Iza Andrije Štampara nisu ostale samo ideje jer on je svoje ideje provodio u djelo. U dosadašnjim nastavcima naveden je dio onoga što nam je svima ostavio ovaj liječnik. Ostavio nam je škole, fakultete, zdravstvene ustanove, no prije svega toga tu je reforma medicine. Teško ćemo ikada do kraja spoznati što smo sve dobili u nasljeđe i što je sve činio te kako je djelovao i živio Andrija Štampar.
Velikan koji je ujedno bio i operativac
– Budući da sam profesionalno povjesničarka medicine, bilo je nemoguće zaobići jednu takvu grandioznu ličnost kao što je Andrija Štampar. Nekako od njega krećemo kad govorimo o revolucionarnim organizacijama, reformama u zdravstvu u 20. stoljeću te promjeni paradigme. Kada se prati povijest medicine na našim prostorima, Štampar je jedan od velikana koji su nezaobilazni. On je doista pravi heroj jer je prije svega u konkretnoj medicinskoj praksi napravio zaokret u smislu uvođenja socijalno-medicinskog načina razmišljanja. Uvodi ideju prevencije, da treba početi voditi brigu o zdravlju, a ne samo liječiti bolesti. To je ono što je socijalno-medicinska misao kod nas dobila od Andrije Štampara. Naravno, i prije njega bilo je onih koji su tako razmišljali, međutim ono što njega izdvaja u odnosu na prethodnike jest da je on bio operativac. Njega nije zanimala velika priča, on je krenuo konkretno. S druge strane, to mu je bilo omogućeno jer je s nepunom 31 godinom postao načelnik Odjela za rasnu i socijalnu higijenu u ministarstvu i tu je mogao vidjeti što se može napraviti, koje su potrebe. On je bio pravocrtan, ispravan, krasilo ga je nevjerojatno poštenje i ispravnost u radu, ali je slijedio svoj put i, naravno, zato stjecao i veliki broj neprijatelja – opisuje prof. dr. sc. Stella Fatović-Ferenčić, upraviteljica Odsjeka za povijest medicinskih znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, autorica više izdanja o Štamparovu životu i radu.
Kao istinska, temeljita, profesionalna poznavateljica Štamparova lika i djela, ova profesorica je, kaže, pokušala pronaći o njemu nešto mimo onog herojskog, mimo onog što se obično piše o njemu. Tako je čitajući njegove tekstove naišla na jedan dio, kaže, gotovo eugeničke retorike što ju je zainteresiralo jer je riječ o aspektu koji uopće nije istražen te je htjela vidjeti kamo je to odvelo Štampara. U tom trenutku dr. Martin Kuhar pripremao je svoj doktorat te mu je profesorica Fatović-Ferenčić predložila da mu upravo to bude tema rada.
– Premda sam liječnik, tada nisam ni znao što je to točno eugenika jer ona je kao tema kod nas malo eksponirana, na medicini se s tim nismo ni susreli, a ostala je povezana kao pojam s nacističkim programima. No, istražujući, vidio sam da eugenika nije u svim zemljama bila ista, pogotovo u ovom dijelu katoličke Europe, to je više bilo povezano s populacijskom politikom i javnozdravstvenim elementom – opisuje nam dr. Kuhar povod istraživanju jednog dijela Štamparova rada koji je dotad bio nepoznat i nezamijećen. I danas je među općom populacijom jednako nepoznat i nezamijećen pa je stoga još vredniji doprinos ovo dvoje “Štamparovih istraživača”. Kako nam objašnjava dr. Kuhar, Štampar je bio s jedne strane ljevičar, marksist, kritičar kapitalizma i eksploatacije radnika, sljedbenik teorije ekonomije ljudskog kapitala te je pokazivao da se neracionalnom eksploatacijom radnika u zemljama gdje nema dovoljno zdravstvene zaštite može izgubiti jako puno i novca jer se ljudi razbole.
– U tu njegovu ideologiju zdravog društva zapravo se prirodno uklopila ta eugenika u smislu stvaranja zdravog potomstva. Kao i većina liječnika onda, vjerovao je u nasljeđivanje stečenih svojstava, vjerovali su da, ako netko ima tuberkulozu za vrijeme začeća, da će je imati i potomstvo pa donosi nacrt Zakona o čuvanju narodnog zdravlja u kojem su bili elementi prema kojima se trebala uvesti zabrana sklapanja braka među određenim pojedincima poput ljudi s aktivnom tuberkulozom. Kada promatramo njegov kasniji razvoj, i dalje u svojim tekstovima tijekom prve polovice 20-ih godina ima eugeničkih elemenata, no točno se osjeća slabljenje snage tih tvrdnji jer Štampar sve više vidi da se time na neki način povređuju njegovi osnovni principi, a to je da se ne može nametnuti dobra zdravstvena politika odozgo, nego je potrebna promjena terena pri čemu su teren – ljudi.
