Bozanić spašava župni vjeronauk
Zbog naglaska na školski vjeronauk, onaj u župi gotovo je sasvim marginaliziran.
Komentari 261
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
U praksi kod školskog vjeronauka dolazi do velikih kontradiktornosti. Prvo, u školi se uči katolički vjeronauk, ako dijete ne pohađa vjeronauk teško može obaviti predviđene sakramente. Ako ide na vjeronauk, nitko nema manju ocjenu od 3 jer je to odgojni predmet i automatski podiže ocjenu. Roditelji se bune jer misle da je djeci dovoljan školski vjeronauk i pitaju se zašto poslije škole moraju djecu voziti na crkveni vjeronauk. Danas to nije tako jednostavno jer većina roditelja radi i nema vremena voziti djecu kad i gdje tko hoće. Mislim da vjeronauka u školi ne treba biti. Da se mene pita, u školu bih stavila filozofiju ili etiku. A vjeronauk neka bude u crkvi kao i prije 90-ih. Uostalom, i ja sam išla na vjeronauk u crkvu i ništa mi ne fali. Mogu reći da sam išla s veseljem jer mi to bilo neobično. Nisam morala nositi hrpu knjiga. Kraj crkve bio veliki park gdje je svećenik s nama igrao graničar, a s dečkima nogomet i svi smo ga poštovali. Danas se više nezna tko je svećenik, a tko nije.