Da nema drvenih zaštitnih konstrukcija i trake koja brani prilaz zidinama, golom oku izvana bi izgledalo kao da Mirogoj i dalje mirno stoji na mjestu. No kad noga kroči unutra, slika je drukčija. Komadi betonskih ograda, cigle i kamenje svakih nekoliko stotina metara, ponešto u kontejnerima, ponešto tek prividno složeno sa strane da ne smeta na putovima, stropovi ispucani, tornjevi rasklimani, umjesto stepenica – rupa.
Sve podbočeno i zaštićeno da bi se izbjegla daljnja urušavanja. Ograde na krovovima arkada i paviljona više nema, nego što ima – tako izgleda Mirogoj više od godinu dana nakon potresa koji je pogodio Zagreb. Mirogoj nije tek groblje, on je jedan od najvažnijih objekata spomeničke povijesne vrijednosti Zagreba, baština kojom se Zagrepčani ponose i mjesto gdje počivaju brojni hrvatski velikani – od prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, Ivice Račana, Ene Begović, Dražena Petrovića do Marije Jurić Zagorke.
Ovaj spomenik kulture i svjedok vremena nedavno je uvršten među sedam najugroženijih europskih spomeničkih lokaliteta za 2021. godinu. Riječ je o projektu koji već osam godina Europa Nostra provodi s Institutom Europske investicijske banke, a svake godine odabire se sedam europskih lokaliteta te se mobiliziraju stručnjaci i sredstva da bi se zajednički obnovila europska kulturna baština.
Netaknute u potresu 1880.
Iz Gradskih groblja objašnjavaju nam da su, osim konstruktivnih oštećenja i pukotina, velike štete primijećene na arkadama, paviljonima, crkvi Krista Kralja i mnogim nadgrobnim spomenicima i skulpturama. Sanacija i konstrukcijska obnova arkada i Crkve Krista Kralja procijenjena je na 97 milijuna kuna što će se financirati iz Fonda solidarnosti preko poziva na dodjelu bespovratnih financijskih sredstava Ministarstva kulture i medija.Prije potresa, istaknuli su, sanacije i obnove na Mirogoju odvijale su se prema prioritetima.
Tako je obnovljena Crkva Krista Kralja, križevi na kupolama, pokrov na arkadama u segmentima koji su dotrajali, soboslikarski radovi i drugo. Na Mirogoju se kontinuirano radi na obnovi infrastrukture vodovodne i kanalizacijske mreže, obnovi cesta, hortikulturnom uređenju, ograđivanju groblja, kao i kolumbarijskom zidu. Trenutačno je u pripremi dokumentacija za izradu projekta obnove i konstrukcijske sanacije arkada, a nakon toga će se provesti javni natječaj u svrhu odabira projektanta. A koliko će radovi na obnovi trajati, još se ne zna.
Nakon izrade tehničke dokumentacije moći će se napraviti i procjena trajanja radova na obnovi te će se znati što će sve obuhvaćati cjelovita obnova za čije će smjernice presudni biti konzervatorski elaborati koji su dio projektne dokumentacije za cjelovitu obnovu.
– Stare arkade, koje su i prije bile u potrebi temeljite obnove, nakon potresa postale su to još i mnogo više. To se odnosi i na polja i aleje, objašnjava arhitekt i urbanist prof. dr. sc. Marijan Hržić.
Hržić je, s kolegama Krznarićem i Manceom, stvorio zdanje modernog Krematorija iz 1985., projektirao je i 780 metara dug kolumbarijski zid od opeke između Mirogoja i Remetske ceste, osmislio je i Južne arkade kao nastavak ideje Hermanna Bolléa da čitavo groblje Mirogoj bude okruženo arkadama.
– Za razliku od starih arkada, ostali, noviji dijelovi kompleksa su u korektnom stanju i uz stalno održavanje nema potrebe za većim zahvatima – kaže Hržić.
Dodaje da je ipak potrebno stalno unapređivati i održavati ovaj prostor, što podrazumijeva i detaljno uređenje pojedinih sadašnjih zona, infrastrukturu, detalje i urbanu opremu. Starija gradnja na Mirogoju i cjelokupan prostor daju mogućnost uklapanja novih elemenata čiji nastanak mora biti u skladu s duhom mjesta.
