Ivan Božić (45), upravitelj socijalne zadruge Humana Nova iz Čakovca, u ovu je godinu ušao kao drugi najbolji menadžer društvenih poduzeća za radnu integraciju u Europi.
Bolji od njega samo je šef jednog poduzeća iz Irske, a iza Božića je ostao Nizozemac. Zbog pandemije nagradu koju dodjeljuje European Network of Social Integration Enterprises Božić bi trebao preuzeti tek u svibnju u njemačkom Mannheimu.
Zanimljiva je ta Humana Nova. Osnovana prije osam godine u Čakovcu, počela je s nekoliko radnica koje su razvrstavale tekstilni otpad i od njega šivale nove komade odjeće, a danas ih je već četrdesetak, od kojih su više od polovice osobe s invaliditetom, a desetak ih je iz skupine koju u HZZ-u vole nazivati teško zapošljivom. Plaće su redovite, a samo za prošlu godinu uplaćeno je državi oko milijun kuna poreza i doprinosa. Planiraju i nova zapošljavanja. No oni su jedan od rijetkih takvih pozitivnih primjera u Hrvatskoj.
– Društveno poduzetništvo u Hrvatskoj za sada je samo slovo na papiru. Strategija se ne primjenjuje, a ja danas ni ne znam što je zapravo društveno poduzetništvo, gledajući tko se sve deklarira kao društveni poduzetnik. U EU taj je pojam jasno definiran, a predviđa razne oblike trgovačkih društava koji rješavaju društvene i ekološke probleme na ekonomski održiv način. Trenutačna gospodarska situacija kod nas i povećanje broja nezaposlenih daje perspektivu društvenom poduzetništvu u bližoj budućnosti – kaže Božić.
Socijalno poduzetništvo, koje se naziva još i društvenim, pojavilo se kao odgovor na sve veće probleme koje društvo teško može riješiti filantropijom. Jedna od definicija kaže da se u to upuštaju poduzetnici koji vide društvene probleme oko sebe i žele pomoći, a za razliku od “običnih” poduzetnika, najčešće im nije najvažniji profit i povrat ulaganja. Profit jest važan, ali ne presudan pa se zato i regrutiraju uglavnom u organizacijama civilnog društva.
– Društveno ili socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj je i dalje najvećim dijelom neprepoznato i kad je riječ o službenim institucijama i kad je riječ o samim poduzetnicima i građanima pa čini jako malen dio ekonomije. S druge strane, društvena ekonomija, a u sklopu nje i društveno poduzetništvo, jedan je od stupova vizije održivog razvoja EU. Prepoznato je kao oblik poduzetništva koje samim svojem ustrojstvom i svrhom pazi na dobrobit lokalne zajednice u kojoj djeluje, vodi računa o društvenim i ekološkim učincima svog djelovanja i predstavlja dugoročno stabilan i održiv način poslovanja. Svjedoci smo da se suočeni s prijetnjama uzrokovanim klimatskim promjenama, društvenom nejednakošću i ekonomskim krizama sve više klasičnih poduzeća suočava s nužnošću uvođenja politika društveno odgovornog poslovanja, mjerenja ekološkog i društvenog učinka u sklopu nefinancijskog korporativnog izvještavanja i potrebom za promišljanjem održivosti koju od njih zahtijevaju njihovi kupci, financijeri i poslovni partneri. Društvena poduzeća su ta koja svojim primjerom pokazuju kako bi poduzetništvo općenito trebalo izgledati, a da istovremeno doprinosi održivom razvoju zajednice. U Hrvatskoj trenutačno posluje dvjestotinjak društvenih poduzeća, što je izrazito malo u uspo
riti redbi s trendovima ostalih članica EU, gdje statistika pokazuje da je svako četvrto novoosnovano poduzeće osnovano kao društveno poduzeće, a broj zaposlenih u tim poduzećima kontinuirano raste, i to čak i u vremenima gospodarskih i društvenih kriza – kaže Goran Jeras iz Zadruge za etično financiranje (ZEF), u koju su se uključili domaći uzgajivači, OPG-ovi, hotelijeri, trgovci, sportaši, kulturnjaci, građevinari, programeri, obrtnici...
