Nakon punih deset godina Hrvatska će imati ponovno potpredsjednika Vlade iz redova manjina. Sa SDSS-ovim Borisom Miloševićem razgovarali smo o stanju u državi i društvu, položaju srpske zajednice, slabljenju desnice, treba li “za dom spremni” zakonom zabraniti, a otkrio je i hoće li ovog 5. kolovoza u Knin na obljetnicu Oluje.
Sabor vas još mora potvrditi, ali, kako stvari stoje, vi ste novi potpredsjednik Vlade iz redova manjinaca. Kako planirate iskoristiti iduće četiri godine?
Ako me u prvim danima zasjedanja Sabor potvrdi kao člana Vlade, svakako ću nastojati ostvariti dobar rezultat, a to znači ispuniti najveći dio programa koji će Vlada izraditi u suradnji s predstavnicima nacionalnih manjina. Pogotovo da se ostvare pomaci u području obrazovanja nacionalnih manjina kao i ostvarivanja prava na jezik i pismo što je važno za društvo u cjelini, ne samo za manjine. Važna stavka će mi biti da osiguram donošenje svih strateških dokumenata važnih za zaštitu i unapređenje ljudskih prava kao i njihovu provedbu u zadanim rokovima. Osim toga, civilno društvo koje ima velike kapacitete mora osjetiti protočnost i blagodati EU fondova i na tom planu se nadam iskoracima. Najveći izazov će biti atmosfera u društvu koju stalno zagađuju razni politički akteri koji nemaju drugi politički sadržaj do dizanje tenzija protiv drugog i drugačijeg, najčešće Srba. Tu sam spreman dati svoj doprinos smirivanju tenzija u društvu, graditi atmosferu pomirenja i dijaloga bez diskriminacije i stigmatizacije kako Srba, Roma, tako i svih koji su žrtve tih negativnih pojava u društvu.
Što točno vaše imenovanje manjinama donosi, koje ćete sve ovlasti u Vladi imati?
Najveći dio radnog vijeka bavim se pravima nacionalnih manjina, bio sam i zastupnik, poznajem dobro problematiku svih nacionalnih manjina, stoga će u meni dobiti čovjeka kojem ne treba puno objašnjavati problem, nego ću odmah tražiti rješenje. Bit ću potpredsjednik Vlade zadužen za društvene djelatnosti i ljudska prava. Prema važećim propisima, to mi daje mogućnost formiranja vlastitog Ureda potpredsjednika i vođenje jedne od Vladinih koordinacija. Koga ću sve koordinirati u toj koordinaciji za društvene djelatnosti, tek treba definirati, a to ovisi i o samoj arhitekturi Vlade, odnosno ustroju ministarstava.
Deset je godina prošlo otkako su manjinci zadnji put imali potpredsjednika Vlade. Govori li nam to nešto o domaćoj političkoj sceni?
Na položaj manjina u društvu u Hrvatskoj jako utječe stav vlasti prema njima, stoga je imenovanje na mjesto potpredsjednika Vlade važno za društvo na simboličkoj razini gdje će predstavnik manjine, Srbin, brinuti o ljudskim pravima u Vladi umjerenog desnog centra. To je prije koju godinu čak izgledalo nezamislivo, a zapravo oko tog ne bi smjelo biti tabua. Ovo je sad samo vraćanje na nešto što smo dostigli prije desetak godina i što se tad pokazalo dobrim za zemlju. Ovaj povratak na nekad dosegnute standarde pokazatelj je da smo kao društvo išli unatrag, što se, nažalost, dogodilo nakon ulaska Republike Hrvatske u EU. Činilo se u jednom trenutku da će proces pristupanja Hrvatske Europskoj uniji učiniti društvo demokratski zrelijim, da će demokratske institucije ojačati da se mogu oduprijeti populizmu i ekstremnoj desnici, ali to se, nažalost, nije dogodilo.
Pregovori i razgovori oko sastavljanja Vlade nastavljaju se i dalje. Koliko manjine žele državnih tajnika i koji su vam resori zanimljivi po tom pitanju?
Dogovorena je samo pozicija potpredsjednika Vlade, stoga pregovori idu dalje. Sam broj državnih tajnika u ovom trenutku nismo definirali, a resori koji su nam zanimljivi su uprava, obrazovanje, regionalni razvoj, poljoprivreda, zaštita okoliša, dakle resori koji se tiču ostvarivanja prava manjina, ali i oni resori koji život znače na područjima koji su daleko ispod prosjeka razvijenosti Republike Hrvatske.