Taj duh mjesta i vremena stvoren još 1870-ih godina, a osim potresa u ožujku 2020. godine, već je preživio jedan potres i to nedugo nakon svog nastanka. Naime, Veliki potres 1880. godine porušio je znatni dio Zagreba, ali mirogojske arkade bile su i ostale netaknute još sljedećih 140 godina. Stare arkade gradile su se gotovo 40 godina, a vizija da se njima okruži čitavo groblje, zbog nedostatka sredstava nikada nije realizirana.
Arkade, kaže povjesničar umjetnosti dr. sc. Dragan Damjanović, nisu građene redom od juga prema sjeveru ni od sjevera prema jugu, nego su nastajale malo po malo ovisno o tome koje je vjeroispovijesti obitelj koja bi arkadu kupila. Postoje četiri “odjeljka” – katolički, pravoslavni, protestantski i židovski.
– Interesantno, nema muslimanskih arkada iako je muslimanski dio groblja postojao od početaka Mirogoja, objašnjava povjesničar umjetnosti.Kako je koja obitelj, i koje vjeroispovijesti, imala sredstva za izvedbu arkade, tako su se one realizirale. Osim arkada, Bollé je projektirao čitav niz građevina na Mirogoju – središnju kapelu Krista Kralja, pravoslavnu kapelu sv. Petra i Pavla, cijeli niz nadgrobnih spomenika kako u arkadama tako i na otvorenom dijelu groblja, navodi Damjanović.
On objašnjava da je Bollé, kojeg se naziva obnoviteljem hrvatske metropole i najvećim zagrebačkim arhitektom, zapravo osmislio okvir Mirogoja, ali je teško reći je li on autor i samoga prostornog ustrojstva otvorenog dijela groblja.
Slično kao u Dubrovniku
– Mislim da nije, smatram da je to ipak rezultat rada tadašnjih gradskih inženjera, na prvome mjestu Ruperta Melkusa – napominje Damjanović koji veliki problem vidi u uklanjanju grobnica.
– Naime, kada loza obitelji izumre i više nitko ne plaća i održava grobno mjesto, ako nije riječ o grobnicama iznimne umjetničke vrijednosti, one se znaju uvijek uklanjati – tvrdi Damjanović.
– To je veliki problem. Ja bih zabranio uklanjanje grobnica s Mirogoja jer je on svjedočanstvo o povijesti grada, svjedočanstvo 19. i 20. stoljeća kada je Zagreb bio sredina gdje se ljudi nisu libili pokazati svoju drugu vjeru ili narodnost, a to se gubi uklanjanjem grobnica, osobito u nekatoličkim dijelovima groblja. To se ne bi smjelo događati, smatra povjesničar umjetnosti.
Umjesto uklanjanja grobnica i izgradnje novih, za neke nove obitelji, Damjanović kao rješenje nudi mogućnost da obitelj koja otkupi staru grobnicu tek nadoda svoj natpis, a da se ne uništava onaj koji je stajao prije.
– Svakim spomenikom gubi se jedan trag. Ono što nama danas nije važno, u budućnosti će možda ljudima biti važno i šteta je da se uklanja – napominje.
Ovaj poznavatelj Mirogoja prije nekoliko godina imao je priliku prošetati krovovima arkada i paviljona i otad poziva na iskorištavanje te šetnice u turističke svrhe. Ipak, da bi to bilo moguće, potrebna je sanacija i obnova.
– To je prekrasan pogled na cijeli Zagreb. Te su kupole iznimno slikovite. Imamo slučajeve iz cijeloga svijeta gdje se takve šetnje dobro naplaćuju. Slično kao kod nas na dubrovačkim zidinama. Međutim to je i prije potresa bilo u lošem stanju i zapravo rizično, a sad je potpuno nemoguće – opisuje.
I Hržić navodi da kod budućih promišljanja načina korištenja prostora Mirogoja svakako treba uzeti u obzir i tu ideju, no pri tom „uvijek treba pamtiti njegovu jedinu funkciju i jedinstveni karakter te očuvati mir mjesta“
Ni nakon 14 mjeseci nakon prvih razornih potresa obnova grada nije pocela. EU je dao za to maximalni novac. Gdje su ti novci. Zalosno i sramno.