. Prema podacima Grada, od ukupno 8,1 milijun kuna, Elektroprojektu je dosad isplaćeno 7,8 milijuna kuna. Grad je raspisao i natječaj za izmjene i dopune glavnih i izvedbenih projekata, na koji se javio samo Elektroprojekt s ponudom od 2,29 milijuna kuna. Taj je natječaj poništen jer u Gradu nisu htjeli pristati, kako tvrde, na sklapanje takvog ugovora. Dinko Bilić kaže da je ugovor s Elektroprojektom okončan u listopadu 2019., ali ne na zahtjev Grada, nego zato što je taj ugovor istekao zbog isteka roka u kojem je projektant trebao izraditi i dostaviti kompletne glavne i izvedbene projekte.
– Naime, osim što Elektroprojekt nije dostavio ugovorenu dokumentaciju, nije zatražio ni produljenje roka. Međutim, važno je napomenuti da čak i u slučaju traženja produljenja roka ne bi to bilo prihvaćeno s obzirom na opseg kašnjenja, ali i na činjenicu da Elektroprojektu očito nije smetalo nepostupanje sukladno ugovornim obvezama i istovremeno javljanje na drugi natječaj Grada za izmjenu i dopunu te dokumentacije uz ponuđenu cijenu od 2,290.000 kuna – navodi Bilić.
Objašnjava i da je na natječaju na kojem je izabrana najskuplja Elektroprojektova ponuda, kriterij odabira bila ekonomski najpovoljnija ponuda gdje je udio cijene nosio 30, a iskustvo i kvaliteta stručnjaka 70 bodova, a sve sukladno Zakonu o javnoj nabavi i Smjernicama za javnu nabavu inženjerskih usluga. A posao izmjene i dopune glavnih i izvedbenih projekata na kraju je izradila tvrtka ZEM nadzor koja obavlja i poslove nadzora nad gradnjom žičare. ZEM nadzor je za taj posao angažiran narudžbenicom na iznos od 195.000 kuna u studenom e2019. Bilić navodi da su izmjene i dopune građevinske dozvole za gornju postaju i međupostaju Brestovac temeljem izmjena i dopuna projekata koje je izradio ZEM nadzor izdane, dok se za donju postaju i kutnu građevinu čeka izdavanje izmjena i dopuna građevinske dozvole s obzirom na to da je izrađena i predana kompletna dokumentacija.
Tako je ZEM nadzor za 195.000 kuna obavio posao za koji je na poništenom javnom nadmetanju procijenjena vrijednost bila veća od dva milijuna kuna.
Idejni projekt
Elektroprojekt je dobio i posao izrade idejnog rješenja i idejnog projekta nove žičare Sljeme Zagreb, vrijednog nešto više od milijun kuna s PDV-om. A tu dolazi do još jednog zapleta. Arhitektica Jasna Botušić Brebrić 2016. izradila je idejni projekt donje postaje. Prema tom projektu izdana je i lokacijska dozvola, a zgrada donje postaje po tom projektu imala je ukupnu bruto površinu od 3215 četvornih metara, a činili su je suteren, prizemlje i jedan kat. No 2017. Grad od Elektroprojekta naručuje novi idejni projekt, koji izrađuje arhitektica Ana Lovinčić čiju je tek osnovanu tvrtku Elektroprojekt i naveo kao podizvođača na izradi glavnog i izvedbenog projekta.
Njezin dio u tom poslu iznosio je na kraju 1,25 milijuna kuna. No Lovinčić je projektirala dvostruko veću zgradu donje postaje tako da ta već sagrađena zgrada sada ima bruto površinu od 6461 četvorni metar i sastoji se od dvije podzemne i četiri nadzemne etaže. Uz tu zgradu veže se i kontroverza da je arhitektica Lovinčić u bliskim odnosima s tadašnjim glavnim gradskim koordinatorom za projekt žičara Vladimirom Gruborovićem. On je bio savjetnik Milana Bandića i član je njegove stranke, a s mjesta glavnog koordinatora smijenjen je 2019. Lovinčić je pak tužila Grad zbog zgrade donje postaje za koju tvrdi da gradnju nije izveo prema njezinu projektu. A to njezino djelo nekima je pak jako slično zgradi Deloittea u Oslu u kojem je navodno Lovinčić bila zajedno s Gruborovićem jednom prilikom prije nego što je izradila idejni projekt za donju postaju. A zašto je Gruborović smijenjen i zašto je mijenjan idejni projekt za donju postaju?
