Kada ih je 30. prosinca 2016. USKOK optužio da su se udružili u zločinačko udruženje u sklopu kojeg su varali osiguravateljske kuće na auto osiguranjima nakon čega su na temelju fingiranih nesreća izvlačili novac, ukupno ih je optuženo 147. No od podizanja optužnice do početka suđenja, na optuženičkoj klupi ostala su samo dvojica optuženika; policajac Tomislav Oremuš i odvjetnik Mislav Karlovac.
Svi ostali, uključujući i prvooptuženog Stanislava Pavličića, kojeg je USKOK u optužnici označio mozgom cijele operacije koji je sve ostale organizirao radi unosnog prevarantskog "posla" priznali su krivnju te su se nagodili s USKOK-om. Osuđeni su uglavnom na uvjetne kazne, rad za opće dobro i sporedne novčane kazne, a svima im je oduzeta i nepripadajuća imovinska korist od ukupno 1,6 milijuna kuna. Postupak je u odnosu na Oremuša i Karlovca razdvojen, optužnica je postala pravomoćna, te je tom dvojcu počelo suđenje no uskoro je i zapelo.
Obrane su prvo tražile da se iz spisa kao nezakonit dokaz izdvoje snimke tajno snimljenih razgovora. To im je odbijeno, a sada je obrana Karlovca zatražila da se iz spisa kao nezakonit dokaz izdvoje sve izreke presuda koje su donesene temeljem sporazuma. Inače, kada postoje presude temeljem sporazuma, tužiteljstvo obično predloži da se one provedu kao dokaz, a u pojedinim situacijama, oni koji su priznali krivnju i nagodili se budu pozvani da svjedoče. Odnosno promijeni im se status u postupku jer su se kao optuženici mogli braniti kako hoće, pa i lagati, dok kao svjedoci moraju govoriti istinu. Da se 145 presuda donesenih temeljem sporazuma između optuženika i USKOK-a pročita, predložilo je tužiteljstvo, čemu se obrana Karlovca usprotivila.
Smatraju da se izvođenjem tih dokaza vrijeđa presumpcija nevinosti Oremuša i Karlovca jer se njihova imena spominju u činjeničnim opisima sporazumnih presuda. Vijeće pod presjedanjem sutkinje Renate Pražetine Kaleb je prijedlog obrane odbilo, navevši da se imena Oremuša i Karlovca istina spominju u činjeničnim opisima sporazumnih presuda, no pored njihovih imena nije naznačeno da su okrivljenici. Stav je suda bio da je navođenje njihovim imena u sporazumnim presudama bilo nužno radi kvalificiranja odgovornosti onih koji su se sporazumjeli.
Navedeno jeda se izreke sporazumnih presuda odnose isključivo na optuženike koji su se nagodili, dok će se odgovornost Oremuša i Karlovca utvrđivati u zasebnom postupku. Sud je stoga odbio zahtjev obrana za izdvajanjem 145 sporazumnih presuda kao nezakonitih dokaza. No obrana na tu odluku ima pravo žalbe. A što se tiče optužbi koje se stavljaju na teret Oremušu i Karlovcu, oni su prema navodima optužnice imali svoju ulogu u zločinačkom udruženju kojeg je ustrojio Pavličić, inače automehaničar. On se teretio da je od veljače 2014. do rujna 2015., okupio grupu ljudi koji su fingirali prometne nesreće te zatim naplaćivali štetu od osiguranja, pri čemu su osiguravateljske kuće oštetili za 2,1 milijun kuna.
Da bi ta priča funkcionirala, u njoj su sudjelovali Tomislav Oremuš, koji je u vrijeme inkriminirano optužnicom radio u prometnoj policiji, te odvjetnik Mislav Karlovac. Optuženici su dulje vrijeme bili tajno praćeni i prisluškivani, a USKOK u optužnici tvrdi da su insceniralo barem 20-ak sudara prije no što su otkriveni. Oremuš je bio zadužen da izlazi na očevide nesreća, a prema optužnici Pavličić je vodio računa da se nesreće dogode u vrijeme i na mjestu koje Oremuš pokriva, a za te usluge policajcu je isplaćivano između 1000 i 3000 kuna po nesreći. On bi potom napravio očevid, ako treba odmah na mjestu naplatio prekršaj, a novac za plaćanje prekršajnih kazni osiguravao je Pavličić.
I to tako da je od svake sume koje je poslije fingiranih nesreća isplatilo osiguranje, nakon raspodjele plijena, uzimao 10 posto koje je stavljao sa strane za dodatne troškove. No nije sve uvijek išlo po planu jer su neki sudionici fiktivnih nesreća taj novac uzimali za sebe, umjesto da plate kaznu, pa bi se poslije morala platiti puna cijena prispjele kazne. Modus postupanja, nakon što bi se dogodila nesreća bio je da oni koji su automobile vozili “nestanu”, a da na njihova mjesta dođu drugi ljudi.
S obzirom na to da se uglavnom radilo o lančanim sudarima, po nesreći se broj oštećenika penjao i do osam. Nakon što bi Oremuš napravio očevid, sudionici lažnih nesreća dobivali su upute da se jave liječnicima. Ondje su se trebali žaliti na bolove u vratu, glavi... Odnosno na sve što je potrebno da bi se prikupili papiri potrebni za naplatu osiguranja. Za odvjetničke poslove, prema optužnici, brinuo se odvjetnik Mislav Karlovac, koji je u tu priču uvukao i neke svoje kolege, koristeći njihove potpise i pečate. No te kolege nisu završili na popisu optuženika jer se ispostavilo da nisu znali da je riječ o fingiranim nesrećama.
Pratite nas
