Članovi Udruge Franak, kao i svi oni koji su na poziv sindikata potpisali zahtjev za raspisivanje referenduma o mirovinskoj reformi imaju razloga za slavlje. Prvima je Vrhovni sud svojom presudom donio veliku pobjedu, a pred drugima premijer je osobno obznanio predaju, uzmak, povlačenje “mirovinskih” namjera. Onima moćnima – bankama i vlasti – pokazalo se da s onima koji se udruže, čvrsto zbiju redove u borbi za svoja prava – nema šale.
Skupiti se i biti uporni
– Prihvaćamo sve zahtjeve referendumske inicijative. Time potvrđujemo da smo čuli poruku hrvatskih građana – rekao je Plenković, što upućuje na zaključak da moćni građane, ma kako god im se oni činili “obični” i “mali”, čuju tek kada se ujedine, “narastu” toliko da ih se broji u stotinama tisuća, ali dišu kao jedan. Ipak, valja se zapitati i to je li ovakvom raspletu događaja pogodovao i trenutak. Pred nama su izbori i nezgodno se tvrdoglavoREFE inatiti onima koji već sad jasno iznose svoje nezadovoljstvo jer svi su oni uskoro i – birači.
– Uvijek zagovaram to da se kao narod nikada ne ponašamo kao ovce. Uvijek se treba oduprijeti onima koji od nas hoće raditi budale tako da im se kaže kako mi mislimo da nešto treba napraviti. No, kada je riječ o državi, pitam se je li za premijerovo odustajanje od mirovinske reforme presudan bio broj građana koji je potpisao zahtjev za raspisivanje referenduma ili približavanje izbora pa se sad ne želi otvarati još i tu nezgodnu frontu. Bojim se da je ovo drugo premijerova temeljna motivacija, da je ipak bio presudan upravo taj trenutak. Voljela bih da nije tako, nego da su nas oni na vlasti zaista čuli i uvažili naše razloge protivljenja. Ipak, građanima bih poručila da se uvijek kada osjete nepravdu ili bilo koju drugu prijetnju svi zajedno probamo ujediniti.
Tek kada se svi skupa odupremo nasilju, korupciji, osiromašivanju, nešto će se dogoditi. Moramo se skupiti u velikom broju, biti uporni, ne smijemo se dati lako odvratiti. Ako budemo stalno samo klimali glavom i slijegali ramenima, onda nikada ništa nećemo promijeniti ni izboriti. Dobro je jednom netko rekao: “Nije problem što zli ljudi rade zlo, nego što dobri ljudi to stoički podnose i ne čine ništa” – ističe psihologinja Mirjana Nazor. I sociolog Dragan Bagić ističe da je odabir pravog trenutka važan u svakom političkom djelovanju:
Organizirani pritisak
– Uspješnost u mnogočemu ovisi o konstelaciji odnosa i snaga u određenom trenutku. Nemoguće je djelovati apstraktno, izvan vremena i nekih okolnosti. I sindikati su ne samo pogodili nego i birali taj, za svoju inicijativu, pravi trenutak. Svjesno su odabrali poduzeti svoju akciju prije europskih izbora, kao i ovih koji nam tek slijede. To je bila njihova vrsta pritiska. U pitanju Franka nemamo taj slučaj. To je drugi tip djelovanja gdje se pravni sustav koristi za rješavanje i nekih političkih pitanja, a slučajnost je da se to dogodilo sada. Naivna su viđenja demokracije koja podrazumijevaju da neorganizirani pojedinci mogu imati neku moć. Demokracija ne može funkcionirati bez udruživanja i zajedništva.
Ne osluškuju i ne slušaju vlasti želje građana ako one nisu izražene grupno. Vlasti i elite nigdje nisu tako postavljene da slušaju pojedince. Da bi vas oni koji imaju moć čuli, morate imati neku vrstu organiziranog pritiska. Osvijestili smo oba načina funkcioniranja, da su izbori podloga da vlast počinje osluškivati glas građana, ali ona ga i čuje kada se građani dovoljno udruže.
Glasači ADZ-a i SDP-a su krivi što nam djeca iseljavaju. To su naše glupe bake, priglupi prijatelji, rodbina i susjedi. Svima njima je samo važno da je njihovoj guzici dobro od danas do sutra