Mogu li se nasljednici braće Skelin, 16-godišnji jednojajčani blizanci
Antun i Josip Vukičević, unatoč zavidnim rezultatima na domaćim i
stranim regatama, nastaviti baviti veslanjem ili će ih iscrpljujući
troškovi tog sporta natjerati na odustajanje? Na to pitanje morat će
odgovoriti mjerodavni iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.
Jer, rezultati braće Vukičević već odavno su dokazali da im je
budućnost rezervirana među vrhunskim sportašima i olimpijcima, a u
Veslačkom savezu Zagreba to ignoriraju.
Boli nas sve to
Imena braće Vukičević ne nalaze se na njihovoj listi perspektivnih
veslača, koji imaju pravo na stipendiju. Da ironija bude veća, Antun i
Josip s osvojenih čak 137 medalja, mnoga od imena s liste perspektivnih
nebrojeno su puta ostavljali daleko iza svog čamca.
- Sedam godina treniramo veslanje i naučili smo poštovati bolje od sebe
i u njima pronaći inspiraciju i motiv za svoje još bolje rezultate.
Stoga nas neizmjerno boli to što se u našem rodnom gradu ignoriraju
naši rezultati - govori Antun, dok nam Josip objašnjava razloge:
- Savez podržava veslački klub Trešnjevka, a mi smo u lipnju iz njega
prešli u Purger. Zbog toga nas sada kažnjavaju! Gospoda Bašić i
Kostelić iz Saveza, unatoč našim rezultatima, dodijelila su nam
“titulu” neperspektivnih veslača i tako nam uskratili stipendiju. To je
diskriminacija, imamo bolje rezultate od mnogih s liste perspektivnih!
- Naši su roditelji prosvjetni radnici, a veslanje je strahovito skup
sport. Svih ovih godina odricali su se ama baš svega kako bismo mi
mogli trenirati. Svaka sezona, i ljetna i zimska, donosi nove troškove,
a kod nas je to sve puta dva. Samo jedno veslačko odijelo po sezoni
košta 5000 kuna, tu su onda povišeni troškovi prehrane, putovanja,
smještaja...
Iako uživamo u veslanju, vjerovali smo da ćemo dobiti zasluženu
stipendiju, koja bi nam puno značila - kaže Antun i dodaje: - Ova nas
nepravda neće udaljiti od veslanja, ono je naša ljubav, a vjerujemo i
budućnost. Sanjamo da zaveslamo na svjetskim prvenstvima i Olimpijskim
igrama.
Strast, ambicija i ljubav
U uspon braće na sam vrh vjeruje i njihov trener Ognjen Čato: - Obojica
su iznimno predani i talentirani sportaši, svaki trening odrade
besprijekorno. U veslanju su spojili strast, ambiciju i ljubav prema
sportu, treniraju dvaput dnevno cijele godine. Vjerujem da ćemo ih
bodriti i na mnogim svjetskim prvenstvima!
- Ne možemo biti dobri sportaši ako nismo dobri i u školi. Veslanje smo
odabrali jer ga volimo, a iz istog smo razloga odabrali i MIOC -
matematičko-informativni smjer. Istina je da ustajemo u 6 ujutro i
liježemo iza 11. Zna se dogoditi da ponekad prekrdašimo, ali se brzo
dovedemo u red - priznaju Antun i Josip,čiji su najveći kritičari, baš
kao i najglasniji navijači, sestra Dora, majka Danica i otac Predrag.
