Pokretač svjetske inicijative ekološke održivosti Kristijan Curavić gostovao je u emisiji Večernjeg lista i govorio o ekologiji, problemu onečišćenja mora plastikom te o projektu certificiranja morsko-obalnih pojaseva.
Želimo znati nešto više o projektu Bijela zastava...
Bijela zastava svjetski je projekt pokrenut 2013. godine u Monaku. Cilj je bio stvoriti financijski održiv sustav. Bijela je zastava u sklopu Ocean Alliance konglomerata Ujedinjenih naroda, svjetskih korporacija i organizacija koje zajedno djeluju na smanjenju plastike koja se nalazi u moru i ubija morske životinje.
To je više od pukog čišćenja plastike, što taj projekt znači za svjetsku ekologiju?
Za svjetsku ekologiju i ekonomiju ima jako veliku važnost s obzirom na to da je taj projekt od samog početka osmišljen tako da bude dugotrajno financijski održiv i da se sustav može integrirati u sve zemlje svijeta te da dugoročno ostvari globalni učinak na smanjenje plastike.
Kada spominjete globalni učinak, kakav bi bio rezultat akcije da se svijet ujedini, izražen u brojkama i nekim konkretnim primjerima?
Naš je cilj, a kasnimo već godinu dana zbog COVID krize, organizirati summit na kojem će se okupiti predstavnici 180 država iz cijeloga svijeta. Što će više država implementirati naš sustav, koji je financijski održiv, a koji svakoj zemlji omogućuje fizičku ekstrakciju plastike te certificiranje obalnog pojasa, uspjeh će biti veći. Osam do 12 milijuna tona plastike završi u moru svake godine, a kada bi sudjelovalo više od stotinu zemalja, prvi put bismo imali veću količinu plastike koja je izvađena iz mora nego one koja u njega ulazi i došlo bi do najveće globalne promjene u povijesti.
Kada govorimo o ekologiji, to je još uvijek apstraktan pojam. Upravo ta količina plastike, što ona znači za živote ljudi?
Po svemu sudeći, kada uzmemo u obzir plastiku koja se već nalazi u moru, na neki način već smo izgubili rat protiv plastike. Globalne inicijative koje idu na smanjenje plastičnog otiska na kopnu neće imati veliki efekt jer postoji već prevelika količina plastike u vodi koja radi štetu. Ubija morski život, milijune života svake godine i već je ušla u ljudski organizam putem prehrambenog lanca.
Cijeli projekt nešto i košta, kako bi trebala izgledati financijska konstrukcija kada bi svijet prepoznao njegovu važnost?
Svijet je prepoznao da se bez toga ne može razvijati. Što se tiče financijskih konstrukcija, to nisu neke svote pojedinačnih ekoloških akcija čišćenja, to znači da se jedna zemlja mora obvezati na minimum 15, 20 godina, jedan dio svog proračuna usmjeriti u dugotrajno čišćenje. To su velika financijska sredstva, od najmanjih koja mogu iznositi do 4 milijuna eura ili do 300, 400, 500 milijuna ako uzmete visoko razvijene zemlje. To je suradnja između državnog i korporativnog sektora, mora postojati suradnja jer nitko nije sam odgovoran za problem.
Iznosi su veliki, što bi takva akcija u budućnosti donijela zemlji koja ulaže toliki novac?
To je jako kompleksno pitanje jer postoji mnogo segmenata, prije svega globalno pozicioniranje te zemlje kao svjetske turističke destinacije. Komunikacija povezana s polucijom plastike već se razvila zadnjih deset godina, ljudi su prepoznali problem. Zemlja koja uloži sredstva postat će konkurentnija na tržištu turizma, imat će ekonomski dugotrajni rast kroz turizam jer će imati siguran morski obalni pojas. Kod nas, recimo, postoji praksa da imamo hotele s pet zvjezdica, a na plažama je tona plastike. Treba eliminirati tu praksu.
Surađujete s mnogim zemljama. Kada biste trebali istaknuti koje zemlje imaju kvalitetan ekološki kredibilitet, kako biste ih rangirali?
Ima jako mnogo zemlja poput Švicarske, Norveške... Međutim, što se tiče inicijative zaštite mora, sve su u zaostatku. Ali sada će se to popraviti. Što se tiče Hrvatske, činjenica je da je jedna od najzagađenijih mediteranskih zemalja. Kod nas je plastični otisak toliko velik da mi jednostavno kao država, kao turistička destinacija, možemo izgubiti pozicioniranje. To je nešto što će se sada definirati. Fundamentalna usluga u turizmu jest pružiti siguran morski i obalni pojas, nije riječ samo o čistim sobama, spa oazama ili nekom luksuzu.
To prepoznaje i UN koji se okreće novim smjernicama. O čemu je riječ?
