Hrvatska nije dokazala da je Sanader primio mito od MOL-a. Robert Ježić, ključni čovjek u hrvatskoj argumentaciji u arbitraži s MOL-om u Ženevi, nepouzdani je svjedok, u sukobu je interesa, a njegovi su iskazi proturječni i neuvjerljivi, s namjerom da naškode Ivi Sanaderu.
Sudac Ivan Turudić bio je pristran na suđenju Sanaderu, snimka sastanka Sanadera i Hernadija u restoranu Marcellino je montirana, a USKOK je vjerojatno i namještao dokaze protiv Sanadera kako bi potkrijepio Ježićevo svjedočenje.
To je samo mali dio zaključaka arbitražnih sudaca koje su iznijeli u svojoj odluci u prosincu prošle godine. Spor je pokrenut 2014. za mandata Vlade Zorana Milanovića, a Hrvatska je tražila da se proglase ništetnim izmjene ugovora iz 2009. o upravljačkim pravima u Ini i glavni ugovor o plinskom poslovanju, koji su potpisani za vrijeme premijera Sanadera, smatrajući da im je kumovalo mito.
Ježić nije želio komentirati arbitražnu odluku, a na pitanje gdje je pet milijuna eura, prva rata od 10 milijuna koje je MOL navodno uplatio Sanaderu, kazao je da “oni koji to trebaju znati, znaju”. Inače, Ježić se obvezao kako će taj novac vratiti u proračun Hrvatske, no do sada se to nije dogodilo.
Strani stručnjaci s kojima smo razgovarali ovih dana, i koji su također upoznati s odlukom suda, sumiraju je u jednoj rečenici: Hrvatska nije uspjela ništa dokazati. To, pak, ne znači da neke optužbe nisu ostale obavijene tajnom. Štoviše, sud je istaknuo kako postoje sumnjivi ugovori između Ježićeve tvrtke Xenoplast Shipping, na čiji je račun sjeo novac odmah nakon “sumnjivog transfera prava odlučivanja u korist MOL-a”, i ciparskih tvrtki Hangarn i Seroma. Hangarn je imao veze s MOL-om kao njegov povremeni dobavljač. Sud je ustvrdio kako su ugovori namjerno napisani nejasno te bi mogli izazvati sumnju da su iskorišteni oko transfera mita, ali da “mutni” ugovori mogu imati i drugu svrhu – da se preko njih isplati novac Ježiću za lobiranje za transport ruske nafte kroz Hrvatsku. – Ukratko, Hrvatska nije uspjela dokazati tijek novca niti povezati novac sa Sanaderom – kažu.
O ROBERTU JEŽIĆU
Ježić je nepouzdani svjedok
Ježić je nepouzdani svjedok, njegovo je svjedočenje puno neuvjerljivosti, zaključio je Arbitražni sud. Napravio je cijelu tablicu kontradiktornih iskaza. Primjerice, dok govori o tome što se događalo prije sastanka u Vladi 26. svibnja, u prvoj verziji Ježić kaže da ga je Sanader i prije pitao jesu li uloženi kakvi depoziti. U drugoj verziji Ježić je na pitanje je li se i prije tog sastanka razgovaralo o novčanim polozima kazao da nije. Problematičan je i iskaz oko ručka u Marcellinu. Dok je na suđenju Sanaderu rekao da je tijekom tog ručka bilo razgovora o mitu jer je Sanader navodno pitao kad može podići novac, pred Arbitražnim sudom Ježić je rekao da se o tome tada nije razgovaralo.
– Je li u Marcellinu itko spominjao bilo što o 5 ili 10 milijuna eura?
– Ne, dok sam ja bio ondje nije.
– Zašto ste onda to rekli u svom iskazu USKOK-u? Koja je bila svrha toga?
– Pa sada o tome govorim. Nitko me nije pitao tada.