Sudeći prema odgovoru koji smo dobili od Grada, izgleda da je smijenjen upravo zbog donje postaje. Naime, pročelnik Bilić navodi da je sam postupak izmjene idejnog projekta radi izmjene i dopune lokacijske dozvole pokrenut zbog donošenja urbanističkog plana uređenja tzv. vršne zone, kojim su stvoreni uvjeti za produženje trase žičare do vrha Sljemena. On kaže da je u ponudi Elektroprojekta iz 2017. bilo navedeno da je potrebno izraditi predmetnu projektnu dokumentaciju kojom se napušta varijanta rekonstrukcije stare gornje postaje i gradi se nova gornja postaja na vrhu sukladno UPU Vršna zona te se mijenja donja postaja tako da se spremište kabina prebacuje na etažu +1, a na etaži -1 i -2 dodaje se podzemna garaža. Bilić tvrdi da u toj ponudi Elektroprojekta nije najavljeno bitno povećanje nadzemnog dijela donje postaje ni izmjena njezina idejnog rješenja.
Izvorni idejni projekt donje stanice žičare izmijenjen je izmjenama i dopunama idejnog projekta donje postaje iz prosinca 2017., koje je sa zahtjevom za izdavanje izmjena i dopuna lokacijske dozvole u ime Grada podnio Vladimir Gruborović 29. prosinca 2017. temeljem punomoći koju mu je 20. prosinca 2017. dao gradonačelnik grada Zagreba – kaže Bilić i tako decidirano navodi Gruborovićevo ime kao osobe koja je podnijela taj zahtjev. U Gradu ne objašnjavaju zašto je Gruborović prestao biti voditelj koordinacijskog tima za realizaciju projekta zagrebačke žičare, samo su naveli da je on to prestao biti zaključkom gradonačelnika od 26. veljače 2019.
Tko je autor filma
Autor filma “Operacija žičara” uz predočenje brojnih dokumenata, troškovnika i dopisa tvrdi da su malverzacije na žičari nastale u suglasju Grada, izvođača radova, dobavljača opreme i nadzornika. Tako među ostalim navodi da je GIP Pionir od Grada naplaćivao izvantroškovničke radove iako se ugovorom obvezao da su ugovorene cijene i količine nepromjenjive. U filmu se tvrdi da su lažirani zemljani radovi, odnosno da je naplaćeno puno skuplje miniranje, koje navodno nije bilo izvedeno nego su izvedeni iskopi, a razlika u cijeni je 17 milijuna kuna. Autor iznesenim dokumentima tvrdi da je ZEM nadzor sve te neizvedene, a naplaćene radove ili nerealne količine i jedinične cijene uredno odobravao.
Ela Mihovilović Brkić kaže da je odgovor njezine tvrtke i nje na prozivanja iz filma kaznena prijava protiv nepoznatog počinitelja, s obzirom na to da su, kako ističe, tendenciozno iznesene neistinite, iskrivljene, površne i nestručne analize troškova građenja. Mihovilović Brkić poručuje da je situacija u kojoj je projektant ujedno i nadzornik na istom projektu sasvim uobičajena u graditeljstvu. Njezina je tvrtka za posao nadzora na projektu na natječaju ponudila daleko najnižu cijenu. Procijenjena vrijednost te usluge bila je 7,2 milijuna kuna, a ZEM je ponudio 1,12 milijuna kuna. U ZEM nadzoru su dosad sklopili tri dodatka tom ugovoru, jedan za dodatne troškove stručnoga geodetskog nadzora, na iznos od 98.000 kuna bez PDV-a.
