Nekada sam i ja vjerovao da Djed Mraz uistinu postoji. Još uvijek se
sjećam svog prvog susreta s osobom u crvenoj odjeći, sjede kose, brkova
i brade. Sestra i ja išli smo u tvornicu u kojoj je otac radio po svoj
dar od Djeda Mraza.
Gledao sam to biće u čudu, divio mu se i veselio darovima koje sam
dobio. Još danima kasnije smo prepričavali taj za nas radosni događaj.
Veselje na ulicama
Naravno, tada nisam ni slutio da ću godinama kasnije taj isti osjećaj
probuditi kod druge djece. Da ću svojom pojavom obradovati brojne male
Mostarce. Ali i velike. Djedu Mrazu svi su se veselili na mostarskim
ulicama.
- Pa zašto se niste najavili da dovedemo djecu, bio je čest komentar uz
dodatak: Možemo li Vas fotografirati da pokažemo djeci da smo vidjeli
Djeda Mraza.
S odrastanjem sam shvatio da Djed Mraz ne postoji. I bio ponosan na to
svoje veliko otkriće. Pripremajući se za reportažu, cijelo prijepodne
tražio sam odijelo za Djeda Mraza, popodne sam se oblačio i opet sam
povjerovao da Djed Mraz stvarno postoji. Kao da u tom odijelu nisam ja.
A u to su me uvjeravali i brojni komentari Mostaraca koje sam sreo:
‘’Vidi, stigao pravi Djed Mraz’’. I ne samo od djece. Veselili su se i
odrasli. Djed Mraz je uskraćen sarajevskoj djeci, a mi smo željeli
vidjeti kako će na pojavu starog, sijedog, bradatog čovjeka sa sjevera
reagirati mostarski mališani.
Dok su u Sarajevu organizirani prosvjedi za spas Djeda Mraza, Mostar ga
je prihvatio objeručke. Na svom proputovanju iz Finske, kroz cijelu
Europu, vjerojatno je rijetko gdje tako srdačno dočekan kao u Mostaru.
S obje strane Neretve, koja još uvijek dijeli ovaj grad.
- Je li nas ovo Djed Hidžr došao posjetiti, upitala je sa smiješkom
jedna prodavačica suvenira.
- Ne, ovo je Djed Mraz, odgovorili smo joj, a iznad glave joj je ostao
upitnik.
Ljudi su se već navikli
na naš boravak, nakon nekog vremena uopće se nisu obazirali na nas
Foto: Stojan Lasić
Ne samo njoj. Gotovo cijela država se pita kako zapravo izgleda Djed
Hidžr koji posljednjih dana puni novinske stupce i tema je mnogih
razgovora. I šaljivih i ozbiljnih. Za njega su svi čuli, a rijetki su
imali prigodu i vidjeti ga.
Ma kakav Djed Hidžr, ovo je pravi Djed Mraz, objasnili su joj iz
susjedne trgovine i zamolili nas da malo skrenemo pažnju njemačkim
turistima na njihove suvenirnice.
- Ho, ho, ho, ho, ispunili smo želju prodavačicama, a skupina njemačkih
turista zanemarila je svoga vodiča, došla se fotografirati s Djedom
Mrazom, nakon čega su okupirali obližnje suvenirnice. Večernjakov Djed
Mraz ispunio je prvu želju.
- To su iz Gradske uprave poslali Djeda Mraza da ga stranci vide,
dobacili su nam iz jednoga kafića pokraj Starog mosta, dok se na mostu
skupina turista iz Njemačke fotografirala s Djedom Mrazom, odnosno
Santa Clausom, kako oni zovu ovo biće. To je bio jedini negativni
komentar na našu pojavu tijekom cjelodnevne šetnje po Mostaru.
Pravi Djed Mraz
- Miro, evo ti pravog Djeda Mraza, a ti si se u trgovini fotografirala
s lutkom. Evo ti, fotografiraj se s njim, pozivali su svoju kolegicu
koja se u nekom trgovačkom centru fotografirala uz plastičnog Djeda
Mraza.