Udružili su snage i 2014. osnovali najveću zadrugu u Hrvatskoj. Jedna od njihovih inicijativa je i osnivanje tzv. etične banke koja bi podržavala društvene poduzetnike, a bila bi i prva u vlasništvu svojih klijenata. Klijent bi se upisao kao član Zadruge i uplatio ulog od najmanje 2500 kuna. Zamišljeno je da u toj banci neće biti nenamjenskih potrošačkih kredita i odobrenja za ulaske u crveno. No zapelo je.
– Ni nakon neuspjelih pokušaja osnivanja banke u Hrvatskoj zbog blokade HNB-a mi ne odustajemo od tog cilja. Smatramo da je etična banka ključan element koji može potaknuti održive ekonomske aktivnosti i stvarati novu vrijednost u Hrvatskoj. Stoga je Skupština ZEF-a prošle godine donijela odluku da će zajedno s europskim partnerima sudjelovati u projektu osnivanja europske etične banke koja će putem europske bankarske licence moći poslovati putem podružnice i u Hrvatskoj. Taj proces usporen je zbog pandemije koronavirusa, koja je onemogućila obavljanje svih potrebnih aktivnosti na europskoj razini vezanih za licenciranje nove kreditne institucije, no upravo su ekonomske posljedice pandemije dodatno naglasile važnost lokalne ekonomije te etičnih banaka koje financiraju održivi lokalno usmjeren razvoj. Bez etičnih banaka nema adekvatnih mehanizama investiranja u lokalne zajednice i provedbe inkluzivnih zelenih politika u skladu sa strategijama EU. Jedan od dobrih primjera je i trenutačno aktualna obnova nakon potresa u Zagrebu i Sisku. Pojednostavljeno rečeno, kada bismo imali domaću etičnu razvojnu banku, dobro promišljenom politikom kreditiranja građana i poduzeća koja će provoditi obnovu, cjelokupan procijenjeni iznos štete u Zagrebu od 42 milijarde kuna mogao bi se pokriti kreditima plasiranima na temelju depozita građana Zagreba koji drže u bankama, a koji su prema podacima HNB-a u kolovozu 2020. iznosili više od 61 milijarde kuna. Upravljanje svojim vlastitim sredstvima i resursima preduvjet je razvoja bilo koje zajednice i zbog toga od cilja osnivanja banke nećemo i ne možemo odustati – ističe Jeras.
Praksa je pokazala da društvena poduzeća teško mogu ishoditi kredit u komercijalnim bankama. Prema nekima, pojam socijalno poduzetništvo prvi je uveo Bill Drayton, osnivač zaklade Ashoka, koja podupire socijalno-poduzetničke inicijative. Socijalno poduzetništvo je poduzetništvo s etičkim integritetom kojemu cilj, kako je govorio Drayton, nije osobna korist ili maksimiziranje profita, već usmjerenost na društvene vrijednosti.
Istina, zvuči kontradiktorno stavljati u istu rečenicu tržište i socijalnu dimenziju. U Hrvatskoj se socijalno poduzetništvo uglavnom veže uz radnu integraciju ranjivih i teže zapošljivih skupina, kao što je u slučaju Humane Nove ili tvrtke Hedona, koja je pokrenula proizvodnju čokolade, a zapošljava najvećim dijelom osobe s invaliditetom. Vlada je u travnju 2015. godine usvojila Strategiju razvoja društvenog poduzetništva u Hrvatskoj za razdoblje od 2015. do 2020. godine. Izradu je iniciralo tadašnje Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, koje je prepoznalo važnost i potencijal društvenog poduzetništva u poticanju zapošljavanja, pružanju socijalnih usluga i doprinosa socioekonomskom razvoju.
Iz Europskog socijalnog fonda financiraju se projekti iz područja društvenog poduzetništva u iznosu od 285 milijuna kuna. U svibnju 2017. potpisano je 18 ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava ukupne vrijednosti 10,4 milijuna kuna. Te godine potpisan je i ugovor za promicanje društvenog poduzetništva hrvatskih branitelja vrijedan 2,1 milijun kuna, a u svibnju 2019. otvoren je trajni poziv za jačanje poslovanja društvenih poduzetnika u vrijednosti od 100 milijuna kuna. Do sada je, kako doznajemo u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, potpisan 51 ugovor ukupne vrijednosti 58,8 milijuna kuna.
