U srijedu u 9 sati 25-godišnji Filip Zavadlav doveden je u okovima i pod iznimnim mjerama osiguranja na splitski Županijski sud gdje je protiv njega započeo proces zbog trostrukog ubojstva u siječnju ove godine prilikom čega je iz kalašnjikova usred bijela dana u centru Splita usmrtio Juricu Torlaka, Marina Ožića Paića i Marina Bobana. U Split je stigao iz zatvora u Gospiću, a tamo je prebačen jer je Uprava za zatvorski sustav svojevremeno procijenila da bi mu na splitskim Bilicama bila ugrožena sigurnost.
Prije početka suđenja, pred splitskom palačom pravde okupili su se novinari, ali i najmanje dvadesetak građana koji su došli izraziti moralnu podršku optuženom Zavadlavu.
Predsjednica sudskog vijeća, Višnja Strinić, na početku je upoznala Zavadlava s njegovim pravima i obvezama, na što je on kazao kako sve razumije. Više puta se pretenciozno osmjehnuo i čitavo je vrijeme samouvjereno gledao ispred sebe. Potom je zamjenik županijskog državnog odvjetnika, Žarko Štrbac, pročitao optužnicu dodavši da ga se osim tri kaznena djela ubojstva iz bezobzirne osvete tereti i za kazneno djelo ilegalnog posjedovanja oružja i dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom. Tužiteljstvo za njega traži maksimalnu zatvorsku kaznu u trajanju od 50 godina.
Na pitanje sutkinje osjeća li se krivim, Zavadlav je odgovorio kako o tome još ne bi ništa pričao te da je za sve ovlašten njegov odvjetnik Branko Šerić.
Prva je u sudnicu u svojstvu svjedokinje ušla uplakana Marijana Knežević, majka ubijenog Marina Bobana (24).
"Pokojni sin i ja smo sami živjeli sami još otkako se rodio. Kao dijete je bio jako živahan, završio je osnovnu školu u splitskom kvartu Brda, a zbog tadašnje okoline brzo je upao u probleme. Imao je probleme sa zakonom još kao maloljetnik pa je ubrzo završio u maloljetničkom zatvoru u Turopolju. No, kad se vratio iz Turopolja imao je više manje normalan život. Zaposlila sam ga u fast-foodu svoga prijatelja, a ubrzo je otvorio i tvrtku za bravariju pošto je išao u tu srednju školu. Dobio je i poticaje s HZZ-a. Počeo je živjeti odgovorno, izvukao se, našao je curu, a čak je i podigao kredit kako bismo napravili vikendicu na Hvaru....", kroz suze i jecaje ispričala je majka ubijenog Bobana.
Zatim je objasnila kako se njezin sin uopće poznavao s članovima obitelji Zavadlav.
"Filipov brat Stanislav još kao maloljetnik se navukao na heroin. Oni su se svi znali iz nekog šireg društva. Marin mi je pričao o braći Zavadlav više puta, žalio ih je i pokušavao pomoći Stanislavu. On je dolazio ljeti kod nas na Hvar, moj Marin ga je učio bravariji, s njim je dugo razgovarao, pokušavao mu pomoći da se skine s heroina", ispričala je u sudnici Marijana Knežević ne mogavši završiti rečenicu ali je dodala kako nikad nije ni naslućivala da je njezin sin bio u lošim odnosima s bilo kojim bratom Zavadlav i da, koliko joj je poznato, nikad nije trgovao drogom ili se bavio kamatarenjem.
"Kad se dogodila tragedija ja sam bila na službenom putu u Beogradu. Sve sam saznala iz medija. Policija, ali niti jedna druga služba me ni o čemu nisu obavijestili. Zamislite koji je to bio šok za mene".
Na pitanje sutkinje je li njezin sin poznavao druga dva ubijena mladića, Juricu Torlaka i Marina Ožića Paića - Knežević je kazala da je za Ožića Paića prvi put saznala iz medija dok je za Torlaka čula više puta dok bi sa sinom pričala o društvu.
"Pričao mi je ponekad o Torlaku, kako voze motore... Znam da su izlazili na Matejušku. Moj sin je samo pušio travu, to pouzdano znam. Za ostale stvari ne znam. Ja osobno nikad prije nisam ni čula ni vidjela Filipa Zavadlava, njegovog brata Stanislava niti oca Antu".
Zatim ju je tužitelj Štrbac upitao je li joj poznat Jerko Malvasija. Inače, radi se o mladiću koji je navodno bio primarna Zavadlavova meta, ali je Zavadlav pucao u Ožića Paića budući da su on i Malvasija vozili isti motor, a Ožić Paić imao je kacigu i nije se moglo znati tko sjedi na motoru.
