U Hrvatskoj godišnje od malignih bolesti oboli od 110 do 130 djece. Prof. dr. sc. Ernest Bilić, pročelnik Zavoda za pedijatrijsku onkologiju i hematologiju zagrebačkog Rebra kaže da o tome vodi precizne podatke kroz koje je uočio da je Hrvatska u europskom prosjeku što se tiče učestalosti obolijevanja od svih leukemija i limfoma u djece do 18 godina. Osim kad je riječ o akutnoj limfoblastičnoj leukemiji (ALL) koja je u Zagrebu kod djece do četiri godine znatno učestalija nego u ostatku zemlje i iznad je europskog prosjeka. Ipak, i ta stopa obolijevanja u Zagrebu niža je od iznimno visoke u Danskoj i nekim drugim skandinavskim zemljama.
Okidač u okolišu
– Zapravo nemamo spoznaju zbog čega nastaje akutna limfoblastična leukemija osim što znamo da se djeca rađaju s određenim proonkogenima, genima koji su sposobni u određenim okolnostima izazvati zloćudnu preobrazbu. Uzrok ne znamo, događa li se to zbog virusa, zračenja, elektromagnetskog zračenja, pesticida... Jedan posto djece rađa se s pozitivnom translokacijoma gena t(12;21); TEL-AML1, dakle jedan posto djece ima šansu da će dobiti leukemiju, a dobije je svako stoto dijete. Znači, nije dostatno imati taj gen, nego mora biti još nešto, nešto izvana – objašnjava prof. Bilić.
Imali su slučaj dvoje oboljele djece koja su rođena istog dana u jednom rodilištu u Hrvatskoj. Pokušavali su istražiti tijek trudnoće njihovih majki, čime se bave, jesu li imale ikakvu virozu, no nisu uspjeli otkriti ništa na temelju čega bi zaključili što je mogući okidač. Osim toga, istraživali su slučaj troje djece oboljele od Burkittova lifmoma, koji su se razboljeli unutar godine dana, a rođeni su u isto vrijeme u jednom našem rodilištu.
– Opet ništa nismo uspjeli dokazati, osim što znamo da svi žive u istočnom dijelu Zagreba. Tako da, nažalost, ne znamo zašto nastaje leukemija – kaže prof. Bilić.
Na odjelu pedijatrijske onkologije zagrebačkog Rebra upoznali smo Danijelu, Anitu, Martinu i Nedu, četiri hrabre žene i majke još hrabrije djece koje su se upoznale, kako kažu, u svojoj tuzi. Sve su one majke mališana kojima je dijagnosticirana maligna bolest, djece heroja koja se bore za svoj život, a one su pritom uz njih. Ali ne i noću jer ovaj Zavod nema kapaciteta za njihov smještaj. To je jedan od razloga zašto je u tijeku akcija prikupljanja novca da se na posljednjem katu glavne zgrade KBC-a Rebro dovrši novi odjel koji će, nada se prof. Ernest Bilić, do Božića biti u roh-bau fazi. Tko god prođe ovim Zavodom na ulazu u glavnu zgradu KBC-a, dao bi sve da ta djeca sutra ozdrave ili da im se barem olakša liječenje.
Ili toneš ili se boriš
– Kad bismo na televiziji vidjele oboljelu djecu, nismo ih mogle gledati – posve ljudski i razumljivo pričaju ove majke koje su sve redom doživjele šok i strah kada se upravo to dogodilo njihovoj djeci.
– Ili toneš ili se boriš. Nema trećeg – poručuju. One i njihova djeca se bore. Za njih se bori svaki član osoblja ovog Zavoda.
– Imamo pet liječnika, troje kolega na specijalizaciji, 30 medicinskih sestara. Daleko je najstresniji posao za sestre i liječnike jer borba za život djece doslovce je svakodnevna. Zbog agresivnih protokola liječenja djeca ne gube samo kosu, što je očigledno, nego im je ogoljen i imunosni sustav. Stalno imate dvoje, troje koji su na rubu i sestre su pod strahovitim stresom. Kako nemamo mogućnost da mama ili tata budu 24 sata uz dijete, oni se pozdrave s djetetom navečer, a sestre su tu kada ih po noći treba zagrliti, držati za ruku, one im kuhaju... Ima trenutaka kada dođemo do ruba, no činimo sve što možemo i onda doista zazivamo Božju pomoć jer nažalost nismo čudotvorci – opisuje prof. Bilić nadajući se da će novi prostor biti dovršen do Božića. Trenutačno, u Zavodu na samom ulazu u najveću bolnicu u zemlji s jedne strane je cesta, a s druge ventilacija iz podruma. Sve su sobe dvokrevetne i trokrevetne i dijele jedan tuš i WC.
Svi možemo pomoći gradnju donacijom Zakladi Dječja onkologija Rebro na broj računa HR7323400091110973865.
Zajedničko im je to da su cijepljeni. Ne treba ništ dodat.