– Uzevši u obzir naše iskustvo u proteklom razdoblju i trenutačnu krizu uzrokovanu koronavirusom, kojom je i Hrvatska teško pogođena, te kontinuirano u aktivnom dijalogu sa socijalnim partnerima uspostavlja mjere za borbu protiv njezinih posljedica, kao i činjenicu da predmetna Strategija nije u potpunosti ispunila svoje ciljeve u prethodnom razdoblju, trenutačno se preispituje stajalište o društvenom poduzetništvu, kao i o mogućnostima koje ono otvara te se traži svjež pristup ovom važnom faktoru oporavka – kažu nam u Ministarstvu i dodaju da je u tijeku evaluacija društvenog poduzetništva u Hrvatskoj, koja će potrajati do prosinca ove godine.
Zadruga za etično financiranje i ACT grupa iz Čakovca, pionir socijalnog poduzetništva u Hrvatskoj iz kojeg je nastala i Humana Nova, u suradnji s LAG-om Vallis Collapis iz Ozlja pridruženi su partneri u projektu “Delfin”, koji se bavi predstavljanjem i promoviranjem modela društvenog poduzetništva u ruralnim područjima koja se suočavaju s odljevom mozgova, nezaposlenošću i starenjem stanovništva. Projektni konzorcij uključuje osam projektnih partnera iz Hrvatske, Njemačke, Mađarske i Italije, a projekt vrijedan oko 1,9 milijuna eura traje do 30. ožujka.
Ruralne regije Duga Resa, Saalekreis u Njemačkoj, Hajdu Bihar u Mađarskoj i Piedmont u Italiji surađuju na razvoju sustava financiranja javnih potpornih institucija za društveno poduzetništvo. U talijanskoj regiji Piedmonte radi čak 38.000 društvenih poduzetnika koji zapošljavaju i migrante.
– O društvenom ili socijalnom poduzetništvu kod nas se priča već gotovo dva desetljeća i, ako se osvrnemo unatrag, svakako se vide pomaci i napredak, ali ni blizu onome što smo prije desetak godina zamišljali kao ostvarenje tadašnjeg potencijala. Danas je sam koncept puno više prepoznatljiv, što je pohvalno, a tomu su svakako doprinijele politike EU, pa i Strategija razvoja društvenog poduzetništva, pa barem se može očekivati da više onih u javnoj sferi razumije o čemu se tu radi. Što se tiče broja društvenih poduzeća, kod nas se, kao i drugdje, često rade mapiranja kojima je cilj utvrditi koja su to društvena poduzeća i koliko ih ima, no primjenjuju se različite definicije i metodologije, pa ovisno o tome brojke se kreću od stotinjak do šestotinjak organizacija. No to u konačnici nije toliko važno. Bitno je prepoznati organizacijsku raznolikost društvenih poduzeća, jer tu spadaju i neke zadruge i neke udruge, poduzeća, fondacije te institucije, tj. organizacije i subjekti koji provode gospodarske aktivnosti, a većinu dobiti usmjeravaju na društvene, ekološke i socijalne ciljeve, za nešto što je za dobro zajednice ili društva, a ne za osobnu korist. I to je ono što ljudima uvijek čudno, zašto bi netko većinu dobiti davao dalje? No zapravo se radi o nešto drukčijem sustavu vrijednosti, o onom koji je temeljen na solidarnosti, na brizi za drugoga i za zajednicu, na empatiji, vrijednostima za koje mislim da nam svima trebaju više u društvu, a vidimo kako se rasplamsaju tek kada nas pogodi neka katastrofa. E pa, pravi društveni poduzetnici tako funkcioniraju cijelo vrijeme, promišljajući o tome kako pomoći drugima, što stvoriti zajedno, što dati, kako bi zajednici bilo bolje pa tako i njima kao dijelu te zajednice – objašnjava dr. sc. Davorka Vidović, docentica na Fakultetu političkih znanosti.
Oni koji se, poput nje, dulje bave tom temom, vide da se neke inicijative ne uspijevaju održati pa nakon nekog vremena nestanu.
