Da u visokoobrazovnom sustavu trebamo težiti razgovorima o pojedinačnoj kvaliteti svake institucije, a ne generalizirati tko je vredniji i važniji te paušalno zaključivati što je potrebno visokom obrazovanju, kao i da trebamo težiti brendiranju Hrvatske kao poželjne destinacije za studiranje, mišljenje je Damira Juge, predsjednika Vijeća veleučilišta i visokih škola i dekana Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment.
To su izazovi o kojima trebaju ili su već trebali započeti promišljati dekani i rektori sveučilišta. Nažalost, u Hrvatskoj se još uvijek vodi rasprava o tome jesu li stručni i sveučilišni studiji jednako vrijedni, ganjajući uporno na Ustavnom sudu suprotnu teoriju koja nema neki veći utjecaj na studente, već služi isključivo za jačanje mišića onih uključenih u visokoobrazovni krug, čineći istovremenu štetu sami sebi. O tome kako to ispraviti, komu je u interesu inzistirati na činjenici da su oni koji studiraju na stručnim studijima manje bitni i čemu već dva puta to sve prolazimo, razgovarali smo s Jugom koji na čelu spomenutog Vijeća zastupa interese 38 članica.
Što za studente stručnih studija u Hrvatskoj uopće znači odluka Ustavnog suda o ukidanju odredbi Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru po kojoj sveučilišni i stručni studiji ponovo nisu izjednačeni, odnosno nisu jednako vrijedni?
Ništa dramatično što bi umanjilo vrijednost stručnih studija. Ustavni sud donio je odluku kako stručni i sveučilišni studiji ne mogu biti na identičnoj razini Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, što znači da je ponovo potrebno mijenjati zakon i razdvojiti razine na kojim se nalaze ovi studiji. Ono što je najvažnije za studente jest da Ustavni sud nije uvažio sve što su predlagatelji tražili. Primjerice, nije određena točna razina na kojoj obje vrste studija moraju biti niti je dovedena u pitanje njihova pozicija u odnosu na europske razine studija. To znači da se preddiplomski stručni studiji i dalje mogu vezati uz razinu 6, a diplomski stručni studiji uz razinu 7 Europskog kvalifikacijskog okvira, baš kao što je to bilo i do sada. U konačnici, takav je prijedlog izmjena zakona Ministarstvo znanosti i obrazovanja već uputilo u proceduru.
Video: Pogledajte intervju s Damirom Jugom, dekanom Edward Bernaysa
Nisu bili izjednačeni pa se stvar promijenila kako studenti ne bi bili diskriminirani, a sada se, čini se, vraćamo na početak. Kome tako česte promjene zapravo idu u korist?
Stručni i sveučilišni studiji nisu identični, razlikuju se po svom sadržaju, ali su jednako vrijedni. To piše u samoj odluci Ustavnog suda. Međutim, onaj tko konstantno pokreće ove postupke na Ustavnom sudu nema dobre namjere jer dira u prava gotovo 55.000 studenata stručnih studija, koliko ih je trenutačno u Hrvatskoj. Da paradoks bude veći, pokretači ovog postupka izravno rade štetu i studentima svojih sveučilišta. Iskreno ne znam kako su to argumentirali svojim studentima.
I ovu drugu proceduru na sudu pokrenuo je rektor Damir Boras zajedno sa svim dekanima pravnih fakulteta u zemlji. Koliko točno obrazovanje, pa onda i gospodarstvo napreduje ovakvim čestim izmjenama?
Koliko god to pokušavao, ne uspijevam pronaći racionalno objašnjenje za postupke kojima Sveučilište ide i protiv svojih studenata. Sva javna sveučilišta u Hrvatskoj uz sveučilišne izvode i stručne studije, iz čega proizlazi da su pokretači ove inicijative svjesni da čine štetu i vlastitim studentima. U isto vrijeme neke sastavnice Sveučilišta u Zagrebu znatno povećavaju upisne kvote na svojim stručnim studijima i to za čak 500 mjesta godišnje, a vodstvo njihova Sveučilišta zapravo predlaže snižavanje razine stručnih studija u cjelini. Kako studentima objasniti ove dvostruke kriterije? Želite upisati više studenata koje očigledno ne cijenite, a studij koji im nudite smatrate manje vrijednim. Upravo je zato važno da u Hrvatskoj postoji 35 veleučilišta i visokih škola koji se ne bave drugima, već sobom, rade na podizanju kvalitete svojih studija, uglavnom preferiraju individualan pristup. Poruka je jasna, budući studenti trebaju pažljivo birati visoko učilište kojem će pokloniti svoje povjerenje, ono kojem je do njihova obrazovanja i karijere zaista stalo.
Razmišlja li se o visokom obrazovanju uopće u kontekstu buduće pozicije studenata na tržištu rada ili se zapravo vode borbe koje nas neprestano vraćaju korak unazad?