"Iskreno, ne znam za tu obitelj, ali sin mi je nekoliko puta spomenuo Jerka kao potencijalnog kupca motora kojeg je vozio", završila je sa svjedočenjem Knežević, a u sudnicu je pozvan Vlado Ožić Paić, otac pokojnog Marina.
"Ja sam u prosincu prošle godine otišao na godišnji odmor, trebao sam se na posao vratiti 15. siječnja, ali tri dana ranije ostao sam bez sina. Baš na dan ubojstva krenuo sam iz Sarajeva za Split, kao da sam osjetio da će se nešto dogoditi. Na pola puta me zvao kum iz Makarske. Rekao mi je da nekakav luđak iz kalašnjikova puca po Varošu. Odmah sam nazvao suprugu i svog drugog sina da se sklone u kuću. Inače, riječ je o mojoj drugoj supruzi i djetetu koje imam s njom. Od majke mog sada pokojnog sina rastavio sam se prije desetak godina. Ona je trenutno bez posla i na psihičkom liječenju zbog svega što se dogodilo", kazao je slomljeni Ožić Paić nastavivši s kronologijom.
"Dok sam dolazio u Split na WhatsApp sam dobivao slike porušenih motora i leševa. No, kad sam zumirao jednu fotografiju shvatio sam da je riječ o mom sinu, prepoznao sam njegovu Adidas trenerku. Stao sam na prvu benzinsku pumpu i pola sata plakao. No, nekako sam uspio doći do Splita. U međuvremenu je mlađi sin kazao kako je Marin spavao do podne, ustao se i otišao trčati na Marjan, potom se vratio kući, otuširao i otišao po ručak u jedan kvartovski restoran. To mu je bio zadnji izlazak. On je ubijen slučajno. To svi znaju. Ubijen je samo zato jer je vozio motor kojeg inače vozi Jerko Malvasija. Radi se o Suzuki Burgmanu specifične plave boje. U Splitu ih postoji samo nekoliko. Moj sin je nevin, nema ništa s ovom pričom. Nikoga nije zlostavljao, baš nikoga. Svi su ga voljeli. On je bio moje sunce oko kojeg sam se ja vrtio, sad živim u mraku i očekujem od suda da barem sve kompenzira kroz adekvatne kazne da svi u ovoj državi vide da se pravda ne smije uzimati u svoje ruke", izjavio je Ožić Paić stariji dodavši kako mu je pokojni sin bio istaknuti član navijačke skupine Torcida.
"To je bila okosnica njegovog života, njegov smisao. Danas kad igra Hajduk, na Poljudu su izvješenje njegove slike. Torcida mu je odala najviše počasti i zahvalan sam tim momcima do groba. Kad je preminuo u novinama je bilo po nekoliko stranica sućuti u osmrtnicama. Svi su se željeli s njim pozdraviti".
No, na pitanje sutkinje je li mu se sin ikad bavio dilanjem ili kamatarenjem, otac je odgovorio: "Ne znam. Istina je da mu je policija u stanu pronašla 200-300 grama heroina. On im je to sam predao jer ga je policija zaustavila na motoru i obavijestila da kreću u pretres. Nije mene htio povrijediti i raskopati stan pa im je sve predao samoinicijativno", kazao je dodavši kako je njegov sin htio pomoći braći Zavadlav, a da ga je ubojica kao psa ubio s leđa i pustio da se uguši u vlastitoj krvi.
Ispitan je još i svjedok Gerard Denegri, bivši šef protokola u splitskoj upravi, ali koji se u siječnju slučajno zatekao na mjestu tragedije.
Pri izlasku iz sudnice odvjetnik Branko Šerić otkrio je kako je Filip Zavadlav na prilično teškoj terapiji zbog lošeg psihičkog stanja. Obiteljima žrtava izrazio je sućut te kazao kako je klijentu sugerirao da, upravo zbog zdravstvenog stanja, što manje govori.
Suđenje se nastavlja u četvrtak, a kada se očekuje da će biti ispitan ostatak svjedoka - prije svega obitelj Jurice Torlaka ali i brat i sestra Dobrošević kojima je Zavadlavov zalutali metak propucao auto.
Treba ga osloboditi, jer je riješio ološ i zlo Splita. Dok institucije spore i ne rade svoj primarni posao. Ali bitno bacat na tlo staricu i pravit se prava muškarčina, koja se gubi kad je u pitanju ološ..