Kod vašeg je odabira, kako kaže Milorad Pupovac, presudilo vaše iskustvo u politici. Bili ste šef kluba zastupnika SDSS-a, ali i pomoćnik ministra uprave Arsena Bauka koji vas danas hvali, ali i kaže kako ćete se u Vladi, primjerice, postaviti kod interpelacije o pozdravu “za dom spremni”. Što biste mu odgovorili?
Svoj stav i stav stranke čiji sam član oko pozdrava „za dom spremni“ vjerujem ne treba posebno pojašnjavati. Naš stav je jasan i javno poznat. Interpelacija o pozdravu „za dom spremni“ već je bila u Hrvatskom saboru u prošlom sazivu i ja sam sudjelovao u raspravi u ime Kluba, a nakon rasprave smo i nas troje zastupnika glasali. Bauku bih odgovorio da pogleda semafor, da vidi kako je glasao SDSS.
Hoćete li u novom mandatu inzistirati na apsolutnoj zabrani upotrebe “ZDS”?
Ono što očekujem od Vlade u kojoj bih trebao sam sjediti je da napravi iskorak u tom pogledu. Nemam iluzija da će biti apsolutne zabrane, mada bih osobno volio da idemo prema kaznenom tretiranju tog pozdrava. Ono što očekujem jest da taj pozdrav neće imati pravo javnosti izvan iznimki koje je utvrdilo Vijeće za suočavanje prošlošću jer ni to se ne poštuje. Već to bih smatrao velikim korakom naprijed jer sadašnja situacija, gdje stavovi Visokog prekršajnog suda u slučaju Thompsona ili postupanje Državnog inspektorata proširuju te iznimke, nije dobro. Šalju se zbunjujuće poruke javnosti.
Zašto do sada niste na tome inzistirali?
Hrvatska ne može tolerirati ‘za dom spremni’. Ne može i ne smije ako želi dobro sebi. Naš stav smo višekratno javno iskazivali u saborskim raspravama u kojima smo tražili zabranu ili bolje zakonsko reguliranje kojim bi se jasno odredili parametri postupanja za policiju i pravosuđe, ali sve dosadašnje Vlade od 2000., od kada se pojavio problem pozdrava, nisu za to imale snage ili se time uopće nisu bavile. Sad imamo činjenicu višegodišnjeg egzistiranja pozdrava čija bi apsolutna zabrana tražila politički, a možda i društveni konsenzus i promjenu u svijesti društva, edukaciji mladih. SDSS nema toliku snagu i moć da promijeniti takve trendove.
Hoće li i dvojezične ploče svugdje gdje zakon to predviđa također biti tema koja će se naći na stolu u vašem mandatu?
Tom temom sigurno ću se baviti jer će biti u okviru mojih nadležnosti i cilj mi je da napravimo iskorak na tom području. Mislim da je realno očekivati napredak skoro 20 godina od usvajanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Još 2003. stav Vlade je bio da se manjine ne percipiraju kao problem, nego kao bogatstvo, što znači punu ravnopravnost i dostojanstvo svih građana Hrvatske uz osiguranje dosljedne primjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Ulazili smo u EU i obećali svojim potpisom da ćemo nastaviti jačati zaštitu manjina i i djelotvornom provedbom Ustavnog zakona, a gotovo da se počelo događati obrnuto.
VIDEO: Intervju Andreja Plenkovića za Večernji list
Tema dvojezičnih ploča posebno je osjetljiva u Vukovaru. Vjerujte li da ćete za to dobiti potporu Andreja Plenkovića?
Ono što je pogrešno u cijeloj stvari što se cijeli problem dvojezičnih ploča promatra kroz prizmu Vukovara i osjetljiva situacija u Vukovaru onda blokira rješavanje i u drugim sredinama. Pitanje ostvarivanja prava na jezik i pismo nije samo Vukovar, stoga bi važno bilo napraviti u tom pogledu napredak i poštivanje zakona u drugim sredinama. Što se tiče samog Vukovara, on je u specifičnoj situaciji jer sad imamo pored zakona i odluke Ustavnog suda koje se odnose na primjenu Ustavnog zakona i prava na jezik i pismo prema kojima treba postupati.
Od početka rata do danas prošlo je 30 godina. Kako uopće normalizirati život u Vukovaru u kojemu se djeca po nacionalnoj pripadnosti dijele već od vrtića?
