Možda ne mogu razgovarati sa životinjama kao doktor Dolittle, ali dok su čudesne avanture tog najpoznatijeg veterinara na svijetu ipak izmišljene, njihove su itekako stvarne. Za Australce su oni heroji, njihovo nacionalno blago o kojem će vam s ponosom pripovijedati i djeca i stari, i znanstvenici i političari, i bogati i siromašni. Ima ih točno 17 i danonoćno, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini, brinu se za više od 4 tisuće divljih životinja koje bi, da nema tih sedamnaestero heroja, gotovo sigurno uginule zbog bolesti ili nekog drugog spleta nesretnih okolnosti koje su ih zadesile. A upravo je kroz jednu takvu nedaću prošla tek nekoliko tjedana stara beba kratkokljunog ješca koja je ipak imala sreću da je nakon prvotnog peha koji ju je snašao završila u sigurnim rukama zaposlenika australske bolnice Taronga koja već desetljećima skrbi o divljim životinjama.
Tri vrste ježaka na svijetu
– Sve je počelo kao borba između gavrana i svrake koji su se oboje namjerili na plijen koji im je trebao poslužiti za večeru, a to je bio upravo taj maleni ježac kojeg je jedna od te dvije ptice prije toga bila zgrabila u kandže i s njim doletjela na drvo koje se nalazi iznad naše kuće.
Ubrzo je doletjela i druga ptica i čuli smo glasno graktanje na koje se nismo obazirali sve dok nam nešto nije palo na terasu. Izašao sam sa suprugom vidjeti što se događa i ugledao malenu životinjicu, bila je dugačka tek nekoliko centimetara i bez problema mi je stala u dlan. Da budem iskren, nisam imao pojma ni koja je to uopće vrsta, ali sam znao da, s obzirom na to da je pala s visine od četiri metra, neće preživjeti ako brzo ne reagiramo – prepričao je neobični događaj stanovnik Central Coasta, naselja koje se nalazi pedesetak kilometara sjeverno od Sydneya, koji je nakon toga odmah nazvao lokalnog veterinara koji je došao pogledati životinjicu. Iako je odmah zaključio da je riječ o mladuncu kratkokljunog ješca, porodici ježaka iz reda jednootvornih životinja. S obzirom na to da je riječ o rijetkoj vrsti (na svijetu postoje još samo dvije vrste ježaka, među koje se ubraja i čudnovati kljunaš) odlučili su ga odmah odnijeti u Tarongu. Čim je zaprimljen u bolnicu, tim veterinara napravio je niz pretraga uključujući više krvnih testova i nekoliko rendgenskih snimaka, a iako je izvana izgledao poprilično natučeno i onemoćalo s obzirom na broj ne ogrebotine koje je zadobio u padu i dok ga je ptica nosila u kandžama, pretrage su iznenađujuće pokazale da se nalazi u iznimno dobrom fizičkom stanju te je procijenjeno da će mu za potpuni oporavak trebati oko dva mjeseca.
Ne odbijaju životinje
– Iako su mu rane već sad gotovo potpuno zarasle, ipak ćemo ga morati zadržati minimalno do kraja godine jer je još premali i ne bi preživio bez majke u divljini, pa mu eto sad ja glumim majku. Svaki drugi dan dajem mu posebno mlijeko koje pravimo po posebnoj formuli da bude što sličnije onom koje bi dobio od svoje majke. Nakon toga slijedi kupanje i spavanje. A malac spava puno, ponekad i dulje od četrdeset sati u komadu – kazala je Sarah Male, jedna od iskusnijih zaposlenica bolnice koja u Tarongi radi preko dva desetljeća. Kroz ruke joj je, kako kaže, prošlo više od pet tisuća životinja, što i ne čudi s obzirom na to da u bolnicu godišnje zaprime otprilike njih 1400. Jedno od osnovnih pravila bolnice je da njihovi zaposlenici nikada sami ne idu u potragu za divljim životinjama, nego im ih uvijek dovode ljudi koji ih pronađu negdje u divljini, na cesti ili gdje bilo. Isto tako, pravilo je da životinje koje im donesu baš nikada ne odbijaju te ih puštaju natrag u prirodu.
