Naftni stručnjak Davor Štern u energetici je 45 godina, a u Ini je bio sve od pripravnika do predsjednika Nadzornog odbora. Za Večernji list govori o tome koje bi bilo najbolje rješenje za suradnju države i MOL-a te kako politika može zaštititi državne interese.
Velika bura digla se oko Ine, premijer Orešković proziva potpredsjednike Vlade zbog sukoba nastalog kada je Petrov prstom upro u Karamarka. Jeste li očekivali takvu situaciju?
Očekivao sam da će se dignuti bura oko Ine jer se cijeli mandat Vlade Zorana Milanovića nije događalo ništa, a problemi se vuku godinama. Davne 1999. počeli su pregovori o udruživanju s MOL-om. Ina je tada bila vodeća energetska kompanija u regiji i to je spajanje bilo sukladno sadašnjoj ideji predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o spajanju Baltika i Jadrana. Račanova Vlada smijenila je 160 ljudi koji su bili kralježnica kompanije i tada su počeli problemi Ine koji se vuku do danas. Prodaja dionica 2003., kada je MOL kupio famoznih 25 posto plus jednu dionicu i dobio pravo veta, dala je MOL-u poziciju kakvu nitko drugi poslije nije mogao dobiti. Nakon toga slijedili su događaji 2008. i 2009. i činjenica da je MOL preuzeo ulogu matice u čijem je sastavu Ina čemu je prilagođen i model upravljanja koji nije u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima. Članovi uprave kojima je mandat produljen vrlo dobro obavljaju svoj posao, ali s obzirom na sustav upravljanja kompanijom, ne mogu biti učinkovitiji. Ne vidim od koga bi mogli dobivati naputke za svoj rad i zaštitu nacionalnih interesa u Ini. Krajnje je vrijeme da političari shvate da moraju ugraditi kontrolne mehanizme u vidu domaće struke potpomognute stranim konzultantima koji će spriječiti greške i korupciju. Da smo imali konzultante 2003. i 2008., tijek stvari bio bi potpuno različit jer bi oni upozorili na poteškoće.
Vjerujete li Petrovu kada optužuje Karamarka za izdaju interesa, a posredno i za potencijalnu korupciju u što uvlači i njegova prijatelja Jozu Petrovića?
Ne bih govorio o stvarima koje ne znam jer jedine informacije o tome dobivam čitajući novine. Nije dobro da postoje napetosti u Vladi zbog bilo koje teme u ovako složenim vremenima. Da nije u pitanju Ina, imali bismo vjerojatno drugih područja na kojima bi postojale nesuglasice.
Kakvi bi odnosi MOL-a i države u Ini osigurali zaštitu nacionalnih interesa?
Moj je prijedlog za izlazak iz sadašnje situacije nastavak ideje o spajanju kompanija u drugačijem obliku od onoga iz 1999. Hrvatska ima nešto više od 44 posto u Ini, a za MOL je svejedno ima li 49 ili 51 posto jer ima upravljačka prava. Vratiti kotač unazad nije moguće bez promjena koje bi dodatno oštetile Inu, a stvaranje nove Ine, o čemu je bilo govora, to je iluzija. Udio u Ini Hrvatskoj nije značajan s ovim sustavom upravljanja, ali kada bi se Hrvatska i Mađarska izjednačile kao dioničari s jednakim udjelima u kompaniji s definiranom zajedničkom strategijom, čije postojanje nije iluzija, postigli bi se identični interesi za održivost i uspješnost. Time bi se maksimizirala dobit koju bi Hrvatska dobivala kroz dionice. Danas bi Ina sudjelovala u raspodjeli dobiti MOL-a koja je lani iznosila 1,65 milijardi dolara. Ipak, bez energetske strategije o Ini ne postoje alati za obranu nacionalnog interesa.
Umjesto podjele dobiti s Mađarima, mi dijelimo arbitražu nakon koje bismo mogli platiti MOL-u više od 5 milijardi kuna. Kako će se to razriješiti?
Arbitraža je skup, dugotrajan i nepotreban proces koji ništa neće riješiti. Dvije strane imaju dijete i moraju se dogovarati o skrbništvu, a dijete ima poteškoće u razvoju i opstanku – to je situacija u Ini. U slučaju da izgubimo na arbitraži u Washingtonu, nećemo biti prisiljeni platiti taj iznos jer postoje pravni mehanizmi za zaštitu. Ponavljam potrebu Hrvatske da definira strategiju prema Ini i cjelokupnoj energetici. Kad bi se ideja koju sam objasnio prihvatila kao službena platforma Vlade te ponudila MOL-u kao podloga za nastavak pregovora, mislim da bi bila prihvaćena. Takav dogovor mogao bi dovesti po povlačenja obje arbitraže.
Ideja koju ste iznijeli bila bi win-win situacija, ali umjesto nje u kuloarima se govori o mogućnosti prodaje dodatnih 19 posto Ine Mađarima?
