Desetorica pripadnika Teritorijalne obrane Trpinje i milicije tzv. SAO Krajine nepravomoćno su osuđena na ukupno 139 godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilima i ratnim zarobljenicima, a prema optužnici zločin je počinjen između 14. rujna i kraja studenog 1991. u Trpinji nedaleko od Vukovara.
Odlukom sudskog vijeća Županijskog suda u Osijeku na maksimalnih 20 godina zatvora osuđeni su Stevo Pantić i Milisav Atanacković, Milenko Pantić, Đoko Stajić, Zoran Gajanin, Simo Stević i Jerko Mićić osuđeni su na po 14 godina zatvora, dok su na po 12 godina osuđeni Zoran Ranković i Željko Vuković, a Miroslav Kovačević na pet godina. Izricanju presude nazočili su članovi njihovih obitelji koji su u suzama napustili sudnicu.
Većina optuženih presudu je saslušala mirno, bez ikakvih emocija, a jedino je Zoran Ranković, glave pognute među rukama, slušao što sudac govori.
– U postupku smo najviše činjenica utvrdili ispitivanjem svjedoka. Saslušano ih je 70, a iskazi jednog zaštićenog te jednog ugroženog svjedoka pod pseudonimom “Bosut” potvrđuju cijeli niz izjava drugih svjedoka – rekao je u obrazloženju Darko Krušlin, predsjednik sudskog vijeća.
Tjerali ih da “pasu” travu
Optuženici su se teretili da su nezakonito uhićivali, privodili, zatvarali civile i ratne zarobljenike koje su potom fizički, psihički i seksualno zlostavljali te ubijali. Zatvorenike su prisiljavali da pjevaju četničke pjesme, a u središtu sela muškarce su natjerali da klečeći “pasu” travu pred mještanima Trpinje. Jednog su zatočenog hrvatskog branitelja batom za meso tukli po glavi govoreći mu: “Dobit ćeš ti svoj kaj, kaj”. Drugome su s upaljenom motornom pilom prijetili da će mu odsjeći ruke i noge, a neke od zarobljenika prisiljavali su da svojim tijelima razminiraju jednu obiteljsku kuću hodajući cik-cak dok su ih iz zaklona držali “na nišanu”.
Držeći ih u ropskom odnosu, tjerali su ih da golim rukama skupljaju ubijene. Kada je kroz Trpinju prolazio konvoj ratnih zarobljenika i civila iz Borovo Commercea, zaustavili su ga, iz vozila su nasilno izvukli teško ranjene civile te su ih zatvorili u hangar VUPIK-a u središtu mjesta. Desetero zarobljenika ubijeno je kod Bobotskog kanala te je zatrpano u unaprijed pripremljenu jamu. Prije toga oduzeta im je zlatnina i novac. U obrazloženju presude navedeno je kako je jedan od svjedoka nakon toga čuo da je jedan od optuženih došao u stanicu te se “pohvalio”: “Da ste samo vidjeli kako su im letjele džigerice! Osvetio sam brata!”
Višestruko je silovali
Zarobljenim ženama prijetilo se silovanjem, rezanjem dojki i vađenjem očiju. Jedna od njih višestruko je silovana, dok su jednu natjerali da “pije ustašku krv” koja je curila iz razbijenog nosa drugog zlostavljanog zarobljenika. Obrana je isticala da tijela žrtva nikada nisu pronađena, no sud tu primjedbu nije uvažio jer je nije smatrao presudnom činjenicom. Tužitelj Miroslav Kraljević zadovoljan je izrečenim kaznama i, kako je rekao, smatra ih adekvatnim, a branitelji optuženika najavili su žalbe na presudu.
>> Nijedan od desetorice optuženih za ratni zločin u Trpinji ne osjeća se krivim
>> Na raspravu stigao i pretučeni optuženik za zločin u Trpinji
To je početak,kad će biti uhapšeni silovatelji? Preko 2000 žrtva silovnja u domovnskom ratu su prisljene da gledaju svoji silovatelje na Hrvastkim ulicama.