U Americi je eugenika bila izuzetno rasistička i on je od toga napravio distanciju te se točno vidi da o tom više i ne govori – objašnjava nam dr. Kuhar dodajući da je Štampar korijene uvijek tražio u društvu koje je smatrao organizmom. Dakle, kako se ljudski organizam može razboljeti, tako se i društvo može razboljeti, a socijalne bolesti društva su alkoholizam, loši stanovi, siromaštvo, prostitucija.
Dosad smo donekle dotaknuli svake od tih društvenih bolesti o kojima se Štampar nije umorio prosvjećivati cijeli svoj život. Ono što još treba više puta “podvući” jest slika ondašnjeg društva, kada je zemlja bila ruralna i vladalo je siromaštvo, prosječan životni vijek bio je tek 40 godina, a smrtnost djece bila je ogromna. U takvim uvjetima prosvjetitelj Štampar p(r)oučava narod, približava mu liječnike ili, kako kažu naši sugovornici, “on ruši barijere između naroda i zdravstvenog osoblja”. On je bio zdravstveni prosvjetitelj koji nije imao neupitnu podršku kolega, naprotiv.
Koliko znamo o njemu?
– Zdravlje za sve, to je temelj njegove ideologije, svima jednako. Stav da se od medicine ne smije raditi trgovinu rezultirao je time da je imao i velik broj neprijatelja. Bio je u velikom sukobu s ljekarničkim staležom jer se ideološki nisu slagali, ali i unutar liječničkog staleža imao je određen broj neprijatelja, posebice među onima koji su imali privatnu praksu. Zarađivanje na bolesnim ljudima je bilo suprotno njegovoj ideologiji – objašnjava nam prof. Fatović-Ferenčić napominjući da je kod Štampara ključno da liječnik mora educirati i približiti se narodu te on odlazi u najzabitija sela, rješava kanalizaciju, drži predavanja te su rezultati bili vrlo brzo vidljivi. S početkom vakcinacije pak stimulira naše domaće tvornice da počnu same proizvoditi cjepiva što započinje u Higijenskom zavodu gdje je Škola zdravlja. Kako nam kažu ovi stručnjaci, Štampar je shvatio da su domaća cjepiva puno jeftinija, da se može kontrolirati kvaliteta te da još pri tomu možemo zaraditi i taj novac uložiti dalje u proizvodnju u zdravstvu. Ovakav plan u nas ni danas nije moguć, a Andrija Štampar uspio ga je realizirati u ono vrijeme, okružen oponentima, nestabilnim prilikama, siromašnim i neukim pukom.
Nepresušni su podaci i činjenice o Štamparovu životu i djelovanju posebice jer je sam, kako smo opisali u dosadašnjim nastavcima, sve temeljito zapisivao. Ni danas se ne može reći da je istražen svaki aspekt njegova djelovanja pa tako ni ovaj koji nam opisuju prof. Fatović-Ferenčić i dr. Kuhar. Oni će nastaviti i dalje otkrivati Andriju Štampara, vizionara o čijem radu u Hrvatskoj narod danas ne zna dovoljno.
– Dobro je da se u nacionalni identitet, u nazive ulica, ustanova, ugrađuju imena naših velikana među koje svakako spada i Štampar. No koliko najšira javnost zna o njemu?
– Obrazovaniji sloj ljudi zna da je bio liječnik, jedan od osnivača Svjetske zdravstvene organizacije i to je nekako ušlo u opći kvantum znanja. No, kad idemo dalje u analizu, čini mi se da su o njemu osvješteniji ljudi u inozemstvu nego kod nas – smatra prof. Fatović-Ferenčić koja dodaje da su imenovanja ulica i ustanova način da se senzibilizira najšira javnost, no koliko smo se sami pobrinuli sačuvati Štamparovu ostavštinu i istaknuti te promovirati sve što je nama i svijetu ostavio?
Eto koje smo velicine imali i imamo a eugenika je i danas u americi rasisticki orjentirana u ozbiljnim krugovima