– No vidimo i sve više dobrih primjera, sjajnih ideja koje uspijevaju stvoriti stabilnost, koji rastu i imaju se priliku replicirati drugdje. Vidimo i sve više mladih, koji imaju znanja, koji prepoznaju mogućnosti novih tehnologija i žele stvarati proizvode i usluge koje će pomoći nekima, doprinijeti dobrome u društvu, stvoriti drukčije poslovne i društvene odnose i procese. Ova pandemija uzdrmala je mnoge aktere na tržištu, a i pokazala nam koliko su važni ti kratki lanci nabave, lokalni proizvođači, posebno proizvođači hrane, te povjerenje kao temelj društvenih i ekonomskih odnosa. Može se očekivati, kako nam prethodna iskustva drugih zemalja pokazuju, da će društvena poduzeća biti otpornija u vremenima krize i nadam se da ćemo i mi tome svjedočiti. U većini usporedivih zemalja društveno poduzetništvo se, kao i kod nas, često usko shvaća, poistovjećuje se s radnom integracijom, sa zapošljavanjem najosjetljivijih skupina na tržištu rada. No važno je govoriti o tome kako je društveno poduzetništvo puno, puno više od toga; tu spada i kreiranje softvera za pomoć u učenju ili upravljanje kućnim uređajima za osobe s poteškoćama, proizvodnja i prodaja ekoloških poljoprivrednih i drugih proizvoda uz najkraću lokalnu nabavu i distribuciju, razvoj inovativnih načina prikupljanja, sortiranja i ponovne uporabe raznih otpadnih materijala, pa do razvoja raznih lokalnih, zajedničkih modela vlasništva i uporabe solarnih i drugih sustava obnovljive energije. To su samo neki od primjera, a ima ih još puno – kaže dr. sc. Vidović.
U nekim stvarima Hrvatska je, napominje, mogla biti uzor drugima pa je tako našu Strategiju iz 2015. OECD prepoznao kao primjer dobre prakse zbog dobro ciljanih mjera kao i participativnog procesa donošenja dokumenta.
– No naša je stvarnost da je i ta Strategija, poput mnogih drugih, ostala u nekoj ladici i ta šansa se sad čini prokockanom. Razlog tome ponajprije su slaba politička volja, što zvuči već kao otrcana fraza, ali zaista ne vidimo puno pomaka u tome da društveno poduzetništvo postane važnije pitanje na političkoj agendi, time se zapravo na toj razini nitko ozbiljno ne bavi. Za zemlje regije mi smo ipak uzor, ali ne toliko zbog tog policy ili institucionalnog modela, već zbog onog što se događa na terenu – zaključuje dr. sc. Vidović.
Problema ima i u postojećoj zakonskoj regulativi.
– Ne postoji jasan zakonodavni okvir ni sustav poticaja i benefita koji bi potaknuli poduzetnike i građane na osnivanje društvenih poduzeća, tako da taj segment poduzetništva i dalje u najvećoj mjeri ostaje vezan kroz inicijative udruga i ostalih organizacija civilnog društva, koje kroz poduzetničke aktivnosti pokušavaju osigurati dodatan izvor vlastitog financiranja. Jedini dokument koji stvara određeni okvir i podlogu radu društvenih poduzeća je Strategija razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za period od 2015. do 2020. godine, od koje nije u predviđenom periodu implementirano gotovo ništa. Društvena poduzeća u Hrvatskoj, za razliku od takvih poduzeća u većini drugih država EU, nemaju ni svoju pravnu definiciju, ni sustav poreznih poticaja i olakšica ni adekvatne izvore financiranja za svoj razvoj. S druge strane u EU gotovo 15 posto svih zaposlenih radi u društvenim poduzećima. Jedna od malobrojnih pozitivnih vijesti vezanih za institucionalnu podršku društvenim poduzećima u Hrvatskoj je program Europskog socijalnog fonda, koji je proveden tijekom 2020. godine. U sklopu njega odobrena je financijska podrška za 52 projekta društvenog poduzetništva – ističe Jeras.
VIDEO Od 12. veljače do 15. svibnja posjetite izložbu "Hrvatska svijetu"
Hm, što će nam socijalno poduzetništvo kada većina ljudi radi u javnim strukturama, paradržavnim i rođačkim poduzećima? Zar ima veće socijale od toga?... A manjina radi i zarađuje za sve njih. Nema socijalnijih poduzetnika nego ovih kod nas...