Navode da je do tog dodatnog troška došlo nakon što je tadašnji projektant dostavio nove kriterije za geodetska opažanja, znatno stroža od onih koja su bila predmet natječajne dokumentacije. Drugim aneksom ZET, kao upravitelj žičare, preuzeo je obvezu plaćanja troškova stručnog nadzora pa tu nije bilo, kažu, dodatnih iznosa. Treći je aneks potpisan za dodatne troškove stručnog nadzora nad izvođenjem izvantroškovničkih građevinsko-obrtničko-instalaterskih radova, na iznos od 237.776 kuna bez PDV-a. Tako ukupno ugovorena vrijednost pružanja usluga stručnog nadzora iznosi 1,455.776 kuna bez PDV-a. Što se tiče samog filma i njegova autora, u Elektroprojektu, koji je u tom uratku od svih aktera jedini pošteđen bilo kakvih optužbi, navode da oni nisu autor filma i tvrde da za to nemaju interesa, vremena i financijskih sredstava, a pogotovo, kako kažu, nemaju tehničke mogućnosti i dokumentaciju koja je u tom filmu iznesena.
U Gradu tvrde da film nije točan i da se radi, kako navode, o nepotpisanom uratku subjekta koji ima vlastiti osobni interes za širenje takvih informacija kojima se neistinito i tendenciozno prikazuju činjenice na način koji ne odgovara istini. A prema svemu iznesenom u filmu, jasno je da je njegov autor imao pristup svim dokumentima o projektu žičare, ali i drugim gradskim projektima pa se stoga nameće zaključak da je njegov autor vjerojatno netko iz gradske uprave. A za neke je glavni sumnjivac Gruborović koji, kako smatraju, ima motiv za osvetu jer je maknut iz projekta, a donja postaja na kraju nije izvedena sukladno projektu njegove djevojke. Gruborović se u filmu također ni u jednom trenutku ne spominje u negativnom kontekstu, kao ni Ana Lovinčić.
Da je autor filma netko iz Grada potvrđuje i sam kraj tog videouratka u kojem se navodi projekt gradnje Radničke ceste od Domovinskog mosta do željezničke pruge. Taj posao kao najpovoljniji dobio je GIP Pionir za 87,8 milijuna kuna bez PDV-a. Autor navodi da je Pionir kroz anekse za taj projekt naplatio 113,7 milijuna kuna, a što je 29,5 posto vrijednosti osnovnog ugovora. A onda kao aktere gradnje žičare i Radničke navodi iste osobe odnosno tvrtke: kao predstavnike Grada Zagreba pročelnika Dinka Bilića i njegova zamjenika Milana Rendulića te voditelja projekta Goran Radića, nadzor na oba projekta radila je tvrtka ZEM nadzor odnosno Ela Mihovilović Brkić, a izvođač je bio GIP Pionir odnosno njegov direktor Ranko Predović.
Autor na kraju citira stih iz jedne pjesme srpskog pjevača Đorđa Balaševića: “Princip je isti, sve su ostalo nijanse”. Od ostalih aktera u slučaju Žičara, iz tvrtke Doppelmayr su nam kazali da im nisu poznate nikakve malverzacije u njihovu dijelu posla na projektu. Poručili su da je za njih važno slijediti i poštovati poslovne odnose s kupcima i pažljivo ispunjavati svoje ugovore. Iz Elektroprojekta nam nisu odgovorili na pitanja o izmjenama idejnog projekta, a zid šutnje podigli su i u GIP Pioniru od početka te afere. Lovinčić i Gruborović također izbjegavaju medijske istupe.
VIDEO: Probne vožnje na zagrebačkoj žičari
Nije Bandić problem. Problem je mentalni sklop ljudi. Nažalost bi 95% postupili, tj. ukrali kao on da mogu. Tek kad u društvu prevlada mišljenje da je lopovluk prvenstveno moralno pogrešno i neetično tek tada možemo krenuti naprijed. Dok se to smatra normalnim i poželjnim na funkciji gdje se može ostajemo kaljuža. Mi nemamo ekonomsku i političku krizu mi imamo društveno-moralnu krizu i to je puno gore.