- Nu. Stvarno. Pravi Djed Mraz, začuli smo glas očekujući da nam se
pridruži neko dijete. Mira je zapravo gospođa na pragu već petog
desetljeća života. Zbog svojih godina nije skrivala oduševljenje zbog
iznenadnog susreta s ‘pravim’ Djedom Mrazom.
- Susret, ali i sama pomisao na Djeda Mraza, uvijek me vrati u
djetinjstvo, govori ona dok je fotografiraju. Nije imala posebnih
želja. Samo fotografiranje. Bez problema smo i to ispunili. Idemo dalje.
Na radost brojnih mališana posjetili smo i jedan dječji vrtić. Naš
dolazak nisu očekivali. Njihovo oduševljenje bilo je veće jer su već
imali jednoga Djeda Mraza. Gotovo svako dijete recitiralo nam je po
jednu pjesmicu posvećenu Djedu Mrazu. Roditelji, koji su upravo bili
došli po svoju djecu, imali su strpljenja za naš posjet.
Našega ‘kolegu’ pravog
Djeda Mraza izbacili su iz sarajevskog Dječjeg vrtića Skenderija
Kada smo izašli iz dječjeg vrtića, doznali smo da je naš ‘kolega’,
pravi Djed Mraz, istjeran iz sarajevskog dječjeg vrtića Skenderija.
Roditelji koji djecu šalju u spomenuti vrtić ponudili su odgajateljima
da o svom trošku organiziraju dolazak Djeda Mraza, nakon čega im je
rečeno da nema potrebe, te da Djed Mraz već godinama ne dijeli
paketiće, a darove je dijelila ‘’Teta Nova godina’’ odjevena u bijelo.
- Mislio sam da je ovo oružana pljačka, kroz smijeh nam je dobacio
prolaznik dok smo ulazili u kozmetički salon. Rijetko koje stvari žene
mogu uveseliti kao uljepšavanje. Dok su se u kozmetičkom salonu
dotjerivale za novogodišnju noć, osmijeh im, naravno, nije silazio s
lica. Njihovo uljepšavanje uveličao je i dolazak Djeda Mraza i nakratko
kao da je vrijeme stalo u tom kozmetičkom salonu.
I djevojke su se još jednom prisjetile svoga djetinjstva. Njihovu
razgovoru o lijepom i bezbrižnom djetinjstvu nismo se pridružili.
Morali smo nastaviti uveseljavati ljude na mostarskim ulicama,
trgovinama, kafićima, vrtićima...
Najtužniji trenutak dana bilo je skidanje odijela nakon dolaska u
redakciju. Morao sam skinuti odijelo i prionuti na posao. Bio sam Djed
Mraz samo jedan dan. Žao mi je što nisam mogao duže uveseljavati ljude
jer sada opet vjerujem da Djed Mraz uistinu postoji.
Djed Mraz je prava zvijezda u oba dijela Mostara
I dok su se u istočnom dijelu Mostara Djedu Mrazu gotovo svi veselili, u zapadnom dijelu naš prolazak ostao je gotovo nezamijećen. Poneko dijete koje smo sreli tražilo je svoj dar od Djeda Božićnjaka. A tek su rijetki ponešto dobacivali. Prolazak Djeda Mraza, odnosno Božićnjaka, kako ga zovu u ovom dijelu grada, uobičajena je pojava tijekom cijelog prosinca. Ljudi se pozdrave, ponude nas pićem... Kao da su sreli starog prijatelja. Ovo je bila posljednja prilika vidjeti Djeda Mraza ove godine. Neki su iskoristili mogućnost i fotografirali se. Djed Mraz omiljen je u oba dijela Mostara, kao rijetko tko drugi. Može se reći da je i u istočnom i u zapadnom dijelu grada prava zvijezda.