To nije dobra ideja jer se time potvrđuje konačnost sadašnjeg stanja i nevidljivi državni interes u energetskom sektoru, a naročito u Ini sve bi se teže ostvarivao. Ova ideja o udjelu u zajedničkoj kompaniji ideja je koja osigurava održanje Ine, naročito u segmentu istraživanja i proizvodnje gdje Ina ima veliki potencijal. Zadnjih 16 godina Ina je stagnirala, proizvodnja pada, sjeverni Jadran je gotovo iscrpljen, konkurencija jača i konstantno padaju prihodi.
Što bi bio benefit za Inu u zajedničkoj tvrtki? Bi li rafinerije Sisak i Rijeka opstale?
Ina je u odnosu na MOL neusporedivo bolja u upstreamu. Imamo bolje stručnjake, fakultet i puno više iskustva. Sjedište istraživanja trebalo bi biti u Hrvatskoj, i to u Sisku. Tamo bi se našlo posla i za sve ljude koji danas rade u rafineriji. Onih 400 milijuna eura koje je MOL po ugovoru iz 2003. trebao uložiti u modernizaciju Siska treba se usmjeriti u gradnju centra izvrsnosti s ulaganjima u novu opremu za istraživanje. Takav ojačani Crosco postao bi zajednička upstream kompanija koja bi mogla uspješno raditi i za treće tvrtke. Riječka rafinerija ima jedinstven položaj. Kad se smire odnosi između Zapada i Rusije, potencijal prerade pet milijuna tona nafte najlogičniji je put za Rusiju. S druge strane, riječka rafinerija taman pokriva potrebe Hrvatske i Slovenije i suradnja s Petrolom bila bi zasigurno dobrodošla.
Politici ste dali dvije svježe ideje. Hoće li vas se poslušati?
Ja sam dijete Ine i u Ini sam ostvario hrvatski san, od pripravnika u Ivanić-Gradu do mjesta generalnog direktora i predsjednika NO-a. Za mene je to najveći životni uspjeh iako sam u Rusiji vodio kompaniju dvostruko veću od Ine. Želim da se Ina postavi na zdrave noge i da se počne poslovati kvalitetno sa strateškim partnerom koji je u ovom trenutku nezamjenjiv. U prošlosti je u Ini propušteno previše prilika poput prodaje Bijelih noći na kojima je Hrvatska izgubila najmanje dvije milijarde eura, glupošću i neznanjem uprave iz 2000. godine. Je li bilo korupcije, ne znam, ali je učinjena velika šteta. To će ostati trajna mrlja jer su način prodaje i cijena bili poslovni kriminal kakav se nigdje ne bi tolerirao.
Bijele noći smo izgubili, trebamo li se vratiti u Siriju?
Bio sam protiv napuštanja Sirije i smatram da je to bila velika greška. Tada sam predlagao da se polja prepuste na upravljanje Kinezima ili Rusima i, da smo to napravili, naša polja ostala bi mirne oaze u središtu sukoba, pri čemu hrvatski radnici ne bi bili na poprištu događaja. S tadašnjim cijenama nafte Ina je dobivala 60 milijuna dolara prihoda mjesečno od sirijskog poslovanja koji su nepovratno nestali. Ako je došao poziv legitimne strane, tamo se moramo vratiti, a za održavanje trebao bi se angažirati i državni sigurnosni sektor. MOL radi u Kurdistanu i Afganistanu, Ina radi u Omanu i zajedno bi mogli osigurati odličnu poziciju u Iranu.
Jesmo li zakasnili s LNG-om?
Zakasnili smo u kontekstu svjetskog biznisa, ali ne kao elementom osiguranja plina za Hrvatsku. Kad je Izrael pronašao plin u podmorju, država je sagradila terminal za uvozni plin kako bi spriječila monopol. Za mali LNG koji bi služio za alternativnu opskrbu nije se zakasnilo.
Znači li to da ste skloniji opciji offshorea nego velikog LNG-a?
Zastupam treću koncepciju. Plinska platforma Ivana K više gotovo i ne proizvodi, a vezana je uz rezervoar koji bi se mogao koristiti kao veliki skladišni prostor. Povezana je kompresorima i plinovodom i s Pulom i Italijom pa je stoga oko 80 posto investicije već gotovo i takav LNG može biti gotov za šest mjeseci. Treba samo sagraditi sustav za prihvaćanje specijalnih brodova koji se koriste za offshore operacije. S obzirom na to da je taj sustav u vlasništvu Ine, može biti još jedan kotačić u raščišćavanju odnosa Ine i MOL-a koji bi koristio i Hrvatskoj i Mađarskoj. Negativna razlika u cijeni LNG-a u odnosu na cijenu prirodnog plina mogla bi se korigirati korištenjem skladišta za sigurnosnu opskrbu u zimskim mjesecima kada su potrebe veće pa je i plin najskuplji.
>>Davor Štern: Tržište će korigirati svakog tko iskoči s cijenom goriva
>>Aldott: Uprava Ine fokusirana je na biznis
Dvije milijarde eura je nekom podijelio s Rusima . Mislim da Hrvatskoj hitno treba zakon o smrtnoj kazni . A kažete da Balenovićka pretjeruje !