Zašto je cipal savršena i održiva alternativa prelovljenom brancinu, kako pripremiti Napoleonovu poslasticu – srdelu umotanu u listove vinove loze, zašto bi dagnje koje kupujemo trebale biti iz uzgoja i s certifikatom ASC, kako orada život počinje kao mužjak, a završava kao ženka... samo su neke od zanimljivih i poučnih činjenica vodiča Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF) za proizvode iz ribarstva „Priče iza vašeg tanjura“, koji je jučer predstavljen u zagrebačkom hotelu Esplanade.
Hrvati 10, Talijani 25 kg
Iako se Hrvati baš i ne mogu pohvaliti količinom ribe na godišnjem meniju – pojedu, naime, i dvostruko manje od prosječnog Europljanina, a od Talijana i 15 kilograma manje – puno je važnije dolazi li ona iz održivog ulova i odgovornog uzgoja, ili uporno sudjelujemo u njezinu pretjeranom izlovljavanju zbog čega bi do 2048. mogla potpuno nestati iz mora.
– Ribolov je danas dosegao svoj maksimum. Maksimalno se iskorištava, prelovljava ili je već prelovljeno 93% ribljih stokova. To je golem problem i, ako ovako nastavimo, ostat ćemo vrlo brzo bez ribe u moru, ali i izvora prihoda koji nam ta riba pruža – ističe Danijel Kanski, savjetnik za ribarstvo WWF-a Adria.
Pričama iza našeg tanjura ljubiteljima ribe i proizvoda iz ribarstva pomaže se tako da u pripremi omiljenog jela pravilno odaberu. Legalan ulov nije uvijek i održiv, što je zapadna Europa odavno prepoznala i na proizvode ribarstva iz održivog ulova stavlja MSC certifikat (Marine Stewardship Council). U WWF-u taj proces certificiranja sada nastoje pokrenuti i na cijelom Mediteranu, uključujući i Jadran na kojem su riblji stokovi, pokazala su istraživanja, također u jako lošem stanju. Nevjerojatno, ali istinito, u mediteranskim zemljama godišnje se već konzumira 85% ribe iz uvoza. Zemlje EU zapravo su najveće uvoznice proizvoda iz ribarstva na svijetu, oko 5,94 milijuna tona u vrijednosti 20-ak milijardi eura, od čega više od 50% iz zemalja u razvoju.
Bez tune u ‘banani’
Neke zemlje u Europi, poput Islanda i Norveške, kojima je ribarstvo strateška grana, imaju dovoljno proizvoda za svoje potrebe. I Hrvatska bi se mogla naći među njima da nije izvoza i potrošnje sitne plave ribe u uzgoju tuna, pa smo prisiljeni uvoziti oko 50 posto proizvoda iz ribarstva. Čak i zemlje koje imaju najveće ribarske flote na Mediteranu poput Italije i Španjolske ovisne su o uvozu ribe.
– Samo kupnjom odgovarajuće ribe obnavljamo riblji fond i podržavamo ribare i njihove obitelji širom svijeta te tako čuvamo svjetska mora – tvrde u WWF-u.
Nažalost, nezakonit i nereguliran ribolov u svijetu uskoro bi mogao doseći 26 milijuna tona, odnosno oko 30% ukupnog svjetskog godišnjeg ulova. A od 49 država koje se smatraju u velikoj mjeri „ovisnima o ribi“, njih 46 zemlje su tropskoga pojasa. Svatko od nas može nešto učiniti za spas riba, a da se ne odrekne svojih omiljenih specijaliteta, vodimo li računa da naš svakodnevni odabir proizvoda iz ribarstva uvelike utječe na morske resurse i ljude direktno vezane uz ovu gospodarsku granu.
Stoga iz WWF-a savjetuju potrošačima da kupuju certificiranu ribu kada je to moguće i ne jedu nedoraslu ribu (srdela mora biti duga najmanje 11 cm), provjeravaju oznake i etikete te iskušaju različitu ribu i proizvode iz ribarstva, osobito iz zemalja u razvoju kojima more često predstavlja jedini izvor hrane i prihoda. Više korisnih savjeta i anegdota za sve koji vole ribu, vode računa o okolišu i žele naučiti prepoznati ribu iz održivog ulova ili odgovornog uzgoja te ukusnih recepata za pangasius iz Vijetnama, cipla na francuski, oslića alla chitarra, srdelu u vinovoj lozi, konfitirani bakalar sa sušenim rajčicama i marelicama... može se naći u online internetskom vodiču www.kojuribukupiti.org.
Hraniš svinje ili krave nekoliko mjeseci. Ustaješ rano a liježeš kasno kako bi ih hranio i ispod njih čistio. Na kraju ne možeš ih prodati ili dobiješ 11 kuna po kg. Poticaj nikakav ako nemaš zemlje bez obzira obrađuješ je ili ne. U EU dobiješ poticaj na proizvod a ne na količinu zemlje. Ribari dobiju poticaje, plavi dizel a vrte se samo oko otoka gdje su svu ribu izlovili. Niti jedan ne krene na otvoreno ili u ZERP jer mu je duboko i daleko. Baci mrežu izvuće od 100 kg do tone ribe i proda je od 70 do 90 kuna po kg. Mislim si, treba mrižu baciti. Nije to lako kao hraniti stoku mjesecima. Za utjehu, ne će nestati ribe na otvorenome moru do 2048 godine jer tamo naši ribari ne zalaze.