Na povratku iz Splita s otkrivanja spomenika 4. gardijskoj brigadi Ivica Vrkić u ponedjeljak oko 23 sata došao je pred zgradu vukovarske policije među prosvjednike. Ne kao političar ili osječki gradonačelnik, već kao počasni građanin tog simbola stradanja i jer je uvidio da nije završio mirnu reintegraciju, za što se osjeća suodgovornim. Vrkić se time nametnuo kao posrednik u vukovarskoj drami pa ga i Stožer za obranu Vukovara vidi kao takvog.
– Svakako podržavamo takav prijedlog i mi Vrkića smatramo našom tihom diplomacijom. Radi se o čovjeku koji je učinio mnogo za Vukovar za mirne reintegracije pa može i sada. Kao počasni građanin ima i određenu moralnu obvezu – kaže Vlado Iljkić, jedan od čelnika vukovarskog Stožera. Svoje motive Vrkić nam je objasnio u intervjuu.
Podržavamo Vrkića
– Nisam mogao otići kući mirno spavati kad vidim da je Vukovar budan. Samoinicijativno sam otišao u Vukovar da razgovaram s prosvjednicima i policijom na način kako sam to radio i u mirnoj reintegraciji. Dijalogom je uvijek moguće naći rješenje, kako bi se ljudi i odnosi hladili, a ne zagrijavali.
Neki su vam prosvjednici prigovorili da je mirna reintegracija kriva za sve?
Većina njih je za dijalog, a ne za radikalizaciju. Tu nema politike, već je riječ o domoljubnoj dimenziji koju treba razumjeti. Neki su me pokušali provocirati, ali ne mogu jer imam čvrst stav o odnosima Srba i Hrvata, a kad su me čuli što sam rekao državnom odvjetniku koji je u stanju spavati iako ne zna što će se do jutra događati, shvatili su da sam došao bez kompleksa otvoreno razgovarati. Svaka figa u džepu s bilo koje strane samo nas razdvaja i za to nemamo više vremena i prostora, moramo se baviti gospodarstvom kako bismo preživjeli, a ne baviti se glupom politikom. Rekli su mi da sam ja kriv što su Srbi ostali u Vukovaru. Naravno da sam im odgovorio da nisam kriv, već zaslužan što su ostali, pod pretpostavkom da poštuju hrvatsku državu. Štitio sam interese Srba, ali i interese Hrvatske. Smatrao sam i da je moje moralno pravo da kažem našim ljudima da su u pravu, da se ne može primjenjivati zakon a da se ne primjenjuje u političkom kontekstu. A u Vukovaru se ne može primijeniti jer tamo vlada neravnopravnost u političkim odnosima. Hrvati nemaju povjerenje u Srbe kako se odnose prema hrvatskoj državi, a Srbi sporo prihvaćaju hrvatsku stvarnost. I nije problem u ćirilici, problem je u odnosima. A odnosi su tamo takvi jer se ne razgovara ozbiljno koji su to interesi Srba, a koji Hrvata, a posebice ne o tomu kako se Srbi ponašaju prema hrvatskoj državi. Ako Srbi nisu spremni pomoći u traženju nestalih i poginulih, ako nisu spremni sudjelovati u koloni sjećanja, onda normalno da Hrvati razmišljaju kakav je njihov odnos prema Hrvatskoj. U takvom neravnopravnom odnosu ne može se stavljati simbol koji nas može vraćati u prošlost. Zato je najvažnije stvoriti uvjete kroz koje će konsenzusom i Srbi i Hrvati utvrditi kada je moguće primijeniti zakon. A ne ga forsirati i trenirati strogoću.
Uvođenje ćirilice na ovaj način nije ni u interesu Srba u Vukovaru, pa i šire?
Naravno, nikome ne odgovara kad jedva živimo to vraćati kao ključnu hrvatsku temu i to gurati kroz činjenicu da treba primjenjivati zakon, to je naprosto greška u koracima. Ne možemo živjeti na način da ideološke i političke teme budu ispred gladnoga želuca. Mi optužujemo Srbe zato što se postavlja ćirilica, a nitko ih ne pita jesu li oni za to ili nisu. I oni žele tamo živjeti. Ali ne možemo im davati prava koja nemaju pokriće u odnosu prema hrvatskoj državi. Kao svjedok u reintegraciji mogu vam reći da nikad nismo razgovarali o ćirilici, već o odnosu Srba i Hrvata.
Hladan mir, a ne suživot
U Udbini su bez problema stavljene oznake na ćirilici.
Svaka čast Udbini, ali ne može se nijedan simbol u Hrvatskoj mjeriti s Vukovarom. Nema u Vukovaru većeg zakona od Vukovara. Ne može se sada izvlačiti politički i hladno pravnički da treba primjenjivati zakon. Pa kome je to uopće sporno, ali ne može se ne voditi računa o posljedicama njegove provedbe. Trebalo je stvoriti uvjete da se takav zakon može provesti.
O tomu nešto govori ponašanje mladih Srba na košarci u Vukovaru?
To je samo dokaz da je taj suživot zapravo samo hladan mir. Sada pričati o provedbi zakona, a ne biti spreman na licu mjesta procijeniti odnose u kojima ga primjenjuješ pokazuje da netko siluje odnose. Inače, drugi ljudi su danas trebali biti tamo, od predsjednika države pa do ne znam koga da se o tome razgovara. Dakle, to nije neozbiljna stvar i ne može se kabinetski riješiti. Iako sam legitimist i apsolutno sam za provedbu zakona, pitam koji je to zakon koji pali vatru umjesto da širi zadovoljstva. Ali za to treba truda i rada.
Jeste li razgovarali s nekim u Vladi jer su njihove poruke prilično odrješite u smislu provedbe zakona?
Jesam, s vrlo odgovornim čovjekom, ali neću o tome govoriti jer je to bilo na osobnoj razini. Slično razmišljamo i zajednički smo radili na tomu da nadležno tužiteljstvo, ako može, po hitnoj proceduri odradi svoje, kako bi se ljudi mirno razišli, što su i učinili nakon moje zamolbe upućene ljudima iz Stožera.
Vlada nastavlja s postavljanjem ploča, okuplja se sve više prosvjednika i policije. Kamo to vodi?
To nije pametno i ne može dobro završiti, ako bilo tko samo na jedan način prilazi tomu. Mora se sjesti i razgovarati. Nije bitno tko je u pravu, nego je bitno dobro procijeniti političke odnose. Ako toga nisu svjesni oni koji su za to odgovorni, bojim se da ćemo svi snositi posljedice za to što se ne razumije stanje u Vukovaru.
I u Dubrovniku su osvanuli grafiti “Srbe na vrbe”...?
To je glupa reakcija, nisu Srbi za to krivi. Krivi smo mi političari koji nismo uredili odnose između Hrvata i Srba.
Pojavila se informacija da su vas branitelji angažirali za posrednika?
U Virovitici sam i dobio sam samo informaciju da su iz Stožera zahvalni što sam se uključio i dođe li do razgovora, da su spremni predložiti da se i ja u to uključim. Procijene li tako sve strane, vrlo rado ću se uključiti.
>>Nova dvojezična ploča postavljena i na policijsku postaju u Vukovaru
>>Matić: Žrtva je prva pružila ruku pomirenja. Srbi nisu uzvratili
