U restoranu Hudson smještenom u sjevernom dijelu Den Haaga, u Scheveningenu, u tipičnom američkom ambijentu, drugi tužitelj Douglas Stringer u slučaju vezanom uz Herceg Bosnu, uz prilično veseo žamor, popio je piće i razgovarao s društvom. Činilo se kao da ima razloga za slavlje. Ispred tog restorana, vani, na ne pretjerano ugodnih 10-tak stupnjeva Celzijevih s jakim sjevercem, susreli smo se s odvjetnicima Nikom Pinter i Michaelom Karnavasom. Bili su potišteni, gotovo bespomoćni, ali odlučni da krenu u novu bitku. Unatoč tome što želja postoji, čak 2600 stranica gusto tipkanog teksta na francuskom jeziku suca Jean-Claudea Antonettija bila im je prva ozbiljnija zapreka. Treba pronaći zamke i loše strane u izreci presude i tek predstoji veliki posao kako odbaciti udruženi zločinački pothvat.
Suprotstaviti se mašineriji
Čak je to, uspjeli smo nepristojno prisluškivati i privatni razgovor jednoga od odvjetnika sa švicarskim ad litem, nestalnim sucem ispred Tribunala u Haagu Stefanom Treschelom, vrlo izvjesno, a postoji očito veliki manevarski prostor, ali i potreba sitnoga veza kako bi se složio mozaik žalbe. U jednome trenutku je upravo sudac Treschel rekao da postoje neke točke koje se mogu ozbiljno preispitati. Odvjetnik Michael Karnavas koji je zastupao Jadranka Prlića, ali i Nika Pinter, šefica obrane generala Slobodana Praljka, bili su razočarani jer su uložili silan napor da se suprotstave mašineriji Tužiteljstva.
No, ono što ih motivira da s predanim entuzijazmom krenu dalje jest činjenica da je gotovo identična prvostupanjska presuda bila za slučaj generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka. I za Oluju, upravo kao i za šestoricu dužnosnika Herceg Bosne, najspornija je interpretacija brijunskih transkripata i nekih ranijih dokumenata iz ureda predsjednika Republike Franje Tuđmana. To je stvorilo tužiteljski, a zatim i sudački mozaik udruženog zločinačkog pothvata. Da je ta optužba otpala, Prlić kao prvooptuženi bivši predsjednik Vlade vjerojatno bi već u srijedu bio na slobodi, dok bi ministar obrane Bruno Stojić, generali Slobodan Praljak i Milivoj Petković, zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić i šef Odjela za zatočenike Berislav Pušić dobili neusporedivo manje zatvorske kazne, procjenjuju odvjetnički timovi, te bi s uračunanim vremenom u pritvoru bili blizu odlasku kući. I da se dogodio taj scenarij, s obzirom na to da bi optuženi u roku od tri sata morali napustiti Nizozemsku, bio je razrađen plan da ih se prebaci na zrakoplov ili da se automobilima upute kući.
Presuda na 6 kg papira
Ovako su ostali u pritvoru u Scheveningenu do daljnjega. Odmah nakon izricanja presude Brunu Stojića došli su tamo posjetiti njegov sin i zet. Većina je odvjetnika, osim kraćeg zadržavanja u pritvorskome dijelu suda u Haagu u srijedu, u Scheveningenu bila i jučer. Za svoje branjenike kažu da su šokirani, ali i dobro istrenirani u haaškome pritvoru prihvatiti i tu novu kušnju. Kako sada stvari stoje, do 27. lipnja obrane moraju dostaviti najavu žalbe na presudu, a dodatno će vrijeme tražiti i zbog potrebe da se dobro prouči teška presuda ispisana na čak šest kilograma papira. Prva statusna konferencija o ovome predmetu održat će se onda kada bude dostupan prijevod na jezik na kojem i optuženi mogu razumjeti sve navode. Tek predstoji rovovska borba u kojoj bi se ponovno poraženi i pobjednici mogli unaprijed znati ako službena hrvatska politika u Zagrebu ne dade makar logističku potporu obranama šestorice dužnosnika u Bosni i Hercegovini.
>>'Presuda je nerazumljiva, neprihvatljiva i nepravedna'
>>Radi četiri dana tjedno, a onda bježi kući u Pariz