Nemam jednostavan i brz recept da se stvari normaliziraju, ali možda bi se nakon 30 godina život normalizirao da mu damo šansu da se to dogodi. Dijeljenje od vrtićke dobi je nešto što grubo zvuči, ali kako onda ostvariti pravo na odgoj i obrazovanje za pripadnike nacionalnih manjina. Česi, Mađari, Talijani imaju svoje vrtiće i to nitko ne dovodi u pitanje. Vjerujem da to dijeljenje ne bi imalo učinka ni važnosti kada bi se gradila tolerantna atmosfera.
Koliko po vama i sami pripadnici srpske nacionalne zajednice pridonose stvaranju tenzija?
Realno, mislim da je riječ o mizernom postotku, pojedinačnim izoliranim incidentima koje osuđujem i ne podržavam. I političari iz redova srpske zajednice, kad nastupaju i govore o osjetljivim pitanjima, paze da ne dižu tenzije jer svaka napetost u društvu prelama se prije svega preko srpske zajednice u Hrvatskoj. Takvo nešto nama nije u interesu pogotovo dok u velikom dijelu javnosti postoje kriva uvjerenja i oko nekih pitanja koja ne bi trebala biti sporna. Tako i danas prevladava čvrsto uvjerenje da se Srbi lakše zapošljavaju u državnu službu i da im je dovoljno da se pozovu na propisano pravo prednosti. A to je notorna neistina.
Niste se puno premišljali oko potpore HDZ-u. Kako ste donijeli tu odluku i što su bili SDSS-ovi uvjeti?
Nismo se premišljali jer smo imali suradnju s Plenkovićem u prošlom mandatu, a i ostali mogući partneri su nam bili poznati. Smatrali smo da ovaj umjeren HDZ koji je pomaknut prema desnom centru prihvatljiv za suradnju i da nema nikakvog razloga da se suradnja ne nastavi. Za nastavak suradnje nismo išli s nikakvim uvjetovanjem i ultimatumima, već dogovorom da nastavimo ondje gdje smo stali uz politiku koja će graditi bolju atmosferu u društvu.
Slažete li se s ocjenama da su ovoga puta za HDZ glasali i neki birači s centra, a sve kako bi onemogućili Miroslava Škoru da bude u prilici postavljati svoje uvjete?
Povijest izbora nakon uvođenja parlamentarne demokracije 2000. pokazala je da nema pobjede bez birača centra koji donose prevagu. Tako su i sad birači centra odlučili da im je Plenkovićev HDZ prihvatljiv i da je najbolja opcija koja ima snage i može se nositi s desnim populistima i ekstremistima.
Jedan od Škorinih uvjeta bio je – NE Pupovcu. Je li vaš uvjet bio NE svima koji su osvojili mandate na listama Domovinskog pokreta?
Nismo postavljali takve uvjete jer za njima nije bilo nikakve potrebe. Škoro i njegovi jednostavno su dobili manje nego su očekivali.
HDZ se više puta “mijenjao”. Svake se četiri godine obećava biračima neki novi HDZ. Vjerujte li da Andrej Plenković doista transformira tu stranku?
Nezahvalno je da komentiram stanje u drugoj stranci, ali činjenica je da se desnica u HDZ-u suprotstavila Plenkoviću na unutarstranačkim izborima i da je on te izbore uvjerljivo dobio. Da u kampanji za ove parlamentarne izbore nije išao s ratobornom retorikom koja diže tenzije u društvu, već s ostvarenim političkim rezultatima i jasnom naznakom da je surađivao i da će surađivati sa svim manjinama pa tako i Srbima i da je te izbore dobio. On i svi mi koji smo držali većinu protekle četiri godine smo dobili novu priliku da afirmiramo i utvrdimo jedan umjereni smjer zemlje.
Je li, za sada, već uspio marginalizirati utjecaj radikalne desnice u stranci i Vladi i je li to ono što mu najviše honorirate?
Mislim da sam na to pitanje već odgovorio. Ni u Vladi ni u stranci radikalna desnica više nema utjecaja i nadam se da će tako ostati. To je generalno dobro za Hrvatsku, a i naravno da je nama takva stranka prihvatljiva za suradnju.
Ipak, unatoč tomu, atmosfera u društvu nije dobra. Nedavno je objavljeno istraživanje prema kojemu 60 posto djece u osnovnim školama čiju su roditelji Srbi ima osjećaj straha i krivnje jer su Srbi. Što napraviti?