U paragrafu nazvanom Neuvjerljivost Ježićeva svjedočenja, sud navodi niz argumenata koji potkopavaju Ježićev kredibilitet. “Ježić do danas nije vratio novac iako je pred Županijskim sudom pod zakletvom izjavio da će to učiniti u roku 30 dana. Zašto nije optužen? Zašto mu je vraćena putovnica i zašto mu je dopušteno da neometano živi u Švicarskoj? Zašto bi MOL pristao na sudjelovanje Ježića kada je znao da je on u sporu s Inom zbog poslovanja Diokija? Zašto bi se MOL izložio riziku da Ježić zna za nezakonitu transakciju koju bi se lako moglo organizirati korištenjem udaljenijih posrednika i koji bi to učinili uz znatno manji trošak od 20%, koliko je Ježić ‘smatrao’ ili ‘bio obaviješten’ da iznosi?”, neka su od pitanja za koje sud drži da su bez odgovora.
O SNIMCI IZ MARCELLINA
Snimka iz restorana je montirana
Snimka sastanka Sanadera, Hernadija i Ježića u zagrebačkom restoranu Macellino, na kojoj se vidi kako sjede u odvojenoj sobi te prosljeđuju poruke na papiru, dok Sanader iz mobitela vadi bateriju, apostrofirana je kao krunski dokaz dogovora o mitu. No sud je drugačijeg mišljenja. Štoviše, iznosi iznimno ozbiljnu kvalifikaciju – nakon što je povjerovao iskazu MOL-ova vještaka – kako je snimka montirana da bi potkrijepila Ježićevo svjedočenje.
“Iskazi Sanadera i Hernádija podupiru Ježićev iskaz u pogledu tog sastanka. Međutim, videosnimka koju je pribavila Hrvatska u određenoj je mjeri kontradiktorna. Na videosnimci od 19. listopada 2009., između 13.54 i 13.59 sati, vidi se stol Sanadera. Sukladno iskazu Ježića i računu iz restorana, snimka je trebala prikazivati Sanadera i Ježića kako dovršavaju ručak. Prema njihovim navodima, Hernádi se nije pridružio Sanaderu prije 15 sati. Pa ipak, snimka prikazuje Sanadera i Hernádija kako sjede za čistim stolom u 13.54 sati.
Zajedničko je gledište da trojica gospode govore istinu o dolascima i odlascima protagonista u restoran i iz njega tog dana; ali vremenski slijed je različit. MOL-ov je zaključak da je videosnimka morala biti preinačena “kako bi potkrijepila iskaz Roberta Ježića u kojem tvrdi da se susreo sa Sanaderom i Hernádijem 19. listopada 2009. u Marcellinu”. MOL također naglašava da je trajanje snimke vjerojatno skraćeno bez očitog razloga. Uzimajući u obzir sve dokaze, uključujući iskaz stručnjaka Quicka (britanskog bivšeg policijskog inspektora i vještaka) koji je pregledao videosnimku, Sud je zaključio da bi bilo pogrešno previše se oslanjati na nju, osobito u pogledu datuma i vremena”.
O ULOZI USKOKA
USKOK je vjerojatno i namještao dokaze
Arbitražni je sud prilično izravno optužio USKOK za namještanje dokaza protiv Sanadera. U to je vrijeme USKOK vodio Dinko Cvitan, a DORH Mladen Bajić. U središtu interesa bio je sastanak u Vladi u kolovozu 2009., o čemu je svjedočio Ježić koji je tada kazao kako je bio na sastanku kod Sanadera i da su iz njegova ureda izišli Hernadi i Jozo Petrović. Iako je Sanader kazao da Ježić govori da si olakša situaciju, USKOK je tada naveo da za sve Ježićeve navode postoje dokazi, evidencija ulazaka i izlazaka u Vladi toga dana. No arbitražni je sud nakon pregleda pregled kronologije događaja iznio ozbiljne sumnje u postupanje USKOK-a. – Hrvatska tvrdi da USKOK još nije bio počeo istraživati mito dok je Ježić bio u pritvoru. Stoga, nitko mu nije mogao prišapnuti priču o mitu. No, kronologija pokazuje drugačije – kažu suci.
