U sklopu višegodišnjeg Večernjakova projekta Hrvatska kakvu trebamo, sutra, 21. svibnja, održat će se online konferencija posvećena poljoprivrednom i prehrambenom sektoru. Osnovna je ideja konferencije definirati ključne razloge niske produktivnosti, nedovoljne vrijednosti, nedostatnosti i slabe konkurentnosti domaćeg agrara.
I, naravno, ponuditi konkretna rješenja: od toga kako provesti okrupnjavanje, povećati investicije u tehnologiju, promijeniti dobnu i obrazovnu strukturu poljoprivrednika, do toga kako iznaći nove i inovativne modele financiranja primarne proizvodnje.
Uvoz hrane rastao 12 posto
Problem je, što se posebno vidi u krizi uzrokovanoj pandemijom novog koronavirusa, što je hrvatsko gospodarstvo zbog svoje strukture vrlo ranjivo. Proizvodnja temeljnih djelatnosti, a među njima hrane, nedopustivo je nedovoljna. Pandemija koronavirusa naglo je osvijestila važnost vlastite proizvodnje hrane, a ona je u Hrvatskoj dramatično niska. Samo na potpore proizvodnji troši se više od 3,5 milijarde kuna godišnje, a uvozimo gotovo polovicu hrane koju pojedemo.
Vrijednost poljoprivredne proizvodnje godinama pada ili stagnira i trenutačno je na oko 17 milijardi kuna u odnosu na 22 milijardi u 2008. Uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda lani je rastao 12% u odnosu na 2018., za više od 350 milijuna eura, a iako će mnogi istaknuti i rast izvoza od 7%, činjenica je da smo vanjskotrgovinski deficit produbili za dodatnih 200 milijuna eura ili 23%, odnosno na oko 1,23 mlrd. eura.
Poljoprivredno-prehrambenih proizvoda uvezli smo u vrijednosti 3,4 mlrd. eura, odnosno za više od 25 mlrd. kuna, a izvoz smo povećali na 2,17 milijardi eura, što je u odnosnu na 2018. za oko 140 milijuna eura više. Pokrivenost uvoza izvozom pala je za 3%, na 64%. Meso, mlijeko, voće, povrće..., kojeg god se sektora dotaknuli, u debelom smo deficitu u odnosu na uvoz, osim proizvoda ribarstva i žitarica. Pritisku roba iz uvoza kumovali su i vrlo niska produktivnost (koja je na 18% razine EU15), te konkurentnost, zbog kojih nam kontinuirano pada samodostatnost u gotovo svim proizvodnjama: u proizvodnji mlijeka smo na svega 52%, dok u proizvodnji mesa Hrvatska nije samodostatna od 2006.
Istovremeno, samodostatnost u proizvodnji voća iznosi samo 59%, a povrća oko 63%. Čini se da smo tek u pandemiji koronavirusa spoznali što znači poljoprivredni patriotizam – nakon što je zapuštena domaća proizvodnja, koju muče i nedostatak radne snage, slaba likvidnost sektora, nedostatna kontrola tržišta i isplaćenih potpora, nedostatak skladišnih kapaciteta, neorganiziranost i neudruženost proizvođača... ponovno dobila na cijeni. U ovom trenutku hrvatska se poljoprivreda suočava s nelojalnom konkurencijom i padom cijena mlijeka, svinja i junadi koje ozbiljno ugrožavaju domaću proizvodnju zbog dampinških cijena uvoznih proizvoda.
Velik je izazov i osiguravanje sezonske radne snage za radove u povrtlarstvu, voćarstvu, ratarstvu, sjemenarstvu i vinogradarstvu. Neki stručnjaci tvrde kako bi samo 400.000 hektara nekorištenog poljoprivrednog zemljišta potencijalno moglo prehraniti gotovo 11 milijuna ljudi godišnje, a mi nemamo hrane ni za nepunih četiri milijuna. Stoga je vrijeme da se jače pokrenemo i konačno skrojimo poljoprivrednu strategiju po mjeri države i njezinih građana, da se okrenemo vlastitim resursima, boljim poslovnim modelima, udruživanju, stvarnoj, a ne fiktivnoj generacijskoj smjeni na OPG-ima, vraćanju ljudi na selo, ali tako da od svog rada mogu dostojanstveno i dobro živjeti.
Likvidnost na prvome mjestu
– Kratkoročno je važno promptno osigurati likvidnost domaćih proizvođača, smanjiti parafiskalne namete, uvesti plaćanje PDV-a po naplati, dati prednost lokalnim proizvođačima hrane i kratkim lancima opskrbe u javnoj nabavi... dok su nam dugoročno gledano potrebna ulaganja u znanje, inovacije, nove tehnologije, istraživačke centre, pri čemu država treba stvoriti ambijent pogodan za ulaganja u proizvodnju hrane, bez nepoštene trgovačke prakse, bez dampinškog uvoza proizvoda loše kakvoće, s transparentnim i učinkovitim sustavom potpora – samo su neka od rješenja kako ih vide oni koji već dugo, manje ili više uspješno, odolijevaju problemima u sektoru.
A usto čekaju i siguran i dugotrajan zakonski okvir za poljoprivrednu proizvodnju, natječaje za dodjelu zemljišta u kojima bi strategija bila stavljanje u funkciju zapuštenog zemljišta (u Lici za krumpir, Ravnim kotarima za voće i povrće...), okrupnjavanje te imovinskopravno čišćenje. Kako riješiti te i druge nagomilane probleme te kakvu poljoprivredu trebamo, na konferenciji pod nazivom “Nova paradigma domaćeg poljoprivrednog i prehrambenog sektora” govorit će ministrica poljoprivrede Marija Vučković, direktor sektora poljoprivrede u Podravci Dalibor Kezele, izvršni direktor u Fortenova grupi Vlado Čondić Galiničić, predsjednica Uprave HBOR-a Tamara Perko, predsjednik HGK Luka Burilović, predsjednik uprave Osatina grupe Mirko Ervačić te stručnjak za održivu i ekološku poljoprivredu Darko Znaor, koji će ujedno održati uvodno izlaganje.
Konferencija će se moći pratiti na web-stranicama Večernjeg lista i Večernjakovu Facebook profilu.
