Sada je znanstveno dokazano – tko ima poveliku stražnjicu možda ima i potencijal prvaka u sprintanju! Znanstvenici s britanskog Sveučilišta Loughborough u istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu Medicine and Science in Sports and Exercise, utvrdili su kako oni koji imaju izraženiji gluteus maximus, odnosno mišić koji oblikuje stražnjicu, trče brže od onih kod kojih je veličina stražnjice prosječna.
Tijela vrhunskih sprintera
I taj se zaključak odnosi na 44 posto promatranih u najnovijem istraživanju. Do tog su zaključka došli usporedbom donjeg dijela tijela kod vrhunskih sprintera, onih s prosječnim rezultatima i onih koji uopće ne sprintaju. I tako je zaključeno ono što se odmah moglo pretpostaviti, da su sprinteri kod kojih je najbolji osobni rezultat 9,99 sekundi na 100 metara mišićaviji, ali na prilično poseban način.
Jasno je da su butni mišići kod vrhunskih sprintera posebno razvijeni i veći, ali bilo je ipak neočekivano da su znatno veći i – mišići stražnjice. Logično je da su znanstvenici svoje otkriće proglasili prijelomnim u teoriji treninga, odnosno smatraju da će se treniranje tih sportaša bitno promijeniti. Imaju na to i pravo jer je istraživanje napravljeno prilično preciznim metodama, odnosno korištenjem magnetske rezonancije (MR) mjerili su 23 mišića donjih ekstremiteta kod 42 različita muškarca. Petorica su među njima vrhunski sprinteri, 26 s prosječnim rezultatima te 11 onih koji se ne bave aktivno tom vrstom sporta.
Grupa vrhunskih i prosječnih sprintera, a treba naglasiti da i jedni i drugi imaju redoviti i profesionalno vođeni program treninga, obuhvatila je one s rezultatima od 9,91 do 11,25 sekundi na 100 metara. Za tu je grupu utvrđeno kako između vrhunskih i onih s prosječnim rezultatima postoji bitna razlika, a to je gluteus maximus. Taj je mišić kod vrhunskih sprintera 45 posto veći nego kod onih s prosječnim rezultatom.
– Vjeruje se da na sprintanje utječe puno čimbenika, tehnika, psihologija, prehrana, anatomija i još drugih čimbenika. Pronaći da je jedan mišić toliko važan, odnosno da objašnjava gotovo razliku u rezultatu kod gotovo polovice promatranih je prilično nevjerojatno. Čini se kako je veličina mišića važnija za brzo trčanje nego što smo do sada mislili, a posebno se to odnosi na ekstenzore kuka te gluteus maximus. Logična je posljedica da će s većim gluteusom maximusom sprinter moći generirati više snage te tako i veću brzinu sprintanja. Tako povećavanje veličine posebice gluteusa maximusa, kao i mišića ekstenzora kuka, trebalo bi omogućiti bolje sprintanje, objasnio je Jonathan Folland sa Sveučilišta Loughborough.
Revolucija u treningu
Istraživanje slično ovome provest će se sada i na ženama, a prikupljaju se podaci koji će omogućiti usporedbu trkača koji trče na različitim udaljenostima. Do sada nije bilo sasvim jasno koji točno mišići ponajviše utječu na brzinu sprinta, pa se tako drži da bi ovo istraživanje moglo revolucionarizirati trenažni proces te tako i poboljšati performanse.
– Vjerujem da ovo istraživanje ima potencijala za značajan utjecaj na trenere koji rade s najboljim sprinterima, vrlo je teško pronaći neko istraživanje napravljeno na zaista najboljima, pa je tako zaista uzbudljivo pronaći specifične karakteristike koje prave razliku između dobrih i najboljih – rekao je Rob Miller, profesionalni trener, ali i doktorand na Sveučilištu koji supotpisuje rad pod nazivom The Muscle Morphology of Elite Sprint Running.
Estetika I snaga /explozivnost nisu nuzno povezani..naslov vara.