Biste li se vi bojali da moje dijete bude u blizini drugog djeteta? Ja se ne bih bojala. To je strah od nepoznatog. Od ovakve djece. Oni nisu zarazni, nemaju drukčije potrebe od druge djece. Trenutačno je Šimunova najveća potreba društvo, vršnjaci. Toliko je vremena proveo izoliran, po bolnicama. I onda smo naišli na zatvorena vrata. U našoj Županji. U našem gradu. U vrtiću koji je odgojio moje dvoje djece i na tome sam im beskrajno zahvalna, kaže Šimunova mama Martina Stojanović u live videu koji je objavila kako bi istaknula koliko je sustav zakazao.
Ovo nije samo Šimun, ovo su sva djeca u Hrvatskoj, sva djeca s posebnim potrebama. Ne drukčija, posebnija. Ovo je sramota našeg grada, naše države. I nije politički – objašnjava mama.
Njezin Šimun jedini je bio na listi djece koja nisu primljena u vrtić. Stručno objašnjenje je bilo da je on rizičan za sebe i sigurnost druge djece. Njegova majka Martina Stojanović snimila je live video u kojemu je objasnila kako su doznali da nije primljen u vrtić, da je jedini koji nije primljen i moli sve koji žele da podijele njezin video.
– Danas je to moje dijete. Sutra može biti vaše, unuče, kumče, prijatelj. Probudite se – poziva Šimunova mama sve koji žele podijeliti video i pomoći.
– Toliko smo se borili, toliku je nadu dao drugima da bi na kraju to sve netko popljuvao. U Županji. U dječjem vrtiću – dodaje.
Vrtić je desetak metara udaljen od Šimuna koji se cijelo vrijeme sam igra.
– Ovdje piše ''Dobro došli u vrtić, mali moji prijatelji''. Šimun očito nije prijatelj. Njemu je potrebna pomoć, to je neosporno, ali pomoć da ga se pridigne. Njegov broj je danas bio sam. Sam. Na listi djece koja nisu primljena – očajna je mama.
– Nitko ga nije vidio ni čuo. Ako jesu, mogli su ga vidjeti preko Fejsa, i to je to – rekla nam je Šimunova majka kroz suze.
Ravnateljica me zvala i rekla da će za nekih sat i pol vremena ići na razgovor i ona i svi odgajatelji da nam objasne zašto ga nisu jedinog primili u vrtić – dodala je Martina u razgovoru.
U videu ističe da se obraćala brojnim institucijama koje je molila za pomoć te da su liječnici iz Klaićeve bolnice u Zagrebu preporučili da Šimun ide u vrtić.
– To nije samo vrtić. Za svako normalno ljudsko pravo koje to dijete treba konzumirati ja izgubim s pola svoje obitelji hrpu živaca, vremena, resursa – ističe.
Video zaključuje u suzama i s riječima:
– Još malo ćemo nastaviti biti u društvu djece iza ograde. Upiti to malo dječjeg smijeha. Ja neću dozvoliti da više plače. Jer to Šimun nije zaslužio. Hvala vam svima i nadam se da ćete ovaj video podijeliti.
– Ove smo godine dobili prekomjeran broj zahtjeva za upis u vrtić pa su kriteriji bili stroži. U naša dva vrtića idu djeca s posebnim potrebama i imamo ih gotovo u svakoj skupini. Čak imamo i pomoćnog djelatnika koji radi samo s njima. Članovi vrtićke komisije smatraju da je on premali za grupu, da je rizičan u smislu nedavne operacije koju je imao i katetera koji nosi te da bi mu pogodnija bila rehabilitacija s majkom još neko vrijeme. Rizičan je u smislu padova i samog katetera. Ne radi se ni o kakvoj diskriminaciji jer mi imamo i drugu djecu koja trebaju pomoć. Nisam s mamom razgovarala jer ona nije ni tražila razgovor – prokomentirala je odluku ravnateljica vrtića Terezija Nemetz koja u trenutku donošenja stava o Šimunu Stojanoviću doista nije imala niti njegove medicinske dokumente, niti zna kakvu vrstu katetera ima dijete, niti zna njegove mogućnosti jer s njime nije provela ni trenutak vremena. Komisija koja odlučuje o primanju djece u vrtić broji pet članova i svi su djelatnici vrtića. Iako je ravnateljicu, prije konačne objave upisane djece, kontaktirao i župan i gradonačelnik koji su istaknuli kako nema nikakve prepreke da Šimun bude primljen u vrtić, dječaka na objavljenom popisu nije bilo.
– Sve smo mogućnosti iscrpili; zvala sam župana, gradonačelnika, pisala pravobraniteljici za djecu invalide koja je odmah poslala dopis u vrtić, a onda sam odlučila okrenuti se medijima i javnosti jer jedino tako u ovoj državi djeca mogu ostvariti prava, ako se raskrinka nepravda – kaže mama Martina.
Treba shvatiti da mali Šimun ima i drugačijih potreba a ne samo društva. On treba posebnu pažnju, a tko može paziti malu djecu cijelo vrijeme da ga ne ozljede. Bila bi to ozljeda za malog Šimuna, za dijete koje gaa nehotice ozlijedilo i cijeli vrtić.