Čini mi se da se u ovom konkretnom slučaju uopće ne razmišlja o studentima. Umjesto da cijela akademska zajednica zajednički promišlja kako povećati konkurentnost hrvatskog visokog obrazovanja, a Hrvatsku pozicionirati kao poželjnu destinaciju za studiranje, mi se bavimo sami sobom i na temelju zastarjelog koncepta razmišljanja želimo jednu vertikalu visokog obrazovanja razvijati nauštrb druge. Primjerice, na Edward Bernays Visokoj školi koju vodim glavni je fokus upravo na studentima i njihovoj pripremi za tržište rada. Povratna informacija od poslodavaca naših studenata potvrđuje moje uvjerenje kako našem društvu trebaju stručni studiji. Rasprave o tome treba li sustav obrazovanja prilagođavati gospodarstvu i tržištu rada i treba li nam privatno obrazovanje koje konstantno potiču starije generacije u akademskoj zajednici moraju jednom zauvijek prestati.
Koje su po vama bile prednosti izjednačavanja stručnog i sveučilišnog studija, a koje će sada biti posljedice?
Stručne i sveučilišne studije uopće nije potrebno izjednačavati jer oni nisu identični, ali su jednako vrijedni. Ministarstvo znanosti i obrazovanja je već u travnju pokrenulo postupak izmjena Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, a povjerenstvo u kojem su sudjelovali i predstavnici Vijeća veleučilišta i visokih škola, ali i sveučilišta izradilo je prijedlog izmjena zakona po kojima stručni studiji u kvalifikacijskom okviru dobivaju kraticu “st“, a sveučilišni “sv“ čime se razine razdvajaju. Međutim, ono što je daleko najvažnije za studente, preddiplomski stručni studiji ostaju vezani uz razinu 6, a diplomski stručni studiji na razinu 7 Europskog kvalifikacijskog okvira, kao što je bilo i dosad. Dakle, nema velikih promjena. Da parlamentarni izbori nisu zakazani za srpanj, vjerujem da bismo izmijenjeni zakon imali prije ljeta. Ovako će se to vjerojatno dogoditi na jesen. Međutim, iz perspektive budućih alumnija stručnih studija ništa se neće promijeniti ni nakon što se dogode ove kozmetičke izmjene Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru.
Radi li se ovo kako bi se primarno utjecalo na privatna visoka učilišta koja djeluju i rade u Hrvatskoj?
Već sam rekao kako ne razumijem do kraja namjeru predlagatelja ovih inicijativa, ali smatram važnim navesti podatak kako na studijima koje izvode privatna visoka učilišta u Hrvatskoj studira samo pet posto studenata u Hrvatskoj. Međutim, konstantnim preispitivanjem vrijednosti stručnih studija čini se šteta i javnim sveučilištima, veleučilištima i visokim školama koji su prisutni širom Hrvatske u gradovima poput Vukovara, Požege, Virovitice, Čakovca, Bjelovara, Križevaca, Krapine, Karlovca, Gospića, Šibenika. Osim što osiguravaju policentričnost i prisutnost visokog obrazovanja u cijeloj Hrvatskoj, visoka učilišta u tim sredinama sigurno zadržavaju dio mladih, ali i potiču razvoj lokalnog gospodarstva.
Jedan od argumenata nakon ove druge ustavne tužbe bio je i da sveučilišni studij studenta osposobljava za razvoj i primjenu znanstvenih, umjetničkih i stručnih dostignuća, a stručni studij osposobljava za neposredno uključivanje u radni proces. Ipak, praktičnog iskustva na državnim fakultetima jako je malo ili se slika ipak promijenila?
Da, to je točno. Stručni studiji fokusiraniji su na praksu i konkretne vještine, a sveučilišni na istraživanja i znanstveni pristup. Baš zato trebamo razgovarati o pojedinačnoj kvaliteti svake institucije, a ne generalizirati tko je vredniji i važniji. U konačnici, sva visoka učilišta i njihove studije kroz postupak reakreditacije vrednuje Agencija za znanost i visoko obrazovanje i to čini po svim međunarodnim standardima kvalitete. Izvješća svih provedenih postupaka javno su dostupna pa onaj tko bira studij koji će upisati ili tko želi provjeriti kredibilitet diplome osobe koju želi zaposliti to može jednostavno učiniti analizom niza kriterija kvalitete. O tome treba raspravljati, a ne paušalno zaključivati što treba, a što ne treba hrvatskom visokom obrazovanju.
Što sada nakon ove odluke planirate poduzeti kao predsjednik Vijeća veleučilišta i visokih škola?
Vijeće podržava predložene izmjene Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru po kojima se stručni i sveučilišni studiji razdvajaju, ali oba preddiplomska studija ostaju na razini 6, a diplomska studija na razini 7 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira i Europskog kvalifikacijskog okvira. Istovremeno, kako bismo ovu priču dugoročno riješili, odnosno spriječili da se svako malo studente dovodi u nekakvu neizvjesnost, razmatramo i mogućnosti pokretanja postupka na Europskom sudu za ljudska prava. Uglavnom, spremni smo na sve scenarije borbe za prava i položaj naših studenata.
Da mi je vidjeti jedno veleučilište koje ima snage, i znanja organizirati pr. studij medicine, prava , fizike, matematike. Naravno da ne mogu, ali žele da njihove nazovi diplome vrijede isto kao i sveučilišne, i da njihovi završeni polaznici uu istom rangu konkuriraju ljudima koji su diplomirali na sveučilištu. Svi koji su završili sveučilišni studij osjećaju se prevareno u odnosu na one sa veleučilišnim diplomapa jer to su dva svijeta. Oni prolete kroz studij i kandidiraju na isto mjesto a znanjem su daleko ispod sveučilišnog obrazovanja. To je sušta istina.