Zajednička kronologija kaže da je USKOK zatražio od mađarskih vlasti da ispitaju Hernadija 27. listopada 2010. Ježić je uhićen 9. prosinca 2010. Potom je 7. ožujka 2011. USKOK zatražio zapise Ježićeva ulazaka u premijerov ured i izlazaka iz njega. – To je bilo više od mjesec dana prije Ježićeva puštanja – kaže sud. No samo pet dana nakon puštanja, 26. travnja 2011., USKOK je zatražio zapise Hernadijevih ulazaka i izlazaka iz Sanaderova ureda.
– Hrvatska tvrdi da su ti zahtjevi vezani uz istragu o Podravci, ali ipak izgleda da se USKOK tada fokusirao na slučaj mita. Štoviše, MOL je istaknuo kako ni Sanader ni Ježić nisu bili umiješani u slučaj Podravka pa je nejasno zašto je USKOK zatražio evidenciju ulazaka i izlazaka Ježića u kontekstu istrage o Podravci. Iz toga slijedi da su dokumenti koji se koriste kako bi se podržali Ježićevi navodi dobiveni prije no što je Ježić dao iskaz – zaključuje sud.
O SUCU
Očita pristranost suca Turudića
Arbitržni je sud žestoko iskritizirao suca Ivana Turudića koji je Sanadera na Županijskom sudu u Zagrebu osudio na 10 godina u slučajevima Hypo i Ina – MOL, a čiju je presudu Ustavni sud vratio na početak. Sud mora dokazima sa suđenja pristupiti s osobitim oprezom, kažu suci, jer ne postoji transkript suđenja, samo Turudićev sažetak iskaza svakog svjedoka. “Ono što je sudac sumirao njegova je percepcija onoga što je svjedok govorio. Sanader nam je kazao da je u najmanje 15 slučajeva morao osporiti sumiranje”, navode arbitri.
– Sud ne može zanemariti sučevu očitu pristranost pri suđenju. Nema potrebe da Sud o tome navede išta više od toga da je, nakon što je Ustavni sud vratio predmet na ponovni postupak, sudac Turudić nastojao ishoditi da on vodi ponovni postupak te je dao dvije izjave za tisak iz kojih je vrlo jasno da se ne slaže s odlukom Ustavnog suda te da smjera na to da on vodi ponovni postupak. Jasno je izjavio da ako predsjednik vijeća ostane isti, tj. on, “onda se transkripti o izvođenju već izvedenih dokaza mogu pročitati bez suglasnosti stranaka”.
Suci ističu da je žalosno što je sudac odlučio javno raspravljati. “Iz toga što je sudac rekao može se opravdano izvesti zaključak da on, ako će biti predsjednik vijeća u ponovljenom postupku, namjerava donijeti istu odluku kao i ranije. – Hrvatska je stavila velik naglasak na tvrdnju da je FASHA štetna za Hrvatsku te da je davanje mita jedino moguće obrazloženje njena sklapanja. No, to je zabluda koja je navela Ustavni sud da ukine presudu Županijskog suda u Zagrebu. Sud u Zagrebu dao je prevelik značaj tom pitanju i nije pravilno analizirao dokaze koji se odnose na navodno mito – dodaju suci.
Eto, uvijek sam govorio da se slučaj ne može temeljiti na škarniclu na parkingu, Ježićevom novac je na mom računu, ali nije moj, a najbolje od svega - da je primio mito od 10 mil. a nikada nisu našli više od 5... Da li se netko sjeća, kada se Sanader počeo javljati, kako je Kosorica trčala kod Mesića svaki dan, prije nego je išla u HDZ ili u vladu? Mesić je dobro znao kako i koga nazvati i kako riješiti stvar... Uvijek sam tvrdio da će Hrvatska, tj. svi mi, to platiti kada stvar dođe do bilo kojeg ozbiljnog suda, pa eto, došla je do prvog... Fimi media bi trebao biti donekle čvršći slučaj, no opet DORH može puno zeznuti... Kod nas je uvijek smisao nekoga ubiti medijima, a ne složiti čvrst slučaj i dobiti na sudu. Uvijek taj populizam, uvijek ljudima treba dati malo krvi i igara...