Kateterima kroz preponsku žilu uz pomoć navigacijskog sustava pacijentu su ušli u srce, tražili i našli izvor aritmije te ga, laički rečeno, spalili i tako potpuno izliječili aritmiju. Tu navigaciju, sve te aparate potrebne za takvo liječenje srca vodi Ivica Benko koji kardiolozima KBC-a Sestre milosrdnice daje informacije gdje se nalaze u srcu, prati rad srca, kontrolira da ne bi došlo do neželjenog događaja.
Ispred njega je nekoliko ekrana na kojima sve to prati, slušalice preko kojih komunicira iz kontrolne sobe s kardiologom s druge strane stakla. Za razgovor uhvatili smo njegov slobodan trenutak tek navečer, a taj je medicinski tehničar dan kasnije već išao dalje educirati i dijeliti svoje znanje u drugu bolnicu. Iza njega je tisuće asistiranih procedura, više od 30 objavljenih publikacija, Europsko kardiološko društvo certificiralo ga je specijalistom za elektroničke ugradbene srčane uređaje, u spomenutoj bolnici u Vinogradskoj vodi odjel za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca… Sve to sa završenim postdiplomskim studijem sestrinstva koji mu ova država ne – priznaje.
Ablacija jedan od poslova
Visoka stručna sprema tog čovjeka i njegovih kolega koji su se visoko obrazovali u sestrinstvu, u hrvatskim tvrdim propisima jednostavno ne postoji. Godinama se na to upozorava, ali se ništa ne mijenja. U praksi postoje ovakvi svijetli pojedinačni slučajevi gdje bolnica priznaje edukaciju i vidi sposobnost svojih medicinskih sestara i tehničara. Tako je Vinogradska uz ovog čovjeka i cijeli tim liječnika i sestara prepoznata i imenovana službenim edukacijskim centrom Europskog kardiološkog društva. Jedini u Hrvatskoj i jedan od samo 16 u cijeloj Europi.
– Edukacija u Hrvatskoj za to nije postojala, obično se pohađa negdje u inozemstvu kamo su me liječnici vodili jer moraju imati nekoga tko će ih moći pratiti. Moj je posao potpora njima, brinem se za sve te strojeve, opremu, u neku ruku ja sam im kao kontrola leta. Za primjer koliki je to pothvat našeg tima, navest ću da primjerice u Njemačkoj ima 300 takvih dvorana i ondje postoje tri centra za edukaciju. Kod nas ima osam dvorana i jedan edukacijski centar te k nama dolaze i kolege iz susjednih zemalja. Zadnjih godinu dana bavim se i pedijatrijskom aritmologijom, slično je kao kod odraslih, ali zapravo puno drukčije – kaže Benko o postupku ablacije, koji je samo jedan od njegovih poslova. Tu je i praćenje pejsmejkera, u interventnom je timu kardiologije za hitna stanja poput infarkta. Uza sve svoje diplome i edukaciju, Ivica Benko ima plaću prvostupnika. Baš kao i njegova kolegica, visokoobrazovana medicinska sestra Danijela Rac, koordinatorica za tkiva u toj zagrebačkoj bolnici. Kada u Vinogradskoj umre pacijent, ona je prva koju se o tome obavještava, a potom slijedi niz procedura i postupaka za koje je educirana jer će u konačnici procijeniti i provjeriti je li preminuli kandidat za darivatelja tkiva. Razgovarat će s obitelji i nadalje organizirati svaki detalj.
– To su ljudi koji su doživjeli najteži trenutak u životu, na smrt nitko nije spreman bez obzira na to je li riječ o pacijentima koji su bili dugo bolesni ili o nagloj smrti. Susrećem se s obiteljima i to je psihički vrlo iscrpljujuće. Ako obitelj na to pristane, dogovaram s voditeljem eksplantacijskog tima vrijeme kada će se obaviti postupak. Odlazi se u dvoranu za obdukciju i procedura je jednaka kao i kod svih drugih operacija. Nakon toga se tkivo pakira, šalje vrlo opsežna dokumentacija i transportira u banku tkiva i stanica na Rebro te se krv šalje na serologiju. Bankira se tkivo rožnice i ostala očna tkiva, glava bedrene kosti, srčani zalisci, krvne žile, hrskavice, sva tkiva koja se mogu koristiti u liječenju ljudi – pojašnjava Rac, čije obrazovanje zakon ne priznaje. Kako kaže, dijete je Vinogradske bolnice u kojoj je završila srednju školu, 20 godina radila u jedinici intenzivnog liječenja te se ujedno tijekom cijelog života i rada i školovala. Godinama bila je članica tima za multiorganske eksplantacije te, među ostalim, završila tečaj za transplantacijske koordinatore u Barceloni.
Zahvala svim donorima
– Imala sam sreću da je ova bolnica prepoznala potrebu za visokoobrazovanim sestrama. Danas sam ovdje gdje jesam i imam priliku pokazati da mogu sve to raditi. Medicinske sestre i tehničari rade sve više jer medicina svakodnevno ide naprijed i obrazovanje je imperativ za budućnost naše profesije – kaže Rac koja je desetak godina bila tajnica Hrvatskog društva medicinskih sestara anestezije, reanimacije i intenzivne skrbi, dodajući zahvalu obiteljima svih donora što su nekomu spasili život.
Koliko dana dajete ovoj državi do propasti?