Prošle godine, tijekom mog boravka u Jordanu s bivšim sekretarom UNWTO-a dr. Talebom Rifaijem, jako mnogo smo razgovarali o integraciji našeg sustava u sve UN-ove organizacije koje imaju zaštitu mora pod svojom ingerencijom. Trebali smo ove godine potpisati prvi partnerski ugovor s UN-om koji je u kašnjenju zbog COVID krize. UN ima ključnu ulogu da prezentira zemljama održivi sustav, to je primarni cilj. Oni do sada nisu imali prilike napraviti nešto što je financijski održivo.
Velika je vijest da UN prepoznaje hrvatski trud. Kako su oni reagirali na projekt?
Cilj suradnje s UN-om jest da UN izađe s nama i prezentira to kao finalno rješenje na summitu, a idući tjedan predlažemo to Arapskim Emiratima.
Što konkretno dogovarate s Emiratima?
Idući tjedan sastat ćemo se s njihovom vladom, održat će se razgovori o organizaciji summita, certificiranju prvog obalnog pojasa na Bliskom istoku kako bi oni bili primjer kako sustav funkcioniranja. Druge stvari već smo dogovorili, govorili smo o tome koliki se dio njihove obale može u godinu dana certificirati prije toga pojasa i kako će država postići suradnju s korporativnim turističkim sektorom. Moramo zemljama dati rješenje koje se odnosi na kompletni obalni pojas, postoje dijelovi o kojima nitko ne brine, pa smo i to pokrili.
Kada certificirate određeni dio, koliko je trajanje certifikata?
Prije svega, ako certificirate 560 kilometara obale, morate imati na umu održavanje tog pojasa. Govorimo o integraciji sustava i unutar državnih tijela, moramo educirati dio ljudi koji će održavati taj obalni pojas kako bi on bio čist tijekom cijele godine.
Razmišlja li se o izmjeni kriterija financiranja Svjetske banke u kontekstu da se ekologija ipak stavlja na primarno mjesto?
Imali smo prilike usmjeriti rad na neke manje razvijene zemlje, to su zemlje koje nemaju veliki budžet. Za nekoliko mjeseci održat će se prezentacija na kojoj ćemo Svjetskoj banci predložiti, kod kreditiranja tih manjih turističkih zemlja, ali i drugih, da odobrava kredite koji bi bili korišteni za certifikaciju pojasa. Predložit će se kriteriji da se naš sustav odredi kao nešto što zemlja mora integrirati jer naš sustav daje brzo vizualna rješenja.
Koliko očekujete da ćete biti uspješni u tome?
Vjerujem da ćemo biti jako uspješni jer ovo je rješenje koje je bilo jako teško naći. U našim prijašnjim kontaktima vidjeli smo da su to jako dobro prihvatili. Njima to odgovara jer se rješenja mogu odmah ugraditi u sustav. Govorimo o sustavu koji dokazano funkcionira.
Ekologija budućnosti neće moći funkcionirati bez ekonomije, odnosno čvrstog spoja s ekonomijom. Koliko Hrvatska i druge zemlje kasne u percepciji toga da se ekologiju promatra kao neku sporadičnu inicijativu?
Pratim komunikaciju koja se prije deset godina pokrenula u svijetu, znači komunikaciju kroz medije i tako dalje. O tome se tek prije koju godinu dana počelo govoriti kod nas i to na niskoj razini. Komunikacija koja se sada u razvijenim zemljama nameće jest rješavanje problema, konkretne mjere. Hrvatska je u potencijalnoj opasnosti da na idućim summitima u nekoliko godina izgubi dobar imidž.
Kada biste morali uspoređivati hrvatsku kao turističku destinaciju, s kojim biste je zemljama stavili u rang?
To je teško reći. Hrvatska je top-destinacija na Mediteranu i sigurna je što se tiče u odnosu na druge destinacije, ali ne i što se tiče ekologije. Hrvatska je, recimo, na razini Afrike što se tiče ekološke svijesti, ona je jako niska. Trebat će mnogo raditi.
Što je sa članicama G7, kako one promatraju tu problematiku?
Stalno gledam kako zaobići dugotrajan proces integriranja našeg sustava. Prije tri godine započeo sam taj proces razgovora s ministrima zaštite okoliša članica G7. Komunicirali smo s Kanadom, gdje sam osobno dobio od premijera Justina Trudeaua prvu podršku članice G7 za naš sustav. Sada imamo i Italiju, do kraja godine nadamo se SAD-u. Ako G7 integrira naš sustav, to će potaknuti i druge zemlje.
Mnoge javne osobe dale su vam podršku. Čija vam je podrška najviše značila?
Lansiranje samog projekta 2013. godine s princom Albertom jako nam je puno značilo da dobijemo kredibilitet. Dodijelili smo bijelu zastavu predsjedniku Borutu Pahoru koji je to podržao, predsjedniku Makedonije, predsjednici Malte, predsjedniku Sejšela. Već smo stvorili kredibilitet, ali podrška bivšeg generalnog sekretara UNWTO-a dr. Taleba Rifaija koji je postao član upravnog odbora, na tome smo dobili veliku težinu. Mnogo nam je pomogao i bivši vlasnik formule 1 Ben Ecclestone.
