– Lijepo nam je ovdje. Ljepše je kad nas je više – kažu stanari stambene zajednice u dnevnom centru u Čakovcu, u Ulici A. G. Matoša. Dok jedni gule krumpir za ručak, drugi krate vrijeme igrajući čovječe, ne ljuti se. Za stolom grupica nešto plete. Atmosfera je prava obiteljska.
U Međimurskoj županiji djeluje šest takvih stambenih zajednica za osobe s mentalnom retardacijom. Stanari u tzv. dnevnom boravku dio dana provode zajedno, olakšavajući tako život i sebi i svojim obiteljima. U Međimurju je 11.300 osoba s invaliditetom, gotovo deset posto ukupnog stanovništva. Prema podacima Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu zaštitu i nacionalne manjine, čak je 14,2 posto osoba s invaliditetom (1600) dječje dobi, od rođenja do 19 godina, što je najveći postotak u Hrvatskoj.
Liječnica Jadranka Hranilović, koja godinama radi s osobama s mentalnom retardacijom, kaže da je 10 posto osoba s invaliditetom hrvatski prosjek. Iznenadila se kada je doznala da je 14,2 posto djece jer, veli, to dosad nije čula. Ako je podatak točan, trebalo bi, smatra, okupiti stručnjake i izraditi studiju, a potom i interventni plan jer je ta brojka zabrinjavajuća.
– U to su vjerojatno ubrojena djeca sa širokim spektrom poteškoća u razvoju, od onih najmanjih do najtežih slučajeva. U Međimurju živi i velik broj djece romske nacionalnosti koja zbog nepoznavanja hrvatskog jezika, pa i zanemarivanja roditelja, rade po prilagođenom programu. Ne znam jesu li i ona uključena u taj statistički podatak – kaže dr. Hranilović.
Najvažnije je, veli, da se djeci s teškoćama u razvoju što prije počne pomagati, a osobama s invaliditetom omogući normalan život. Rješenje mogu biti i stambene zajednice.
Jadranka Hranilović ističe da bi trebalo izraditi dobar strateški plan, u kojem bi se razradilo uklanjanje arhitektonskih barijera za osobe u kolicima, lakše zapošljavanje osoba s invaliditetom, poboljšanje kvalitete življenja i drugo. U udrugama treba angažirati što više stručnjaka, a za to je potreban i novac, kojeg je uvijek premalo.
U Savezu udruga invalida Međimurske županija pet je udruga.
– Svaka udruga ima oko 400 članova, što znači da ih je u njihov rad uključeno 2000 ljudi. Upravo u razvijenoj svijesti građana koji traže stručnu pomoć, vidim razlog tako velikog broja osoba s invaliditetom. O tome je li krivo podneblje za to što je mnogo djece s invaliditetom, ne bih špekulirao – kaže Dragutin Šarić, iz Saveza udruga invalida. Četvrtina osoba s invaliditetom u Međimurju živi u nezadovoljavajućim uvjetima. Od njih 5000 u radnoaktivnoj dobi, radi ih manje od 300.
