Svakog ponedjeljka, srijede i petka gosti Zagreba, ali i sami Zagrepčani mogu u turističku šetnju našim glavnim gradom – “Walk with Tito”. Tura kreće s Trga žrtava fašizma i pričom o Džamiji, sljedeća točka je Račkog 9, gdje je u vrijeme NDH bio ustaški zatvor, a obilazak, da spomenemo samo još neke od lokacija, uključuje i Trg bana Josipa Jelačića te, recimo, posjet bisti herojskih sestara Baković.
Cijena dvosatne grupne šetnje kroz djelić revolucionarne zagrebačke povijesti iznosi 110 kuna, a privatne ture su nešto skuplje. I za jedno i za drugo, otkako je prije nešto više od mjesec dana turistička “Šetnja s Titom” postavljena, zainteresiranih ima.
Nije politička platforma, nego tura
Supružnici iz Njemačke, oboje profesori zaljubljeni u povijest koji već deset godina dolaze na odmor u Hrvatsku, bili su oduševljeni. O Titu su dosta znali i ranije, ali, priznali su, kroz “Šetnju s Titom” saznali su i puno novih činjenica. Bračnom paru Francuza Tito također nije nepoznanica, a fascinirali su ih detalji o zagrebačkim ilegalcima, Titovim ženama i njegovu prijateljevanju s hollywoodskom elitom. Kao, uostalom, i domaće goste, koji zasad čine većinu na ovoj turi.
– U revolucionarima, izgleda, još uvijek ima nešto seksi – smije se autorica “Šetnje s Titom”, bivša novinarka i PR menadžerica Danijela Matijević, koja sama i vodi goste.
– Pandemija je poremetila planove da s tim krenem još prošlo ljeto. Prva tura bila je tek 14. srpnja ove godine, a prvi gosti jedan Nijemac i troje Zagrepčana. Sve reakcije su zasad izvrsne – zadovoljna je Danijela, koja je bila svjesna da njezina turistička ruta neće izazvati samo turistički interes.
Kritičari su se online oglasili čim je postavila internetsku stranicu “Walk with Tito”. Mnoge komentare je najlakše opisati kao govor mržnje.
– Računala sam s tim, neki su mi čak govorili da je moja tura potencijalni događaj visokog rizika, ali ne bih se složila. To je pretjerivanje, vjerujem da živimo u zdravom društvu. Neki, očito, samo ne razumiju da moj projekt nije politička platforma ni mjesto za suočavanje s prošlošću i rasprave o 1945., već jednostavno turistička tura u Zagrebu 80 godina nakon Drugog svjetskog rata. Nova sam u turizmu, ali smatram da Titova životna priča i cijela ta epoha imaju puno turističkih potencijala – kaže Danijela.
– Razumijem da postoje ljudi kojima nije bilo dobro u bivšem sistemu i iritira ih spominjanje Tita i Jugoslavije. Ali to ne znači da danas u 2021. ne možemo o svemu objektivno razgovarati, pa tako na “Šetnji s Titom”, koja je svojevrsno priznanje jednom karizmatičnom velikanu 20. stoljeća, govorimo i o kultu ličnosti, o njegovim dobrim i lošim stranama i potezima, o civilizacijskim dosezima bivšeg sistema i o Golom otoku i slično.
U svemu tome zagrebačku je politologinju dodatno osnažio dvogodišnji boravak u Berlinu. Ideju o turističkoj turi inspiriranoj Titom dobila je prije toga, ali tek se u tom gradu osvjedočila da je itekako moguć suživot sadašnjosti i prošlosti kakva god da je bila. Divi se načinu na koji Nijemci, koji ne skrivaju istinu ni o jednom dijelu svoje povijesti 20. stoljeća, njeguju tekovine Drugog svjetskog rata, čuvaju ratne ožiljke, pa, recimo, i sovjetske spomenike, a sve to i obilato turistički valoriziraju.
Berlin kao potvrda za ideju
– Da, Berlin je bio presudan. U gradu u kojem se tako brutalno prelamala povijest 20. stoljeća, koji je preko noći podijeljen zbog sukoba ideologija, duh prošlosti se itekako osjeća. Nijemci se dostojanstveno nose s težinom svoje povijesti. Ništa se ne skriva, o svemu se otvoreno debatira. U parku Treptower, recimo, i dandanas stoji neki Staljinov citat. A mi imamo Tita koji je tom Staljinu rekao povijesno ne i koji je poveo narod u obračun s Hitlerom i praktički ga nigdje ne spominjemo. Berlin mi je definitivno bio potvrda za moju zamisao i tamo sam je, u zadnjim mjesecima boravka, i zaokružila – otkriva Zagrepčanka, koja se dobro snašla u glavnom gradu Njemačke.
Kao PR je radila za galeriju Voodoo55 u berlinskom umjetničkom kvartu Wedding, a tamo se prvi put okušala i kao turistički vodič. Još dok je kretala za Njemačku, znala je da to nije zauvijek, ali pomalo ju je iznenadila snažna nostalgija za Zagrebom i morem, pogotovo za našim jezikom.
– Poput mnogih mladih obrazovanih iz Hrvatske, i ja sam bila nezadovoljna, privlačilo me inozemstvo, a oduvijek sam sanjarila baš o Berlinu. Vratiti se nisam htjela dok ne budem spremna otvoriti nešto svoje – kaže Danijela, koja ne krije da bi rado sa svojim projektom, bude li interesa, izišla iz zagrebačkih okvira.
VIDEO Prosječna plaća u Zagrebu porasla je više od 1100 kuna!
Ovo je sramota. Tito i bivsi rezim predstavljaju mucenje i grozote za desetke tisuca ljudi.