“Ovo je konj, a ovo magarac”, podučava mladi tata svog trogodišnjaka u božićnom selu u Docu Donjem, zaselku Nart, zavučenom duboko u Zamosorje u zaleđu Omiša. “Eno ovce!”, oduševljeno će mališan koji prvi put uživo ima priliku vidjeti neke od domaćih, autohtonih životinja našeg podneblja. Mladi i poduzetni Tihomir Lučić sa svojom obitelji od svoga je zaselka napravio pravu božićnu atrakciju.
Gradonačelnik nije došao
Kamenjar u koji su se zavukle prostrane nastambe za domaće životinje okitio je s više od milijun šarenih lampica, po uzoru na božićnu bajku obitelji Salaj i u svoje malo mjesto, u kojem zimi živi tek 11 starijih ljudi, privukao tisuće Splićana, Makarana, Omišana, Imoćana, Hercegovaca, Šibenčana... S kilometarske udaljenosti vidi se Dolac Donji, svijetli poput okićenog bora i usmjerava kolone ljudi koji parkiraju uz cestu, kilometar i više udaljeni od svjetlucavog sela, za koje većina Splićana do jučer nije ni čula. Ima i autobusa koji stižu izdaleka. Istra, Lika, Rijeka...
U božićnom selu susrećemo i bračni par iz Crikvenice kao i veselo društvo koje je došlo u Hrvatsku iz Njemačke kako bi proslavilo blagdane na grudi svojih roditelja. Sve vrvi od razdragane djece koja trčkaraju, fotografiraju se s Djedom Božićnjakom s vilenjakom na svjetlucavim saonicama...
– Ideja je došla slučajno. Sve je krenulo od ljubavi prema životinjama. Počelo je s jednim konjem, pa dva, tri, pet i na kraju evo cijelog božićnog sela – kaže Tihomir. Sve su to njihove životinje, vrlo pitome.
– Svaki se dan s njima radi. Prije otvorenja mjesec dana smo ih lagano navikavali na glazbu i ovo im je svakodnevica. Imamo konje, magarce, ovce, ljame, krave, paunove, guske patke, raznu perad, zečeve, jelene... Ljame, koje jedine nisu naše domaće životinje, su se jako dobro snašle – govori Lučić dok dvije ljame znatiželjno gledaju u posjetitelje umiljato naginjući glave. Djeca ih obožavaju. Na pitanje koliko košta milijun lampica, naš nam domaćin diplomatski odgovara – jako puno.
– Nisu najveći problem financije. Sve smo radili apsolutno sami, članovi naše obitelji bez ikakve potpore gradonačelnika Omiša koji se nije udostojio ni doći. Gradsku vodu smo dobili prije dvadesetak dana, što znači da ni pitku vodu nismo imali – žali se Tiho. A bez vode bio bi to teško izvediv pothvat jer osim, za piće i higijenu, služi i kao dekoracija s obzirom na to da je božićno selo puno fontana, jezeraca i tekuće vode koja teče preko kamena.
– Ime zaselka Nard u prijevodu znači ljuti kamen, kao i što sami možete vidjeti. Sve kamen na kamenu, zemlje nema. Ljudi su nekad radili male škrape, čistili i kopali da bi došli do dva ili tri kvadrata zemlje gdje su sadili loze, smokve... Mi smo uspjeli očistiti 15-ak tisuća kvadrata – kaže nam Tihomir i procjenjuje da ih je do sada posjetilo više od 20 tisuća ljudi.
– Više sam nego zadovoljan s obzirom na to da selo ima 11 stanovnika, da je bilo zapušteno. A onda se dogodio ovaj bum. Znate li što za mali Dolac Donji znači kada u jednom danu dođe dvije tisuće ljudi?! – objašnjava Tihomir. On i njegova obitelj inače se bave ugostiteljstvom, a u Docu imaju kuću koju iznajmljuju turistima.
Vilenjak iz osnovne škole
– Slažemo kamen po kamen da biste danas vi vidjeli ovo što smo napravili – kaže Tihomir i dodaje kako su u posao uključeni svi: on, njegova supruga, sin Ante Nikola od 15 godina te njegovi otac i mater.
Antu Nikolu u ulozi vilenjaka susrećemo u društvu Djeda Božićnjaka. Vilenjak Ante Nikola, dok se njegovi vršnjaci igraju, ima obveza u božićnom selu, ali radi to s ljubavlju i nije mu teško.
– Baš je lijepo kad te djeca zagrle i slikaju se s vilenjakom... – kaže. On ide u osmi razred osnovne škole Vjekoslava Paraća u Solinu. Otkako su počeli praznici, u božićnom selu je svaki dan.
– Ovdje mi je zanimljivo – kaže Nikola, a njegov tata dodaje:
– Za nas je Božić stvarnost i realnost. Naši posjetitelji mogu uživati u ugostiteljskoj ponudi. Isključivo radimo s lokalnim OPG-ovima i nudimo soparnike, domaće kobasice, fritule, palačinke... Ponuda nije velika, ali ljudi odlaze zadovoljni jer znaju da su pojeli nešto što je kvalitetno i svojoj djeci priuštili nezaboravnu zabavu.
U selu žive mahom stariji ljudi, a kada je Tihina obitelj počela s turizmom, napravila kuću i bazen, mnogi su se čudili tko će ovamo doći. Međutim, ta je kuća puna više od 100 dana godišnje, a bilo je interesa i za zimu, ali je nisu željeli iznajmiti.
– Kada smo počeli, mnogi su govorili da smo ludi, ali krenulo nam je dobro i nadam se da će i susjedi našim stopama. Ovo je prilika da oživimo selo – ističe Tihomir. Prije no što su započeli svoju božićnu bajku posjetili su imanje Salaj.
– Zaista je predivno, veličanstveno i golemo, ali mi smo djeca kamena. Ja mislim da kamen ne može platiti nitko jer kamen ima dušu – kaže naš domaćin.
Kamen je za njih i zimska dekoracija, željeli su ga naglasiti pa reflektori osvjetljavaju gromade koje djeluju i dekorativno i zastrašujuće i tajanstveno. Dogodine Lučići planiraju selo okititi s dva milijuna lampica.
– Vidjeti osmijeh na licima djece i znati da u selu s 11 ljudi ima dvije tisuće ljudi, to nema cijene – poručuje Tihomir.
Iako se nisu specijalno reklamirali niti su tražili suradnju s putničkim agencijama, one su se same uključile. Dojmovi posjetitelja ovdje su najbolja reklama.
>> Pogledajte i božićnu bajku obitelji Salaj
