To je bilo vrijeme u kojem se razvijao zanos, otpor, solidarnost i zajedništvo, vrijeme u kojem međustranački sukobi nisu bili tako izraženi kao danas – kaže Ante Klarić, zastupnik u prvom sazivu Hrvatskog sabora. Osvrnuvši se na izglasavanje Deklaracije o suverenosti i samostalnosti, on je istaknuo kako su u to doba ranih devedesetih u sabornici sve odluke donošene konsenzusom.
Sustav je sam sebi presudio
Zastupnici su bili svjesni svoje odgovornosti i opasnosti vremena u kojem su se našli i svi su htjeli da iz njega izađu što bezbolnije. Nije moglo biti promašaja, jer su se na istom programu našli i progonjeni i bivši progonitelji.
– Odbacili smo ugovor o savezu suverenih država i sve što bi dovelo u pitanje samostalnost Hrvatske. Bili smo u nekom košmaru, od nas se tražila demokracija, a u ratu i borbi za oslobođenje nema demokracije u klasičnom smislu. Međutim, postojala je odlučnost da uspostavimo državu, demokraciju i slobodu. Metode katkad nisu bile prihvatljive ni za okruženje ni za pojedince u našim redovima, ali bile su odlučne i definirale su nas kao međunarodno priznati subjekt – ističe Klarić. Prema njegovim riječima, međunarodna zajednica u početku nije bila sklona priznavanju hrvatske neovisnosti, ali rat i gruba agresija kojoj smo bili izloženi utjecali su na to da su i zemlje u našem okruženju počele prepoznavali o čemu je riječ. U tom smislu puno nam je značila podrška Njemačke, Austrije, Vatikana i drugih koji su prepoznavali i shvaćali da se raspad Jugoslavije ne može zaustaviti i da je samo pitanje kojom će se metodom raspasti sustav koji je sam sebi presudio. Iza odluka koje su se u to vrijeme donosile stajala je volja naroda, one su bile izraz odlučnosti i hrabrosti, bez koje ne bi bilo moguće postići veličanstveni cilj slobode i države. Povremeni izleti unutar hrvatskog korpusa o tome kako bi zadane ciljeve trebalo ostvarivati u nekom duljem procesu, smatra Klarić, bili su više rezultat straha nego stvarnog uvjerenja, ali gruba agresija kojoj smo bili izloženi potaknula je na odlučnost i te koji su tako razmišljali, a posljedično i ubrzala hrvatsku neovisnost.
– Hrvatska ni na čiji teritorij nije bacila granatu. Prema tome, taj kaos uzrokovan velikosrpskom agresijom i imperijalističkom politikom Beograda dao je veliki prilog i našoj odlučnosti i priznavanju međunarodne zajednice da je raspad Jugoslavije neminovan. Nažalost, do tog raspada nije se došlo na miran način – nastavlja. Prisjećajući se tih povijesnih dana, Klarić navodi kako je odluka o suverenosti bila donošena u dva teksta. Bila su to vremena kada nije bilo lako obuzdati emocije i racionalno razmišljati, pa su autori, nošeni nacionalnim zanosom, u prvoj verziji spominjali i hrvatske povijesne prostore.
Ključna primjedba
Klarić je bio jedan od onih koji su reagirali riječima da hrvatski povijesni prostori, a spominjala se Hercegovina, dijelovi Bosne, Srijem, pa čak i Zemun, ne mogu biti u hrvatskoj politici, jer bi nas u tom slučaju naši prijatelji osudili kako i mi radimo na velikodržavnom projektu. Primjedba je uvažena i u drugoj verziji teksta nisu se više spominjali povijesni prostori. – Deklaracijom o suverenosti i samostalnosti udarili smo temelje hrvatske države i stvorili pretpostavke za ostvarenje težnji hrvatskog čovjeka.
Mislim da je došlo vrijeme da zatvorimo vrata naše povijesti za sukobe, sami sebi oprostimo sve povijesne zablude i promašaje i prestanemo ratovati s prošlim vremenima – zaključio je Klarić.
SVE TEKSTOVE IZ SPECIJALA DAN KADA JE HRVATSKA PREŠLA RUBIKON MOŽETE PROČITATI OVDJE.
dobro da nas je rusija podržala naoružanjem tijekom agresije na rh, za razliku nekih koji su nam embargo opalili.