Atmosfera nije dobra i to promijeniti bit će najveći izazov. To samo pokazuje koliko je srpska zajednica u Hrvatskoj opterećena i stigmatizirana. Ratno nasljeđe opterećuje, ali jasno treba govoriti da su za zločine odgovorni pojedinci, bilo kao neposredni počinioci, bilo kao zapovjednici, bilo kao planeri. Kolektivizacija krivice, osim što je nepravedna, i sjeme je zla. Srbi u Hrvatskoj dobro su svjesni svih tih elemenata. Ne tako davno objavljen je rad u kojem je na znanstven i jasan način objašnjeno kako se Srbi u udžbenicima povijesti prikazuju negativno i to je sad prevladavajući narativ koji će se teško promijeniti. Djeca se odgajaju s negativnim predrasudama i to je ono što prvo moramo mijenjati.
Podržavali ste Vladu četiri godine, a situacija u društvu s ljudskim pravima vrlo je loša, lošija nego prije četiri godine. Snosite li i vi dio odgovornosti?
Mi od odgovornosti ne bježimo, ali ne možemo ponijeti više odgovornosti nego nam pripada. Ne bih se složio da je lošija nego prije četiri godine, a uvjeren sam da bi bila lošija nego onda i nego je sadašnjem trenutku da je nismo podržavali. I siguran sam da danas ne bismo bili u prilici razgovarati s umjerenim desnim centrom.
Idu lokalni izbori, popis stanovništva. Slažete li se s profesorom Dejanom Jovićem koji kaže kako se situacija teško može smiriti u budućnosti, već da će se i zaoštriti?
Nadam se da neće, ali realno je očekivati da hoće. Na žalost, popis stanovništva se vremenski poklapa s lokalnim izborima i tu činjenicu će iskoristiti brojni nacionalni i lokalni politički akteri koji nemaju drugi sadržaj nego da taj popis instrumentaliziraju i plaše javnost najezdom Srba.
Kako uopće vidite budućnost srpske zajednice u Hrvatskoj i kako bi se ona po vama trebala graditi?
Srbi kao zajednica u Hrvatskoj su devastirani, u prosjeku su stariji od Hrvata, opterećeni ratnim nasljeđem i to je ono što nas povezuje bilo da živimo u urbanim ili ruralnim sredinama. Šansu da se gradimo kao zajednica imamo samo ako živimo u društvu u kojem nema mjesta govoru mržnje i diskriminaciji, već je senzibilizirano za naše probleme i ulaže napore da ih riješi. To je društvo u kojem riječ Srbin nema značenje pogrdnog izraza. I tu trebamo vidjeti kako dati svoj doprinos. To bi u konačnici omogućilo i da se brojni Srbi slobodno nacionalno izjasne na sljedećem popisu stanovništva.
Može li vas se u znak poboljšanja odnosa očekivati na obilježavanju Oluje 5. kolovoza u Kninu i kada ste spremni i na taj potez?
Bili smo na Ovčari nekoliko puta da se poklonimo žrtvama, čak je 2004. bio cijeli lokalni SDSS, ali i taj potez se stalno iznova preispituje kao da nismo sve ove godine učinili ništa u pogledu poboljšanja odnosa. Sama vojna akcija Oluja i cijeli rat je za srpsku zajednicu u Hrvatskoj osjetljivo pitanje koje nosi traumatično iskustvo. Razumijem da će me svi pitati za Knin, pogotovo u novonastalim političkim okolnostima, ali kao pripadnik srpske zajednice, želim misliti i na civilne žrtve iza Oluje i kako da njima iskažemo pijetet.
Kako gledate na prosvjede u Beogradu?
Nije dobro to što se događa i što se događalo u Beogradu. Teško je prosvjede bilo pratiti jer svaki dan su se pojavljivale informacije da netko drugi vodi prosvjede. Prosvjednici su odbacivali opozicijske političare koji su dolazili, a sami su teško artikulirali vlastite političke zahtjeve. To sad za Srbiju predstavlja veliki problem – iako ima stabilnu vlast, nema kvalitetne opozicije koja bi bila korektiv vlasti.
Ima li ikakvog opravdanja za nasilje Vučićeve vlasti prema građanima?
Iako su eskalaciji sukoba na ulicama iz dana u dan pridonijele razne organizirane grupe sklone sili, ni policijska brutalnost koja je pokazana nema opravdanje.
Pratite nas
