MOL-ovo povlačenje tužbe protiv Hrvatske kojom se tražilo da Sjedinjene Države prihvate i primjene arbitražnu odluku iz Ženeve nije nužno i konačno. Naime, kako nam objašnjavaju pravni stručnjaci iz SAD-a upoznati sa slučajem, MOL od tužbe nije u potpunosti odustao, već ju je povukao uz naznaku “without prejudice”, što znači da je može reaktivirati ako i kada želi.
Taj detalj – svojevrsno uvjetno povlačenje tužbe – ide u prilog špekulacijama da je riječ o potezu dobre volje s mađarske strane i dio mogućeg kompromisa. Ostaje nejasno što bi u tom scenariju trebala “isporučiti” Hrvatska.
– Nastojimo rješavati nagomilane probleme koji zbog cijelog dosjea Ina – MOL opterećuju odnose Hrvatske i Mađarske – kazao je jučer predsjednik Vlade Andrej Plenković kao komentar na vijest o MOL-ovu potezu. Dodao je kako ga ta odluka MOL-a nije iznenadila, a da na pitanje je li zaista to znak dobre volje, posebice u kontekstu većeg procesa – arbitraže u Washingtonu – koji još traje, uputio je na MOL.
Video - Mislav Šimatović o povlačenju tužbe MOL-a
Mađari šute o razlozima
No dok mađarska kompanija šuti, tumačenja što povlačenje tužbe znači ne nedostaje: od toga da je riječ o koraku naprijed, do toga da je MOL zaključio da se tužba ne isplati jer je Hrvatska isplatila odštetu iz arbitraže u Ženevi. No da se nešto pokreće u odnosima s tom državom, dalo se naslutiti već rano u mandatu Andreja Plenkovića. Umjesto apostrofiranja problema, a jedan od najozbiljnijih je Zsolt Hernadi, naglašavale su se poveznice na kojima se može surađivati. Zna se da traje komunikacija između premijera Plenkovića i kolege mu Viktora Orbana i da su njihovi odnosi korektni, posebice u okviru Europske pučke stranke. Upravo su na kongresu EPP-a u Helsinkiju nasamo razgovarali više od sat vremena, a prije toga, tijekom godišnjeg odmora, popili su kavu u Opatiji.
Prvi opipljivi dokaz promjene paradigme bila je podrška HDZ-ovih europarlamentaraca Orbanu u Europskom parlamentu ovoga rujna. Iako je većina članova EPP-a, uključujući i njihova lidera Manfreda Webera, podržala izvješće kojim se opisuje i osuđuje mađarsko kršenje europskih vrijednosti i pravila, zastupnici HDZ-a glasali su protiv. Od tog trena primjetna je promjena mađarskog stava prema Hrvatskoj, koja se materijalizirala kroz povlačenje blokade za hrvatski ulazak u OECD na kojoj je Budimpešta inzistirala zbog odnosa prema Hernadiju.
Upravo je Hernadi, kojemu Hrvatska sudi u odsutnosti zbog optužbi da je Ivu Sanadera u zamjenu za upravljačka prava u Ini, bio prva zapreka na kojoj je puklo između Hrvatske i Mađarske. Iako je Vlada Zorana Milanovića mandat završila s potpunim jazom prema Mađarskoj, to na početku nije bilo tako jer su Milanović i Orban imali dobar odnos, a Milanović je izjavljivao i kako mu je mađarski kolega uzor. Zaplet oko Ine i MOL-a, pregovori koji nisu vodili nigdje te mađarsko neizručenje Hernadija rezultirali su time da je prvo Mađarska digla tužbu u protiv Hrvatske pred Međunarodnim sudom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu, a potom, kao odgovor, Hrvatska protiv MOL-a u Ženevi. Nju je glatko izgubila, uz cijeli niz po Hrvatsku poražavajućih tvrdnji – od loše pripremljenog slučaja do kritika pravosuđa. Cijena izgubljene arbitraže iznosila je gotovo 15 milijuna dolara. Mnogi se stoga boje da bi se isto moglo dogoditi i u Washingtonu.
Priprema li se dogovor oko arbitraže i – važnije – što bi Mađarska tražila zauzvrat od Hrvatske nije znano. Nije znano ni kada bi – i hoće li uopće – Hrvatska otkupiti dionice Ine, što je najavljeno prije dvije godine, a što neki propitkuju i zbog toga što još nisu potpisani ugovori s konzultantima, ali i zbog procjene da je u pitanju izniman novac, a da – kako se vidi – Hrvatska ipak može živjeti bez Ine. Premijer na to jučer odgovara da postoji politička volja.
Zapreka je novac
– Konzultanti su izabrani nakon puno pristiglih ponuda. Riječ je o jednoj dilemi o tome tko je za što nadležan na temelju tendera koji je raspisan, Vlada ima jedan stav, a ovi koji su se na njega javili drugi. Ovo je pitanje tehnike koje presudno ne utječe na tu temu. Radimo ono što je vezano uz Inu, da bude kvalitetnije u razmjeni dijaloga između ključnih dioničara – rekao je Plenković. O novcu je pak govorio prije dva tjedna, nakon sastanka s mađarskim premijerom Orbanom.
– Cijena povrata Ine u hrvatsko vlasništvo nije nešto o čemu se može pregovarati preko noći niti je tako jednostavno. Dapače, znamo koliko je to kompleksno i, u krajnjoj liniji, ako se ne dogovorimo o cijeni, onda je to po meni problem koji može biti i nepremostiv jer nitko nije u poziciji da izdvaja više sredstava nego što ih prema nekim procjenama može ili treba izdvojiti – kazao je tada premijer.
Neki u tome vide znak da bi situacija u kojoj bi Mađarska obnovila rafineriju u Rijeci i pronašla održivo rješenje za Sisak bila u neku ruku i prihvatljiva Hrvatskoj. U širem kontekstu, postoje i informacije da se SAD ponovno jače aktivirao u moderiranje odnosa. Američka strana izrazito potencira LNG na Krku. S druge strane, čuje se, radi pritisak na Mađare da sudjeluju u natječaju za LNG terminal na Krku.
Nema tužbe..NEMA sisačke rafinerije ! Truleži veleizdajnička !